Više od 14 tisuća osoba u Hrvatskoj svakodnevno se bori s Parkinsonovom bolesti. Riječ je o progresivnoj neurološkoj bolesti koja znatno narušava motoričke sposobnosti oboljelog i time mogućnosti za normalno životno funkcioniranje. Parkinsonova bolest je bolest poremećaja pokreta koja nastaje zbog smanjenja lučenja dopamina u dijelu mozga koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta. Nazvana je po liječniku Jamesu Parkinsonu koji je 1817. godine prvi opisao simptome bolesti. Prema riječima neurologa iz Opće bolnice Virovitica Borisa Benčine, najčešći simptomi Parkinsonove bolesti su poremećaj pokreta u smislu usporenosti, rigor, odnosno ukočenost te tremor.
– Tremor najčešće počinje zahvaćati jednu stranu tijela i simbolično ga se opisuje kao tremor brojanja novca. Pacijenti tada vrlo diskretno imaju smetnje u vidu tremora prstiju ruke koji podsjeća na pokrete rukama pri brojanju novca – objašnjava doktor Benčina. Kako je riječ o progresivnoj bolesti, te početne smetnje s vremenom postaju izraženije i ako se ne liječe, proširuju se na ostatak tijela.
BOLEST POGAĐA I MLADE LJUDE
Kada se govori o Parkinsonovoj bolesti, može se napraviti podjela na primarni parkinsonizam gdje ne postoji posebni uzrok i oštećenje koje ga prouzrokuje te sekundarni parkinsonizma kod kojeg se simptomi bolesti pojavljuju kao posljedica strukturalnog oštećenja mozga, kao kod moždanog udara ili tumora na mozgu. Ovaj tip bolesti javlja se kod starije populacije, nakon 65. godine. Iako najčešće pogađa ljude starije životne dobi, može se javiti i kod mlađih osoba. Tada je riječ o idiopatskoj Parkinsonovoj bolesti koja se javlja isključivo zbog poremećaja nedostatka neurotransmitera dopamina. Pristup liječenju je jednak u oba slučaja i bazira se na deficitu onoga čega u organizmu nedostaje, a to je u ovom slučaju dopamin. Lijekovima se postiže smanjenje simptoma bolesti, a potpuno izlječenje još uvijek je nemoguće. U Virovitičko-podravskoj županiji pacijenti s Parkinsonovom bolesti su u velikoj većini osobe starije životne dobi.
– U početnim fazama bolesti pacijenti nemaju većih životnih ograničenja, pogotovo ako se poremećaj rano prepozna i ako se rano krene s terapijom. Ljudi tada mogu relativno pristojno i normalno funkcionirati. Bolest međutim ima svoj progresivni tijek i nakon nekog vremena medikamentna terapija više nije efikasna i tada se početni simptomi pogoršavaju i počinju limitirati pacijenta. U principu u uznapredovaloj fazi bolesti pacijenti nerijetko traže trajnu tuđu njegu i pomoć – rekao je doktor Benčina.
(www.icv.hr, ml; foto: M. Lukačić)