– Gospon policajac, nisam vam ja ništa pio. To što vi vidite na ‘dregeru’ je od grah salate, vjerujte mi. Od kiseline, ne od gemišta – uvjerljivim glasom tvrdio je vozač osobnog automobila kada ga je policijska patrola zaustavila u jednoj od rutinskih kontrola na prometnicama. Vozač uvjerava u jedno, a uređaj za alkotestiranje pokazuje nešto sasvim drugo: 1,7 promila alkohola u krvi u gluho doba noći je od neke druge tekućine, a ne od jabučnog octa.
To je samo jedna od situacija u kojima se često nalaze naši sugovornici Hrvoje Arnold, vođa sektora Postaje prometne policije i Dario Gazibara, policijski službenik za prometnu preventivu prometne policije, kada ih vozači pokušavaju uvjeriti da nisu popili ni kapljicu i tako izbjeći plaćanje kazne i oduzimanje vozačke zbog pijanstva za volanom.
SAMO DVIJE LITRE DNEVNO
– Ljeti se možda još nekako i mogu provući, iako teško, ali zimi, kada otvorite prozor i kada vas zapuhne zrak iznutra, točno znate je li vozač pio ili nije – iz iskustva kaže D. Gazibara.
Vozači pokušavaju svašta, od smišljanja cijelih romana o tome gdje su i kada pili ili ne, svaljuju krivnju na bombone punjene likerima, pa čak i sokove. Naši sugovornici kažu kako do 0,5 dozvoljenih promila osoba može popiti i dva do tri pića, uz obrok. Problem su veće količine. Neki priznaju odmah, nema smisla lagati, uz objašnjenje da nemaju drugog izbora.
– Prije dva mjeseca gospođa od šezdesetak godina u jednom selu imala je 2,90 promila alkohola u krvi. Pala je s bicikla. Kad smo je testirali i pitali je li pila, odgovorila je da je taj dan popila samo dvije litre vina, da radi težak fizički posao i da ne može kopati cijeli dan bez vina. Rekla je da pije samo čisto, tudum – sjeća se D. Gazibara.
DJECA KAO ŽIVI POLIGRAFI
Nekim vozačima odmognu suputnici, najčešće najmlađi članovi obitelji.
– Na naše pitanje jesu li pili, vozači će najčešće odgovoriti da nisu. Imali smo jedan takav slučaj da je vozač odgovorio da nije pio, a dijete je sa stražnjeg sjedala doviknulo: “Tata, lažeš, pio si pivo!” Alkotest koji je nakon toga uslijedio potvrdio je da je dijete bilo u pravu – iskustvo je D. Gazibare.
Rutinska provjera često se pretvori u pravu predstavu, kažu naši sugovornici. Ne mogu dovoljno udahnuti, ne znaju kako puhati u uređaj. Kada im ni to ne uspije, vozači se bacaju u glumačke vode. – Počne ih boljeti glava, vrti im se, tresu se, slabo im je. Jednog vozača odvezli smo na hitni prijam, tvrdio je da ne može stajati na nogama i zaista se rušio po cesti. Na hitnoj su mu izvadili krv, pokazalo se da je pio, imao je 1,60 promila alkohola u krvi. Sve drugo bilo je normalno, sve funkcije uredne – sjeća se H. Arnold.
Premijera se za policiju ponekad nastavlja i u postaji, kada vozači provedu noć u prostoriji ‘za oporavak’.
– Oni skloniji drami traže da im pozovemo obitelj, da se oproste od sinova, da im je loše. Ujutro, kada je sve gotovo, normalno se odšeću kući. Ima i onih koji ne žele da zovemo supruge da dođu po njih. Dogodilo se i da je supruga odbila doći po muža, tvrdeći kako je već bilo i vrijeme da ga uhvatimo jer stalno vozi pijan te neka se prvo otrijezni pa dođe kući – govore naši sugovornici.
ISKLJUČITI IZ PROMETA
Policiji prijete, psuju, nazivaju ih pogrdnim imenima prilikom kontrole.
– Svašta proživljavamo, no to je dio posla. Nema opravdanja za vožnju pod utjecajem alkohola i nema izvlačenja. Najčešća rečenica koju čujemo je da smo sada mi krivi jer uzimamo njihovoj djeci kruh iz usta. Previše smo toga vidjeli, na previše nesreća bili, na previše vrata pokucali ljudima s najgorim vijestima. Kada bi svaki vozač pod utjecajem alkohola imao barem dio tog iskustva, nikada ne bi sjeo za volan u takvom stanju – uvjeren je D. Gazibara.
Naši sugovornici ističu kako smisao represivnih akcija nije naplatiti kaznu (iako je to mnogima jedini način ‘otriježnjenja’ od loše navike), nego odmah isključiti iz prometa osobu koja je i sebi i drugima potencijalna opasnost.
– Kad oduzmemo vozačku, uvijek pitamo imaju li vozači kako kući, ako nemaju suputnika koji ih mogu odvesti. Najčešće netko dođe po vozača. Puno je pristojnih ljudi koji nas zamole da ih mi odvezemo kući, što rado učinimo. Zaključaju automobil i sutra se po njega vrate – kaže H. Arnold.
Uredili si šank na traktoru da se griju na putu do noćnog bara
Jedna od kontrola koju će D. Gazibara dugo pamtiti dogodila se prije dva tjedna kada je u okviru redovne kontrole zaustavio vozača traktora iz okolice Pitomače. Zajedno s njim u traktoru vozila su se još dvojica mladića. Mladići su išli u noćni izlazak u Viroviticu.
– Kutiju za alat, koja inače stoji na blatobranu, pretvorili su u pravi mini bar. Boca vina, boca vode i četiri čaše trebale su im poslužiti da se ‘zagriju’ do Virovitice. Rekli su nam da im put dugo traje – kaže D. Gazibara. Sjeća se i kako je zagrijani vozač taj put napuhao čak 2,9 promila, čime je famozni izlazak – završio. (www.icv.hr, mlo)