Bok, ja sam Fiona (1 godina). Moja priča je tužna, kao i priča svih drugih pasa koji završe u skloništu, no moja je mrvicu gora. Moj me čovjek nije samo napustio i bacio uz cestu, moj je čovjek želio da nestanem. Bacio me u bunar i odšetao u svoju mirnu svakodnevicu, nije se osvrnuo na moje krikove. Na moju sreću nisu svi ljudi bili kao moj čovjek. Tople ruke su me izvukle iz mračne hladnoće i pružile mi drugu priliku. Ovdje sam shvatila što je to ljubav i koliko toga imam za ponuditi ovom svijetu. Svaki dan kada se probudim razmišljam o onom pravom čovjeku, čovjeku koji će me pronaći i učiniti da zauvijek sija sunce. Strpljivo čekam taj trenutak, kada ću u njegovom naručju napokon pronaći sebe. Čekam te…
(www.icv.hr, ml)
