Goranu Puškariću, privremeno zaposlenom u Irskoj, za vrijeme odmora u Bačevcu povodom blagdana te proslave kćerkinog rođendana umalo je potpuno izgorjela obiteljska kuća.
Da sreća u jednom trenu može okrenuti leđa uvjerio se Goran Puškarić iz Bačevca, koji šest i pol mjeseci boravi i radi u Waterfordu u Republici Irskoj. Naime, on se našao u situaciji koja je mogla završiti kobno, no na svu sreću nitko nije stradao, osim kuće kojoj je izgorio tavan, a djelomice su zahvaćene i neke prostorije.
Goranova supruga Marina, rodom iz Lozana, živi u Bačevcu s tri kćerkice, dvanaestogodišnjom Melani, desetogodišnjom Mihaelom i sedmogodišnjom Valentinom, dok njen suprug radi u Irskoj. Nedavni blagdani bili su prvi Goranov dopust koji je dobio i kojem se veselio. Ali, veselje je naprasno prekinuo požar koji se dogodio u noćnim satima, netom nakon razilaska gostiju, s obzirom da je kćer Mihaela proslavljala svoj deseti rođendan.
– Nakon odlaska gostiju supruga i ja gledali smo televizor u boravku, a potom je supruga osjetila miris paljevine, kao da gori instalacija. Isprva sam mislio da se ne radi o nečem ozbiljnom, no ipak sam malo prekontrolirao kuću i činilo mi se da je sve u redu. Nedugo poslije smrad je bio sve intenzivniji. Istrčali smo van i imali što vidjeti – tavan kuće bio je u plamenu, a odmah potom dim je ispunio kuću, stropovi u sobi počeli su crnjeti. Odmah sam pozvao vatrogasce i policiju koje smo dočekali u dvorištu već za deset do petnaest minuta.
I ovom prilikom zahvaljujem vatrogascima Javno vatrogasne postrojbe Virovitica koji su požar ubrzo ugasili te organizirali kontrolu u slučaju da se vatra opet pojavi.
RAZLOG POŽARA – STARA KUĆA
– Kuća u Bačevcu koju sam kupio prije desetak godina, a dotad sam živio s roditeljima u obiteljskoj kući u Gradini, stara je oko 60 godina, a s obzirom da se tada veliki dio kuća gradio na način da tavanske grede ne budu propisno udaljene od dimnjaka, visoka temperatura dimovodnog kanala zahvatila je gredu koja je skoro pa prislonjena na dimnjak, a zatim se požar proširio na električnu instalaciju. Što se samog dimovodnog kanala tiče, on je provjeren krajem prošle godine od ovlaštenog djelatnika dimnjačarske službe, ali upravo zbog starog načina gradnje i uz dimnjak prislonjene tavanske grede, nastao je požar.
Sretna okolnost u svemu tome je što smo odmah svi izišli iz kuće te što su dežurne službe došle u vrlo kratkom vremenu. Isto tako, pomogao mi je i prvi susjed i prijatelj Danijel Šimić.
OPĆINA GRADINA U CIJELOSTI IZIŠLA USUSRET OBITELJI PUŠKARIĆ
– Kao i većina građana, i ja sam u dugovima i nisam znao kako ću riješiti na pola nagorenu kuću u kojoj više nisu postojali uvjeti za boravak moje obitelji. Obratio sam se djelatnicima Općine Gradina te naišao na razumijevanje, kako načelnika Dražena Peića, tako i njegovog zamjenika Marka Ajčeka. Pomoć su mi, dakako, ponudili i moji sumještani, a svima njima sam više nego zahvalan – rekao je Goran.
Dok smo bili u posjetu, majstori iz Bačevca sređivali su prostoriju koja je najviše stradala, a u cjelokupne radove uključeno je kompletno uređenje svih prostorija i tavana u što je uključena nova strujna instalacija te postavljanje propisne izolacije na tavanu kako se nešto slično više ne bi ponovilo.
Vrijednost radova iznosit će između 15 i 20 tisuća kuna, a u cijelosti će ih podmiriti Općina Gradina, rekao nam je Goran.
Zajedno s nama u posjetu Goranu bili su načelnik Dražen Peić i njegov zamjenik Marko Ajček, koji nastoje Goranu i njegovoj obitelji biti “nadohvat ruke”:
– Ovo nije prvi slučaj da je Općina Gradina izišla ususret nekom svom mještanu, baš kad se radi o slučaju požara – kazao je načelnik Dražen Peić.
– Slična situacija bila je i kod mještana u Brezovici, gdje smo također uskočili. Zašto to radimo? Upravo iz tog razloga što se takvo i slično zlo može bilo kome dogoditi i nitko iz tog nije isključen. Držimo da je, osim čovječnosti, zadatak svih nas da unesrećenima priskačemo u pomoć, posebno onima kojima je to najpotrebnije, a takav je slučaj s Goranom i njegovom obitelji – rekao je načelnik općine Dražen Peić.
NAVIKAO SAM SE NA ŽIVOT U IRSKOJ
Kao mnogi naši žitelji, tako je i Goran prije šest i pol mjeseci “trbuhom za kruhom” otišao, u tu za mnoge, “obećanu zemlju”.
Prije tog radio je u poduzeću Brana d.o.o. iz Virovitice kao sezonac, a potom u BILLA-i u Suhopolju, također sezonski. Kako mu je situacija bila više nego neizvjesna, odlučio je prijeći granicu.
– Putem interneta, ali isto tako i korisnih informacija koje sam dobivao od poznanika i prijatelja, krenuo sam u Budimpeštu, a potom avionom do Dublina. Grad Waterford udaljen je od Dublina dvjestotinjak kilometara. Veličine je Bjelovara i u njemu je, među ostalim, razvijena mesna industrija. Ja sam po struci kuhar pa mi prerada junetine, dakle ono što u firmi radim, nije strana, posebice sada kada sam već “stara kuka” – kroz smijeh će Goran.
Radno vrijeme nekad zna biti od jutra do sutra, ovisi. Zaradi se dobro za naše pojmove, ali s obzirom da moja supruga ne radi, svaka kuna, odnosno euro, više je nego dobrodošla. Dobro je poznato da je u Irskoj, kao uostalom i u drugim zapadnim zemljama sve skupo, posebice izlasci, kafići, restorani i slično. Uglavnom se radi i odmara, fešte su skromne, unutar mjesta stanovanja. U smještaju nas je sedmorica, neki dečki su iz Slatine i Sladojevaca, drugi također iz Hrvatske, većinom iz Slavonije…Slavonaca u Irskoj ima najviše, kao da nismo hrvatska žitnica. Ostaje mi malo slobodnog vremena za hobi, a to je po novom američki nogomet koji treniram u tamošnjem klubu.
Zanimljiv je, a i pomaže mi oko sklapanja poznanstava i učenja engleskog jezika, koji vrlo dobro već sad govorim pa me čak vrbuju da budem prevoditelj za one Hrvate koji dolaze u Irsku, a ne znaju se njime služiti. Volio bih da supruga s djecom može doći ovdje jer naravno da mi svi nedostaju – rekao nam je na kraju našeg razgovora Goran, koji je dok ovo čitate, već u Irskoj na svom radnom mjestu. (www.icv.hr; bs)