Oni su čak 103 puta učinili neprocjenjivo humano djelo, 103 puta darovali su dio sebe – svoju krv. Vlado Ciraki (56) i Denis Delić (55) primjer su kako se za dobro djelo uvijek može odvojiti vremena. Više od 30 godina redovito se odazivaju na akcije dobrovoljnog darivanja krvi kako bi pomogli ljudima u potrebi. Njihova krv je spasila mnoge živote, a brojnim je bolesnicima pomogla u oporavku.
RAZLIČITI RAZLOZI, ISTI CILJ
S darivanjem krvi započeli su iz različitih razloga, Denis Delić iz znatiželje, a Vlado Ciraki kao mogućnost za dobivanje slobodnih dana u vojsci.
– Prvi put sam krv darovao u vojsci jer je tada svima cilj bio što prije izaći iz vojske, ali ubrzo je to postalo puno više – priznaje V. Ciraki, dodajući kako je darivanje krvi postalo dio njegova života jer je želja da pomogne ljudima u najtežim trenucima bila velika. Nakon što je obolio od dijabetesa prestao je s darivanjem krvi, no ubrzo je od liječnice saznao da, unatoč toj kroničnoj bolesti, krv ipak može dati.
– Nisam znao da kao dijabetičar smijem darovati krv, no liječnica mi je rekla da mogu jer krv nakon vađenja ide na obradu prije nego dođe do bolesnika – govori V. Ciraki.
Da znatiželja može prerasti u humanost, pokazuje Denis Delić koji je krv prvi put dao s 18 godina.
– U Virovitici sam vidio šator i zanimalo me što se ondje događa. Došao sam tamo, vidi što se događa i odlučio i sam sudjelovati – sa smiješkom nam govori D. Delić koji od tada nije prestao s darivanjem. S 20 godina je iza sebe imao 5 darivanja.
– Ako je moja krv samo jednoj osobi spasila život, meni je to dovoljno – skromno govori D. Delić. Darivanje je nešto od čega i sam ima koristi, poručuje, jer svih ovih godina tijelo mu je uzvratilo zdravljem, najvećom nagradom za dobro djelo. (www.icv.hr, ml)