Vjerojatno ste barem jednom u životu zastali nakon što ste ugledali radnike kako rade na visokim zgradama, crkvama ili dalekovodnim stupovima. Oni u nama bude nevjericu, strah i poštovanje. Nerijetko se zapitamo kako se usude raditi na visinama, viseći s užeta, stojeći na skelama ili rubu zgrade, no i takve, visinske poslove netko treba obaviti. Postavljanje fasade, bojenje i čišćenje prozora, varenje i mnoge druge poslove, ako su na visini, obavljaju samo najhrabriji. Jedan od njih je i Ante Šlegl koji sa svojim kolegama postavlja antenske sustave.
On se visine ne boji, kao ni trojica njegovih kolega koje smo zatekli na četrdesetak metara visokoj zgradi. Pridružili smo im se na krovu na koji su postavljali tisuću kilograma težak odašiljač kako bi okusili djelić onoga što svakodnevno prolaze. Iako samo stojeći na krovu, adrenalin i mrvicu straha nismo mogli izbjeći, posebice gledajući ih kako se naginju preko ruba zgrade da bi dokučili velike dijelove odašiljača koje im podižu dizalicom s tla i potom ih na tolikoj visini sastavljaju u masivan uređaj. Premda težak i opasan, rad na visinama ima nešto s čime se mali broj poslova može pohvaliti – prekrasan pogled.
U godinu i pol dana koliko se bavi ovim poslom Ante Š. vidio je krajolike po cijeloj Hrvatskoj.
– Najljepši je pogled na more, ali i Zagorje je tu negdje. Zagorski brežuljci prekrasni su kada se gledaju s visine – govori nam, dodajući kako je najviša točka na kojoj su radili oko 100 metara iznad tla.
Rad na ovakvim visinama zahtjeva izuzetan oprez i zaštitu kako bi se izbjegle nesreće.
– Sigurnosni pojasevi i zaštitna oprema neizostavan su dio našeg posla – ističe Ante vraćajući se svom vrijednom poslu u društvu ptica i oblaka.
(www.icv.hr, tekst: Mirjana Lukačić, foto: Matija Rođak)