MATEO LEŠ IZ ŠPIŠIĆ BUKOVICE IGRA ZA HRVATSKU NOGOMETNU REPREZENTACIJU DO 17 GODINA STAROSTI
Već treću godinu stoper Dinama, a sada i hrvatski reprezentativac
* Kada su me prvi put pozvali u reprezentaciju, bio sam ozlijeđen i nisam mogao ići. Ovoga puta mi se posrećilo, treći put, treća sreća i zaigrao sam u dresu Vatrenih, kazao je šesnaestogodišnji zaljubljenik u nogomet Mateo Leš
Mateo Leš iz Špišić Bukovice započeo je nogometnu karijeru u svom selu u Nogometnom klubu Bilogora, a nakon toga je igrao u Županijskom nogometnom klubu Virovitica gdje je bio kapetan momčadi uzrasta U14.
– Otkad znam za sebe, lopta je uvijek bila uz mene. Nije me zanimalo ništa drugo osim lopte i nogometa. Prvi turnir na kojemu sam igrao bio je u Čađavici. Tada sam imao 6 godina i igrao sam za U12. Kada sam krenuo u 1. razred, počeo sam igrati za NK Virovitica gdje nas je na početku bilo jako puno, ali nakon nekog vremena ostali su samo najbolji. Nakon toga me na turniru u Bjelovaru zamijetio jedan menadžer iz Dinama i pozvali su me na probu. Svidio sam im se, a budući da sam bio premlad da bi me roditelji pustili samog u Zagreb, prvo sam putovao na treninge u Zagreb s prijateljem Leom Rajnovićem, koji je isto bio pozvan u Dinamo. Kada sam upisao srednju školu, preselio sam se u Zagreb. Dinamo mi je osigurao smještaj i hranu, a nakon godinu dana potpisao sam i stipendijski ugovor – ispričao nam je Mateo.
MATEOVA MOMČAD ZAVRŠILA POLUSEZONU KAO PRVOPLASIRANA S 46 OSVOJENIH BODOVA U 17 UTAKMICA
Mateo trenutačno igra stopera u starijim kadetima Građanskog nogometnog kluba Dinamo, a njegova momčad posljednju prvenstvenu borbu ove jeseni igrala je u Zaprešiću te su završili kao prvoplasirani s 46 osvojenih bodova u 17 utakmica. Dinamo je također ove polusezone primio samo 10 golova, što je znak da je obrana u kojoj Mateo igra odradila dobar posao. Stoper treba rješavati sve protivničke akcije, braniti gol, ali i graditi igru na što bolji i jednostavniji način. No, iako je Mateova zadaća braniti gol, on je ove polusezone postigao i dva gola. Kako skromno kaže, išao je na kornere i dva puta mu se posrećilo. Je li to sreća ili ipak veliki trud i puno odricanja Matea, ali i njegovih roditelja i obitelji?
DA NIJE BILO TRENERA VASE, VJEROJATNO NIKADA NE BIH STIGAO DO DINAMA
– Dok sam otišao u Zagreb, mama je bila jako tužna, i ja isto, ali sada je sve lakše i bolje. Treća je godina kako sam u Zagrebu i već sam se naviknuo. Roditelji i obitelj su mi od početka bili velika podrška, kao i trener Ante Dražić zvani Vaso. Trenirao me je u NK Virovitica i prepoznao moj talent. Da njega nije bilo, vjerojatno nikada ne bih stigao do Dinama. Bio je odličan trener i svugdje nas je vodio, a s njim smo 2011. godine osvojili i 1. Hrvatsku nogometnu ligu Sjever – istaknuo je Mateo.
No, na žalost ili na sreću, Mateo posljednju utakmicu ove polusezone nije zaigrao za Dinamo, već za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju do 17 godina starosti. Nakon trećeg poziva ovog je mjeseca prvi puta zaigrao u kockicama. Prvi poziv dobio je prije dvije godine, no zbog ozljeda nije mogao zaigrati za mlade Vatrene, koje trenutačno vodi izbornik Dario Bašić.
SRETAN SAM ŠTO KONAČNO MOGU IGRATI ZA REPKU
– Kada su me prvi put pozvali u reprezentaciju, bio sam ozlijeđen i nisam mogao igrati. Ovoga puta mi se posrećilo, treći put, treća sreća i zaigrao sam u dresu Vatrenih. Igrali smo dvije prijateljske utakmice protiv Bosne i Hercegovine. Uistinu sam sretan što konačno mogu igrati za repku – kazao je Mateo.
Pred Mateom je svijetla budućnost, bilo to u nogometu ili u struci, a kada bi mogao birati, najradije bi igrao u Bayern Münchenu.
Željka Đaković
Foto: Ljubomir Stanić
no images were found