U Novoj Jošavi u obitelji Gali dvostruko se slavilo na 1. siječnja. Uz proslavu Nove godine Marija i Slavko Gali proslavili su i 50. godišnjicu braka. Danas mirno žive, oboje u mirovini, uživaju uz svoje male i velike unuke te se, kako kažu, raduju svakom novom danu. Zajednički život počeo je 1. siječnja davne 1967. godine.
– Ja sam tada imala samo 16 godina. Bila sam jako dobar đak i krenula sam u gimnaziju, ali sam se udala i odustala od škole. Slavko je devet godina stariji od mene, već je naveliko radio i to je za nas tada bilo dovoljno – započela je Marija Gali.
Slavko se prisjetio njihova dana vjenčanja i ispričao kako su se odlučili vjenčati baš na Novu godinu.
– Moja i Marijina bliža rođakinja živjele su dosta daleko od nas i niti jedna nije često dolazila, osim za veće blagdane. Tako smo se zbog njih odlučili za taj datum jer smo znali da će tada doći. Sve smo pripremili za taj dan, a one na kraju uopće nisu došle. No, nama je ipak ostao ovaj lijepi datum vjenčanja. Sjećam se da smo dočekali Novu godinu i odmah ujutro krenuli sa zadnjim pripremama za svatove i nastavili s proslavom. Bio je lijep dan, baš kao i danas, sunčan, ali hladan. Išli smo kolima kroz selo i naši svatovi su te zime bili jedni od posljednjih u kolima jer je vrlo brzo pao snijeg pa su ostali išli sanjkama. Zanimljivo je kako su svi u selu kada su pravili svatove, pa tako i mi, morali ići po selu i posuđivati stolove da bude za sve mjesta, a onda ih drugi dan vraćali natrag – nastavlja Slavko.
I običaji su tada bili drugačiji, nije bilo zajedničkog objeda.
– Svatko je sa svojom rodbinom u svojoj kući imao večeru, a onda tamo oko tanca skupili smo se svi ovdje, ”kod Galovih” gdje je bila muzika i cijela proslava. Tako je to bilo, naši svatovi kao i mnogi drugi u selu bili su skromni, ali puno veseliji nego danas, s više prijateljstva i zajedništva. Sjećam se situacije kod mojih u kući. Imali smo samo jedno svinjče i ono je te godine išlo za svatove pa nismo imali za smok – nastavlja Marija Gali.
Marija i Slavko imaju dvije kćeri, Đurđicu i Slavicu, a još 1982. nesretno su ostali bez tada 14-godišnjeg sina Branka koji se utopio na moru na školskom putovanju. Imaju četvero unučadi, tri unuka i jednu unučicu.
– Nekada su se brakovi sklapali isključivo iz ljubavi, tako je bilo i kod nas. Volimo se isto kao i prvog dana kada smo se upoznali. To nas drži, sve prolazimo zajedno, bodrimo jedno drugog i dajemo si snagu. Tako smo odgajali i našu djecu. I danas ne možemo biti sretniji, posebno kada vidimo svoju obitelj na okupu – zaključila je Marija.
(www.icv.hr, vg)