Na današnji dan: 2. svibanj

U Saboru prvi puta održan govor na hrvatskom jeziku
Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je progovorio na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843. godine propagirajući borbu za nacionalno oslobođenje s neobičnom smionošću, zahtijevajući da se hrvatski uvede kao službeni jezik u škole i urede, tako da uvođenje u javni život bude postupno. Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku. U svom govoru je naglasio pogubnost nadomještanja hrvatskog stranim jezicima. Među ostalim, kazao je “Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi magjarski, nemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu….“.
Njegov govor je izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti te žestoke prigovore „visoke aristokracije”. I ostali njegovi govori u Hrvatskom Saboru i na županijskim skupštinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske, te su stoga mogli biti objavljeni samo u ilegalnom ilirskom listu “Branislav” koji se tiskao u Beogradu, izvan domašaja austro-mađarske cenzure.

Zagreb napadnut višecijevnim bacačima raketa tipa Orkan
Na današnji dan 1995. godine izvršen je na Zagreb napad višecijevnim bacačima raketa tipa Orkan. Prva eksplozija dogodila se u 10 sati i 23 minute. Rakete su imale kazetno streljivo (tzv. zvončiće) zabranjeno međunarodnim konvencijama. Prvi projektil pao je na Šoštarićevu ulicu, u blizini križanja Vlaške i Draškovićeve. Dan kasnije projektili su pali i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Hrvatsko narodno kazalište i Dom umirovljenika “Centar”. Ukupno je poginulo šestero ljudi, 39 je teško, a još čak 136 lakše je ranjeno. Jedan od poginulih bio je policajac Ivan Markulin, koji je radio na deaktiviranju neeksplodiranih ‘zvončića’ u dvorištu Dječje bolnice u Klaićevoj. U spomen na žrtve, južni dio Šoštarićeve ulice, upravo na križanju Vlaške i Draškovićeve, preimenovan je u Trg svibanjskih žrtava 1995. godine i danas nosi to ime. Odgovornim se za napad drži ratnog zločinca Milana Martića, a zanimljivo je da je napade podržao i Milorad Dodik. Napadi su uslijedili kao osveta za oslobodilačku akciju “Bljesak” prethodnog dana.

Uhićena britanska kraljica Anne Boleyn
Na današnji dan uhićena je britanska kraljica Anne Boleyn pod optužbama za preljub. Ona je bila supruga vladajućeg engleskog kralja Henrika VIII., koji je prethodno učinio nevjerojatne stvari da bi se oženio njome. Naime, Henrik VIII. zbog nje je želio poništiti brak sa svojom prvom suprugom, a kad papa to nije odobrio, kralj se odvrgnuo od Rima. To je imalo dugotrajne posljedice na crkvene prilike u Engleskoj, a one se osjećaju još i danas. Unatoč tome što je tako žarko želio brak s Anne Boleyn, prilično brzo nakon njihovog vjenčanja Henrik se ohladio i počeo misliti na druge opcije. Počeo se zanimati za drugu ženu – Jane Seymour – što je kraljicu Anne Boleyn učinilo ljubomornom. Nesreća je bila i u tome što u nekoliko njenih posljednjih trudnoća nije došlo do rođenja živog djeteta. Kralj je u međuvremenu uzeo Jane Seymour za ljubavnicu. Da se otarasi Anne Boleyn, kralj Henrik VIII. tražio je sve moguće optužbe protiv nje. Uskoro je optužena za preljub s izgleda čak sedam muškaraca, od kojih je jedan bio i njen vlastiti brat – George Boleyn (što bi bio, dakako, i incest). Na današnji dan kraljica Anne Boleyn uhićena je i sprovedena u tamnicu u poznatom londonskom Toweru. Suđeno joj je, a presuda je bila smrt spaljivanjem. Međutim, kralj Henrik VIII. “milostivo” je promijenio način smaknuća u odsijecanje glave. Četvorica od onih muškaraca koji su optuženi za preljub smaknuti su, uključujući i njenog brata Georgea Boleyna.

Preminuo Marin Držić
1567. godine preminuo je Marin Držić, dubrovački komediograf. Najstariji dokumenti o Držiću povezani su s njegovim imenovanjem 1526. godine na mjesto jednog od dvojice rektora crkve Svih svetih u Dubrovniku. Držić je u to vrijeme bio svećenički pripravnik. U veljači 1538. godine izabran je za orguljaša u dubrovačkoj katedrali, a nekoliko mjeseci poslije Vijeće umoljenih dodjeljuje mu novčanu potporu za daljnju naobrazbu. Kronologija Držićeva stvaralaštva u mnogim je točkama nesigurna. Između 1548. i 1558. napisao je i s različitim družinama izveo sve svoje dramske tekstove – među kojima su najvažnije komedije Dundo Maroje, Skup (prema Plautovu predlošku) i Novela od Stanca, pastorale Tirena i Grižula te tragedija Hekuba nastala prema Euripidovu djelu.
Poznavajući nacionalne literarne prethodnike, strica Džoru, Vetranovića i Nalješkovića, iznimno upućen u sve zakonitosti talijanske eruditne komedije i kazalište nastalo na njezinim temeljima, Držić je stvorio djelo kome u to doba nema premca u Europi. Držićeve komedije i pastorale dovode na pozornicu lako prepoznatljiv, a ipak tako osebujan svijet našijenaca, vila i satira u kome se često, kao u izokrenutom zrcalu, prepoznaju sve značajke njegova vremena. U poetološki iznimno zanimljivim predgovorima svojim djelima Držić se pokazuje misliocem o vremenu koje živi i o prilikama koje ga okružuju, a na pozornici su njegovi likovi predstavnici svih slojeva dubrovačkoga društva čiji humor stvara nezamjenjivi prostor propitivanja gotovo svih aspekata tadašnjega i budućega života.

Preminuo Antun Branko Šimić
1925. godine preminuo je Antun Branko Šimić, hrvatski pjesnik i esejist. U hercegovačkome selu Drinovcima rođen je 18. studenoga 1893. veliki i nesretni hrvatski pjesnik Antun Branko Šimić. Veliki jer je u jedinoj pjesničkoj zbirci – Preobraženja, objavljenoj za života, unio u hrvatsku poeziju nove svjetove i otvorio nove staze, a nesretni jer je njegov životni put, izmoren tada neizlječivom bolešću sušicom trajao nepunih dvadeset i sedam godina. U osmom razredu napustio je školu i postao slobodan književnik i publicist. Uređivao je časopise Vijavica i Juriš, s Milanom Begovićem Savremenik, a 1924. i 1925. godine časopis Književnik koji je pokušao nastaviti njegov brat Stanislav Šimić. U poeziji Antuna Branka Šimića ponajprije stoji riječ kao svetinja, kao snaga stopljena u pregnantnosti, preciznosti i mramornoj čvrstini, riječ koju je cijenio kao malo tko prije njega. Izvanredno obaviješten o kretanjima suvremenih europskih književnosti, umio je oštro, kritički, bez milosti preispitati mnoge vrijednosti i veličine hrvatske književnosti. Njegovi kritički zahvati i danas ostaju primjerom znalačke, vrijedne i valjano pisane kritike. Kao pjesnik nastojao je sublimirati do maksimuma izraz, osloboditi ga svega suvišnog, bez slika i opisa, tražeći jezgru postojanja i kretanja, bez pjevanja i intoniranja, da sve bude govor čist, jasan, sažet i pun. Sve je bez patosa, bez podignuta tona, bez euforije, mirno, fatalistički pomireno i u trenucima i u stihovima smrti. Spoznaja o vlastitoj tragici i taj ledeni mir čovjeka osuđenog na smrt u godinama kada se tek počinje ozbiljno živjeti i stvarati, svojevrstan je i samosvojan obračun ljudskoga duha sa smrću, njezinom neumitnošću. Antunu Branku Šimiću pripada jedno od prvih mjesta u našoj novijoj povijesti. Pjesnik tijela i siromaha, kako ga je nazvao Ivan Goran Kovačić, ostaje, bez dvojbe, prvo ime hrvatskog ekspresionizma te čuđenje u svijetu.

Službena verzija Svetog pisma ugledala svjetlo dana
Biblija kralja Jamesa, službena verzija Svetog pisma prema standardima Engleske crkve ugledala je danje svjetlo na današnji dan 1611. godine, a tiskao ju je Robert Barker. Nakon što je Henry VIII odvojio englesku crkvu od Vatikana i izdao svoju Bibliju, ova je postala službenom nakon svih ispravki koje su unijeli puritanci.

Crvena armija prodrla u samo srce nacističke Njemačke
Nakon četiri godine iscrpljujućeg ratovanja protiv Hitlera, vojnici Crvene armije uspješno su prodrli u samo srce nacističke Njemačke i izvjesili zastavu Sovjetskog Saveza na Reichstag u Berlinu 2. svibnja 1945. godine.

Rođen Manfred von Richthofen
Na samom kraju 19. stoljeća, 1892. godine rođen je možda i najpoznatiji vojni pilot svih vremena, zloglasni Crveni barun Manfred von Richthofen, koji je u samo dvije godine službe u zračnim snagama dobio 80 zračnih bitaka, više od bilo kojeg drugog pilota. Srušen je 21. travnja 1918. godine iznad francuskog Amiensa.

Pokolj u Borovom Selu

Zločin kojega su 2. svibnja 1991. počinili pobunjeni hrvatski Srbi. Označava ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovo Selo blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj. Dana 1. svibnja 1991. policijska patrola namjeravala je skinuti jugoslavensku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo Selo i zamijeniti je hrvatskom zastavom. Pri obavljanju dužnosti, dvojica policajaca su ubijena, a dvojicu su zarobili srpski pobunjenici. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 i ranjeno više od 20 policajaca.U veljači 2012. godine, sud u Osijeku osudio je Milana Marinkovića za ratni zločin i osuđen na 3 i pol godine zatvora zbog zlostavljanja dviju zarobljenih hrvatskih policajaca. U 2014. godini, Marinkoviću je kazna smanjena na tri godine na žalbu. Četiri ostale osobe također su optužene, ali žive izvan Hrvatske pa nisu podložni progonu od strane hrvatskog pravosuđa.

Rođen Mustafa Nadarević
1943. godine rođen je Mustafa Nadarević, bosanskohercegovački glumac

Rođen David Beckham
1975. godine rođen je David Beckham,engleski nogometaš

Preminuo Leonardo da Vinci
1519. godine preminuo je Leonardo da Vinci, talijanski znanstvenik i umjetnik. Autor glasovite Mona Lise, najveći je i najsvestraniji slikar i istraživač kojega je svijetu dala Firenca 15. stoljeća. On je uzor i najpotpunije ostvarenje renesansnog univerzalnog čovjeka te oličenje racionalističkog firentinskog duha i talijanskog humanizma uopće.

(www.icv.hr, Foto: Ilustracija)