Profesor likovne kulture, akademski slikar Božidar Puškaš, svima poznat kao Božo, nakon 36 godina rada s djecom ove godine odlazi u mirovinu. Rodom je iz Đurđevca, a odrastao je u Virju gdje je završio osnovnu školu te potom u Zagrebu upisao srednju grafičku školu.
– Nakon završetka srednje škole šest mjeseci sam radio u Grafokartonu Zagreb na grafičkom uređivanju etiketa, što me, iskreno, uopće nije zanimalo. Nakon nekoliko pokušaja uspio sam upisati Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu, odjel slikarstva i 1980. godine diplomirao u klasi prof. Nikole Reisera. Roditelji su mi nakon diplome kupili slikarski atelje u Virju u kojem sam radio godinu dana, no vrlo brzo sam uvidio da od toga ne mogu živjeti. Upravo u to vrijeme pitomačka Osnovna škola Petra Preradovića raspisala je natječaj za profesora likovnog odgoja, a budući da sam u cijelosti ispunjavao tražene uvjete, javio sam se na natječaj, primili su me i od 1981. godine do danas radim s djecom u toj školi.
KAO UČITELJU UVIJEK MI JE NAJVAŽNIJE POTAKNUTI UČENIKE DA ZAVOLE UMJETNOST
Vrlo zanimljiv je način na koji Božo prenosi svoje akademsko znanje na djecu, a teme su razne, od crtanja, slikanja grafike, modeliranja do arhitekture.
– Na nastavi koristimo glinu, papir, drvo, plastiku, glinamol i razne druge upotrebljive materijale. Slikarski počeci u svim razredima kreću od izrade skica u olovci i ugljenu. Djeca za svaku tehniku moraju biti drugačije pripremljena, a na kraju radimo sa svim tehnikama. Kod crtačkih tehnika koristimo razne instrumente, pera ptica, drvene trijeske, trske, kistove, špahtle, daščice.
Kod grafičke tehnike služimo se specijalnom plastikom – linoleumom za izradu matrica koje gotove utiskujemo na papir. Učim djecu koristiti crtačke, kiparske i slikarske tehnike i alate. Radimo sve tehnike, osim ulja na platnu jer se ono dugo suši i nije pogodno za školski sat. Ali, zato rado radimo akvarel, tehniku koja je brza, čista i jeftina, kao i radove u olovci. Sve se tehnike daju naučiti. Meni kao njihovom učitelju uvijek je najvažnije potaknuti ih da zavole umjetnost i da iznađem način kako ih likovno osloboditi. Za to imam svoj “patent”. Najprije počinjemo s pripremom podloge izrađujući skicu. Formu moramo provokativno izazvati, ona se obično naknadno pojavi. Počinjemo s izvlačenjem pojedinih crta, mrlja, dok god se slika ne realizira. Na tom principu radimo i s glinom, temperama, akvarelom. Iz zadanog zadatka ulazimo u operativu, a to je najteže.
PREKO PROVOKATIVNE FORME SVI MOJI UČENICI POSTAJU USPJEŠNI
To je način koji koristim da mogu ući u crtački pogon s 400 učenika kojima predajem.
U sliku ulazimo na više načina, a inspiracija se javlja tijekom rada. Sva djeca ne mogu raditi motiv, ali mogu po promatranju i sjećanju. Često dijete sakrije motiv, a onda je to apstrakcija. Preko provokativne forme svi moji učenici postaju uspješni – naglašava Božo, kojemu ideju za takav rad s djecom nije bilo teško realizirati jer je rođen u umjetničkoj obitelji pa ne iznenađuje da ga je od najranijeg djetinjstva zaokupljala umjetnost, od dječje igre do ozbiljnog rada.
Radeći u školi Božo je uočio mnogo darovite djece, da svaki čovjek ima u sebi moć stvaranja, ali i da nemaju svi poriv za napredak.
– Talentiranima i zainteresiranima, učenicima koji se posebno ističu škola omogućava dodatno nastavu likovne grupe. Osim toga, svake godine u Hrvatskoj je raspisano nekoliko natječaja za darovite učenike na kojima vrlo zapaženo sudjeluju i učenici naše škole.
BOŽO PUŠKAŠ, GODINAMA JE I SAM ZAPAŽEN SLIKAR
Svima njima savjetujem da se učlane u pitomački Likovni klub “Duga” te da nakon osnovne škole nastave slikati, a što će mi biti osobno zadovoljstvo – kazuje nam Božo Puškaš, godinama i sam zapažen slikar koji je izlagao na niz samostalnih i skupnih izložbi.
Prema riječima ovog zanimljivog i duhovitog, u društvu rado viđenog i omiljenog pedagoga i slikara, od mladosti mu je želja bila slikati svoju Podravinu, čiji motivi krase i većinu njegovih umjetničkih radova.
– Moji roditelji nisu bili oduševljeni mojom željom da postanem slikar. Predlagali su mi da se bavim grafikom, ali nisam ih poslušao. Dok su moji kolege odlazili u inozemstvo, ja sam želio ostati ovdje i slikati Podravinu. Zato sam i bio presretan kada sam u četvrtom pokušaju među 14 primljenih studenata uspio upisati Umjetničku akademiju u Zagrebu i učiti od starih majstora profesora: Ljube Ivančića, Raula Goldoni, Ivana Lovrenčića, Zlatka Kauzlarića Atača i Ivana Friščića. Upisati se na Umjetničku akademiju nikada nije bilo lako, a kada sam uspio, to mi je postao najljepši dio života. Virje je u dugoj povijesti imalo dva velika umjetnika, profesora Franju Viktora Šignjera, akademskog slikara i svestranog učitelja i umjetnika Josipa Turkovića.
Poziv za umjetnost osjetio sam iznutra i sve oko mene prožeto je umjetnošću – kazuje nam Božo koji je bio član nekoliko udruga likovnih umjetnika, od zagrebačke, varaždinske, virovitičkog Likovnog kluba Nikole Tricka do sadašnjeg članstva u novoosnovanom pitomačkom Likovnom klubu “Duga”.
Božidar Puškaš istovremeno živi na dvije lokacije, u Pitomači i Virju, gdje ima kuću i atelje te se uz slikanje iz hobiju bavi i restauriranjem starog namještaja, a na kraju razgovora ispričao nam je kako je kao dijete volio more i brodove.
– Prvi brod sam napravio s četiri godine. Pronašao sam špranjastu trijesku koju su otkolili tesari u našem dvorištu. U toj trijeski javila se provokativna forma broda. Špranja mi je poslužila kao jarbol, a komadić papira koji je dala mama postao je jedro. Bio je to moj prvi rad broda koji je majka sačuvala. Oduvijek sam želio izraditi veći brod. Nakon što se u kiosku u Pitomači pojavio časopis s priloženim nacrtom i dijelovima starog španjolskog jedrenjaka pod nazivom Sveti Ivan Krstitelj, želja mi se ostvarila. Uspio sam u cijelosti izraditi maketu tog broda, a trajalo je 2,5 godina – kazao nam je srdačan likovni umjetnik, profesor Božidar Puškaš, koji i dalje kao slikar pejzaža ostaje vjeran svojoj Podravini. (www.icv.hr, bm)