Sudarili se avioni iznad Vrbovca
Na današnji dan pada obljetnica najveće avionske nesreće u hrvatskoj povijesti i jedne od najtežih nesreća u svijetu. Naime, čak i u svjetskim razmjerima izvanredno je rijedak izravni sudar dvaju aviona u letu, a upravo se to dogodilo 1976. godine na nebu iznad Vrbovca, oko 35 kilometara od Zagreba. Zrakoplov DC-9 u vlasništvu jugoslavenske tvrtke Inex-Adria poletio je u 10.48 iz Splita za Köln/Bonn prevozeći 108 putnika (107 zapadnonjemačkih turista na povratku s ljetovanja i jednog Splićanina) te 5 članova posade. Drugi avion, Hawker Siddeley Trident 3B u vlasništvu British Airwaysa krenuo je nešto ranije s londonskog aerodroma Heathrow prema Turskoj, prevozeći 54 putnika i 9 članova posade.
Crnci smjeli pohađati državnu školi u Alabami
Borba američkih crnaca za ravnopravnost bila je dugotrajna i mukotrpna te je iznjedrila nekoliko poznatih boraca za prava manjina kao što su Rosa Parks ili Martin Luther King. Do prije nekoliko desetljeća Afroamerikanci ni u čemu nisu bili ravnopravni s bijelcima – nisu smjeli sjediti u istom dijelu autobusa, nisu smjeli zalaziti u bilo koji restoran, a nisu smjeli pohađati ni iste škole. 1963. godina bit će zapamćena kao godina u kojoj crnci više nisu mogli šutjeti. Na današnji dan te godine 20 crnih učenika ušli su u državnu školu u Alabami. Iste godine Savezni je sud naredio Sveučilištu u Alabami da po prvi puta u povijesti upiše dva crna studenta.
Ubijena carica Elizabeta- Sissi
Austrijska carica i hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, poznatija kao Sissi, bila je supruga cara Franje Josipa i miljenica javnosti. Ubio ju je na današnji dan 1898. godine talijanski anarhist Luigi Lucheni, iz apsurdnog razloga. On je, naime, pod utjecajem anarhističkih ideja, jednostavno želio ubiti nekog poznatog iz visoke klase, kako bi cijeli događaj dospio u novine. Kad je došao u Ženevu meta mu je bio francuski vojvoda od Orleansa, no budući da je ovaj promijenio raspored putovanja, Lucheni nije mogao doprijeti do njega. Tada je Lucheni saznao da je u Ženevi carica Sissi, pa je odlučio ubiti nju umjesto vojvode. Sissi je bila pomalo buntovničke prirode pa je odbijala zaštitu policije i tjelesnih čuvara. Kad se ukrcavala na parobrod na Ženevskom jezeru Lucheni se zaletio u nju i uspio ju je probosti tankom oštricom. Ona nije primijetila da je ubodena zbog vrlo čvrsto stegnutog korzeta, pa je nastavila dalje i ukrcala se na parobrod. Tek je tada osjetila jaku bol u prsima. Naime, tanka oštrica je probola srce i dovela do krvarenja, koje se izvana nije vidjelo zbog zategnutosti korzeta. Ubrzo je umrla, a Lucheni je uhićen. Na fotografijama uhićenja uočljivo je njegovo nasmijano lice. Naime, bio je sretan što je uspio ubiti nekoga iz vladajuće klase.
Dogodilo se posljednje smaknuće giljotinom u Francuskoj
Posljednji čovjek smaknut giljotinom u Francuskoj bio je Hamida Djandoubi, tuniski useljenik, koji je osuđen zbog mučenja i ubojstva 21-godišnje bivše djevojke. Četiri godine nakon njegovog smaknuća ukinuta je smrtna kazna u Francuskoj, nakon što je François Mitterrand izabran za francuskog predsjednika. Od 25. travnja 1792., kad je izvršeno prvo smaknuće giljotinom, pa do ukinuća 1981. godine, giljotina je bila jedino sredstvo izvršenja smrtne kazne u toj zemlji. Ljudi u publici koji su promatrali prvo smaknuće 1792. bili su nezadovoljni giljotinom jer je bila prebrza i previše efikasna, pa su čak žalili za starim načinom smrti vješanjem.
Patentirana šivaća mašina
Iako su mnogi prije njega imali ideju o stvaranju stroja za šivanje, američki izumitelj Elias Howe ideju je pretvorio u djelo i na današnji dan 1846. godine patentirao šivaću mašinu. Uskoro je bio prisiljen braniti se, jer kad se vratio u SAD nakon putovanja u Europu, otkrio je da je Isaac Singer usavršio njegov stroj i prodavao ga kao svoj izum. Howe je pobijedio u raspravi i zaradio prihode od autorskih prava. Osnovao je i kompaniju Howe Machine te za svoju šivaću mašinu osvojio zlatnu medalju na izložbi u Parizu 1867. Umro je kao multimilijunaš, a 2004. godine ušao je u američku kuću slavnih izumitelja.
Rođena Dora Pejačević
1885. rođena je Dora Pejačević, hrvatska skladateljica.Kći hrvatskog bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, glazbu je počela učiti kao dijete kod poznatog mađarskog orguljaša Károlya Noszede koji je ljeti dolazio u Našice. Kada se obitelj zbog banske obveze Dorinog oca preselila u Zagreb, Dora je nastavila školovanje privatno kod nastavnikâ glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda (Ciril Junek, Dragutin Kaiser, Vaclav Huml). Kada su roditelji shvatili da njezine sklonosti za glazbu prelaze uobičajene okvire mladenačke razbibrige aristokratskih djevojaka, omogućili su joj uoči Prvoga svjetskog rata usavršavanje u Dresdenu. Privatno glazbeno školovanje nastavila je u Dresdenu kod Percyja Sherwooda, kod Waltera Courvoisiera (kompozicija) te Henria Petria (violina) u Münchenu. No, ona nigdje nije kontinuirano učila glazbu dulje vrijeme, pa se može ustvrditi da je u velikoj mjeri samouka, a umjetnički talent prije svega razvijala je kroz kontakte s vodećim ličnostima svoga doba. za Dore Pejačević ostalo je 58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe. Među njima se posebno ističu četiri pjesme za ženski glas i orkestar (Verwandlung op. 37b, Liebeslied op. 39, Zwei Schmetterlingslieder op. 52), Tri pjesme op. 53 na tekstove F. Nietzschea, niz glasovirskih minijatura, Glasovirski kvintet u h-molu op. 40, Gudački kvartet u C-duru op. 58, Simfonija u fis-molu op. 41, Koncert u g-molu za glasovir i orkestar op. 33, Phantasie concertante u d-molu za glasovir i orkestar op. 48 te Sonata za glasovir u As-duru op. 57.
Rođen Mirko Filipović
1974. godine rođen je Mirko Filipović, hrvatski boksač, kickboksač, K-1 borac, te borac mješovitih borilačkih vještina. Popularni Mirko “Cro Cop” jedan je od najpoznatijih majstora borilačkih vještina na svijetu. Također i jedan od rijetkih s podjednako velikim uspjesima u K-1 i PRIDE-ovim turnirima.
Najpoznatiji je po sjajnoj borbi nogama, te svom lijevom high-kicku kojim često nokautira suparnike. Također se bavi i nogometom, igrajući (vrlo rijetko) za hrvatskog nogometnog prvoligaša Cibaliju iz Vinkovaca. Živi sa ženom i sinom u Zagrebu. Svoju kickboksačku karijeru započeo je 1996., nasljeđujući Branka Cikatića. U to vrijeme radio je u hrvatskoj specijalnoj policiji, i to u elitnoj anti-terorističkoj jedinici Lučko (ATJ Lučko). Mirko je dao otkaz u policiji 2003.g., sada je rezervist MUP-a, no kako kaže, srce ga vuče u specijalnu policiju i jednoga će se dana, kada mu završi saborski mandat vratiti u policiju. Otuda mu i nadimak Cro Cop (hrv. policajac). Prije tog naziva borio se par puta i pod imenom “Tigar”. Filipović duguje svoj uspjeh u MMA-u u kombinaciji elitne razine kickboksa i gotovo savršenu obranu od rušenja, što ga čini jednim od najopasnijih udarača u MMA povijesti i prototip je za moderne borce sličnog stila. Mirkov trademark potez bio je njegov munjevito brz visoki kružni udarac lijevom nogom glavu “highkick”, nakon što je slavno opisao svoje udarce kao “Desna noga, bolnica;. Lijeva noga, groblje”. Njegova ostavština ostaje kao istinska legenda u mješovitim borilačkim vještinama, i jedan od najvećih teškaša u povijesti mješovitih borilačkih vještina i kickboksa.
(www.icv.hr, Foto: Ilustracija )