Žene dobile pravo glasa na Novom Zelandu
Novi Zeland je prva od danas postojećih država na svijetu koja je omogućila ženama pravo glasa. Dogodilo se to na današnji dan 1893. godine. Već je prije bilo pokušaja uvođenja ograničenog prava glasa za žene. Tako su u Švedskoj u 18. stoljeću mogle glasovati žene koje su kao obrtnici bile učlanjene u cehove. Korzikanski ustav iz 1755., za koji se borio otac Napoleona Bonapartea, omogućavao je glasovanje neudatim ženama i udovicama. Bilo je još pokušaja tijekom 18. i 19. stoljeća u državama SAD-a, na Tihom Oceanu, u Pariškoj komuni i drugdje, no većinom su propali nakon nekog vremena ili su bili ograničeni na malo lokalno područje. Čak su i neke europske države vrlo kasno uvele pravo glasa za žene. Tako ga je Švicarska uvela tek 1971., a Liechtenstein tek 1984. godine. Na lokalnoj razini najtvrdokorniji je bio švicarski kanton Appenzell Innerrhoden, koji je tek 1991. dao pravo glasa ženama na lokalnim izborima i to pod pritiskom sa savezne razine. Islamske države još su sporije uvodile žensko pravo glasa. Tako su Ujedinjeni Arapski Emirati uveli ograničeno pravo tek 2006., a u Saudijskoj Arabiji žene još uvijek nemaju pravo glasa.
Charlieu Chaplinu zabranjen povratak u SAD
Premda se proslavio snimanjem filmova u SAD-u, Charlie Chaplin je po rođenju Britanac. Tek se u odrasloj dobi preselio u SAD i tamo dobio državljanstvo. Međutim, američke su vlasti u McCarthyjevo doba, u ranim pedesetima, sumnjale da je Chaplin protuamerički raspoložen, a možda i komunist. FBI je imao opsežan dosje o Chaplinu, a i sam šef FBI-a J. Edgar Hoover nastojao je oko toga da ga se istjera iz zemlje. Kad je Chaplin 1952. godine otišao u London na premijeru svog filma, ukinuta mu je dozvola za povratak u SAD. Chaplin se nastanio u gradiću Corsier-sur-Vevey u Švicarskoj, gdje je u isto vrijeme živio i poznati pisac Graham Green, Chaplinov prijatelj. Tek dvadeset godina kasnije (1972.) Chaplin se vratio nakratko u SAD da primi počasnog Oskara. U međuvremenu, posljednje je filmove snimio u Londonu. Umro je u Švicarskoj, te je ondje i pokopan.
Hu Jintao postao kineski lider
Na današnji dan 2004. godine dovršen je prijelaz vlasti s prethodnog kineskog vođe Jiang Zemina na današnjeg lidera Hu Jintaoa. Na taj je dan Jiang Zemin dao ostavku na posljednju stranačku poziciju, onu predsjedavajućeg Središnje vojne komisije Komunističke partije Kine. Hu Jintao je tako postao peti po redu kineski lider, nakon Mao Zedonga, Hua Guofenga, Deng Xiaopinga i Jiang Zemina. Za razliku od prijašnjih lidera on je prvi koji nema revolucionarno iskustvo, pa predstavlja prijelaz sa tradicionalnih komunističkih vođa prema pragmatičnim tehnokratima. Hu Jintao trenutno drži sve najviše položaje u kineskom komunističkom sustavu: predsjednika države, predsjedavajućeg Centralnog komiteta i predsjedavajućeg Središnje vojne komisije tj. vrhovnog zapovjednika vojske.
Nastali računalni znakovi za smiley
Prvi dokumentirani slučaj korištenja znakova :-) i :-( dogodio se na današnji dan 1982. godine, kad je Scott Fahlman, znanstvenik sa Sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu, predložio upotrebu tih znakova za razlikovanje šaljivih i ozbiljnih poruka.
Rođen Josip Pupačić
1928. godine rođen je Josip Pupačić, hrvatski književnik. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskog jezika. Pupačić je bio urednik “Krugova” i “Književnika”. Zajedno je, sa svojim naraštajem oko časopisa Krugovi, tražio dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Između prve Pupačićeve zbirke “Kiše pjevaju na jablanima” i zadnje “Moj križ svejedno gori”, stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovu poeziju uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti. Dana 23. svibnja 1971. godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom poginuo je u zrakoplovu koji se zapalio nakon slijetanja.
(www.icv.hr, Foto: Ilustracija )