Izašao prvi broj zadarskog “Narodnog lista”
1862. godine izlazi prvi broj zadarskog “Narodnog lista”, najstarije živuće hrvatske novine. Narodni list iz Zadra najstarije su žive hrvatske novine, s bogatom kulturnom, povijesnom i novinarskom tradicijom, koje znanstvenici s pravom nazivaju zadarskim pisanim spomenikom kulture. Glasilo je izlazilo na talijanskom jeziku pod nazivom Il Nazionale, a imalo je i Prilog k Narodnom listu na hrvatskom jeziku. Od 1869. godine tiskaju se usporedo Narodni list i Il Nazionale, a od 1876. godine Narodni list izlazi samo na hrvatskom jeziku. Na stranicama Narodnog lista vodeći hrvatski intelektualci provodili su program Narodne stranke, zalagali se za udruženje Dalmacije s Hrvatskom, kao i za uvođenje hrvatskog jezika u javni život. Prvi urednik Narodnog lista bio je ugledni humanist, povjesničar i znanstvenik Natko Nodilo. Uz njega tadašnji napredni intelektualci koji su pisali u Narodnom listu bili su: Mihovil Pavlinović, Miho Klaić, Kosta Vojnović, Ivan Danilo, Nikola Zvonimir Bjelovučić i drugi. Nakon Nodilova odlaska iz uredništva,”Narodni list” uređuje Lovro Matić, potom i niz uglednika toga doba, od kojih je naznačajnije spomenuti Jurja Biankinija koji list u potpunosti uređuje na hrvatskom jeziku. Godine 1920. dolazi do nasilnog ugasnuća Narodnog lista, zbog poznatog Rapallskog ugovora i skorašnje vlasti talijanskih fašista u Zadru.
Obilježava se Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine
Na današnji dan slavi se u Bosni i Hercegovini Dan nezavisnosti, jer je na taj dan 1992. godine na referendumu izglasana neovisnost te države. Referendum su bojkotirali srpski glasači, jer je već nešto ranije donijeta odluka o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Održavanje referenduma podržavale su stranke SDA i HDZ BiH. Te su stranke pozivale glasače da izađu na izbore i odluče se za nezavisnost. Na glasovanje je izašlo oko 64% biračkog tijela, od čega je 99% glasovalo za neovisnost. Na temelju rezultata referenduma Europska je zajednica 6. travnja 1992. godine priznala novu državu.
Osnovan Nacionalni park Yellowstone
1872. godine osnovan je Nacionalni park Yellowstone, prvi nacionalni park na svijetu. Rasprostire se na području od 8.987 km2, a najvećim dijelom na sjeverozapadu savezne države Wyoming, na tromeđi sa saveznim državama Montana i Idaho. Park je najpoznatiji po divljim životinjama i svojim gejzirima, termalnim izvorima, super vulkanu i ostalim geotermalnim karakteristikama. Zbog toga je Nacionalni park Yellowstone upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi još 1978. godine
Osnovan Rio de Janeiro
Na današnji je dan 1565. godine portuglaski moreplovac Estácio de Sá osnovao grad São Sebastião do Rio de Janeiro (sv. Sebastijan na Siječanskoj rijeci). Ime Rio de Janeiro (Siječanjska rijeka) bio je tadašnji naziv za zaljev na kojem leži današnji Rio. Naime, taj je zaljev otkriven u siječnju 1502. godine (od tuda mu ime), a mislilo se da predstavlja ušće velike rijeke (za što se kasnije ispostavilo da nije istina). Zanimljivo je da su Portugalci došavši u zaljev u njemu zatekli Francuze koji su već ranije osnovali koloniju na jednom od otoka. I to ne bilo kakve Francuze nego Hugenote (kalvinističke protestante). Naime, u to je doba Francuska bila vjerski podijeljena na katolike i Hugenote, između kojih su uskoro izbili krvavi vjerski ratovi (sjetimo se samo pokolja u Bartolomejskoj noći). Katolički Portugalci ušli su u sukob sa zatečenim Hugenotima, koje su smatrali hereticima, i nakon dvije godine krvavih borbi uspjeli su ih protjerati iz zaljeva. Inače, taj zaljev predstavlja kvalitetno prirodno zaklonište i površine je 412 kvadratnih kilometara (nešto veći od otoka Krka).
Dogodila se eksplozija na Bikiniju
Na Bikiniju – malom atolskom otoku u Tihom oceanu izvršen je, u srpnju 1946. prvi u nizu nuklearnih pokusa. Nakon upotrebe atomske bombe koja je godinu dana prije toga bacila na koljena Japan, Sjedinjene Američke Države ubrzale su pripreme za proizvodnju i usavršavanje termonuklearnog oružja. Sjedinjene Države nisu dugo držale monopol nuklearnog oružja. Tri godine kasnije, 29. kolovoza 1949., eksplodirala je prva sovjetska atomska bomba. Poligon za nuklearne pokuse na Bikiniju poslužio je 1. ožujka 1954. za iskušavanje novog – još razornijeg oružja. Potpuno nenajavljeno Amerikanci su izveli eksploziju vodikove bombe koja je po snazi bila dotad bez premca – čak tisuću puta nadmašila je djelovanje atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Dim te gljive bio je visok 40, a plameni stup 7 kilometara. Prvi koji su osjetili djelovanje bombe bila su 23 siromašna japanska tunolovca s broda koji je nosio ime Sretni zmaj, a bio je udaljen otprilike 150 kilometara od Bikinija. Strašna opomena svijetu uskoro se proširila iz njihovih bolesničkih kreveta. Esplozija na Bikiniju bila je još jedno ozbiljno upozorenje čovječanstvu kolika mu opasnost prijeti ne samo od nuklearnog rata, već i od pokusa nuklearnog oružja. Otac vodikove bombe, doktor Edward Teller, zastupao je mišljenje da je strahovanje od radioaktivne opasnosti za čovječanstvo znatno preuveličano. Međutim, doktor Julius Robert Oppenheimer – koji je stvorio atomsku bombu, već je u siječnju 1945., nakon pokusne eksplozije u Los Alamosu, bio svjestan njezine snage. Tek se kasnije, užasnut spoznajom da prvi put u povijesti čovječanstva znanost ne može izmisliti obranu od jednog oružja, Oppenheimer izjašnjava protiv stvaranja još razornije bombe.
Rođen Frédéric Chopin
Na današnji dan 1810. godine rođen je u poljskom selu Żelazowa Wola jedan od najvećih klavirskih skladatelja u svjetskoj povijesti Frédéric Chopin. Zanimljivo je da mu je otac bio Francuz, Nicolas Chopin, koji se doselio u Poljsku sa 16 godina i radio kao učitelj aristokratske djece. Otac se oženio Poljakinjom Justynom Krzyżanowskom. Njihov sin Frédéric Chopin bio je tako osjećajno dijete da je navodno plakao od emocija kad mu je majka svirala klavir. Chopin je bio glazbeno čudo od djeteta poput malog Mozarta. Već sa sedam godina davao je klavirske koncerte i skladao poloneze. S 11 godina nastupao je pred ruskim carem Aleksandrom I., slavnim pobjednikom nad Napoleonom. U dobi od 21 godinu Chopin se preselio u Pariz i nikada više nije imao sreću vratiti se u domovinu. Imao je mnogo romantičnih veza, a najpoznatija je ona sa spisateljicom i feministkinjom George Sand (udanom barunicom Dudevant), koja je bila 6 godina starija od njega i imala već dvoje djece. Ona je napustila svog supruga baruna Dudevanta i živjela neko vrijeme s Chopinom, zajedno sa svojom djecom. Chopin je od djetinjstva bio boležljiv, a stanje mu se sve više pogoršavalo. Bolovao je navodno od tuberkuloze, ali vjerojatno i od drugih kroničnih bolesti. George Sand sve se više morala brinuti za njega i nazivala ga je svojim “trećim djeteom”. Umro je u dobi od svega 39 godina. Prije pokopa izvađeno mu je srce i sačuvano u alkoholu, te preneseno u rodnu Poljsku. Danas se srce nalazi ugrađeno u stup crkve Svetog Križa u Varšavi. Kad bi se srce izvadilo i analiziralo vjerojatno bi bilo moguće otkriti od kojih je sve bolesti umjetnik bolovao. Ostatak Chopinovog tijela pokopan je na pariškom groblju Père Lachaise.
(www.icv.hr, Foto:Wikipedija)