Bok, ja sam Nala (2 god). Već više od godinu dana Sklonište za životinje Virovitica moj je dom. Ovdje sam 17 mjeseci, 530 dana bez osobe koju bih mogla zvati svojom. Bez osobe kojoj bi poklonila cijelo svoje srce. Ono je veliko, znaš?! Možda ja nisam velika, ali moja želja za domom je. Vjerojatno se to ne vidi odmah jer nisam jedna od onih hrabrijih koji bez ustručavanja prilaze svima. Htjela bih, ali radije pričekam da me zovu. Nije da ne volim osjetiti toplu ruku u svome krznu, obožavam je, ali navikla sam čekati. Svi mi ovdje žudimo za pažnjom i maženjem. Puno nas je, a ruku je malo. Zato ja mogu pričekati, naučila sam.
Maštam o trenutku kada će naići osoba koja će reći da sam njegova. Ništa drugo neće biti važno. Maštam o kutku nečijeg srca u kojem ću se napokon osjećati sigurno. Maštam o buđenju u toplom domu kraj osobe kojoj ću dati cijelu sebe. Maštam o trenutku kad će se svi moji snovi ostvariti.

Ne tražim puno, samo otvoreno srce, toplo krilo i nježnu ruku. Čekam te…
(www.icv.hr,ml)
[g-gallery gid=”423611″]