Općina Čačinci ima trećeg osvajača Potjere. Nakon Dragana Zubaka i Mirka Milaka, oslastio se i profesor biologije i kemije Velimir Tresk (37). Velimir inače nije rođeni Čačinčan, on je zapravo iz obližnjeg mjesta Mikleuša, ali je prvo nogometnim, a onda i poslovnim putem došao u Čačince i tu ostao.
Velimiru je u popularnom kvizu HRT-a “Potjera”, bila četvrta sreća. Na svome putu okušao se u borbi sa sva četiri lovca: Morana Zibar i Dejan Kotiga njegove ekipe stigli su u završnoj potjeri, a s Krešmirom Međeralom Sučevićem nije prošao ni ploču. I konačno, četvrti lovac Mladen Vukorepa njega i njegovu ekipu nije uspio uhvatiti, iako je bilo jako blizu. Ekipa je u konačnici uzela sjajnih 139.000 kuna.
– Iskustvo u potjeri je fenomenalno, pogotovo ovo zadnje. Igrao sam protiv sva četiri lovca. Osim toga, kad sam prvi put došao na kviz, upoznao sam kvizašku legendu, nažalost pokojnoga Mirka Miočića. Žao mi je što nisam igrao protiv njega, to bi bila zaista velika čast. Ipak, imao sam tu sreću upoznati ga, razgovarati s njim i to će mi ostati zauvijek u sjećanju. Najdraži lovac mi je Dejan Kotiga, jer je najzanimljiviji i najopušteniji od svih lovaca. Jednostavno je jedan od nas, poslije snimanja sjedi s nama, i tu ima pregršt šale i zafrkancije. Prema mome mišljenju, najteži lovac je Krešimir Međeral Sučević, ima najveći postotak pobjeda, vrlo rijetko gubi. Kod njega jedino nisam prošao ploču potjere, on kažnjava svaku pogrešku – priča Velimir, te nastavlja kako je sve počelo. On je naime, poznati kvizoman u širem orahovačkom kraju, prošao je nekoliko različitih kvizova.
– Volim kvizove oduvijek. Počeo sam se time baviti još davne 2002. kad sam došao prvi put i odmah pobijedio na “Najslabijoj karici” i uzeo tada 29.000 kuna. Bila je to jedna od najjačih epizoda uopće. Kad sam počeo raditi, malo sam ispao iz štosa, jednostavno zbog nedostatka vremena, ali eto zadnje četiri godine opet sam se, što se ono kaže, navukao. Da biste bili dobar kvizaš, morate se time baviti konstantno. Kvizaši čitaju i uče bezbroj za život nevažnih podataka, jer nikada ne znaš kakvo će pitanje osvanuti. Bio sam u kvizu “Tog se nitko nije sjetio”, a obilazim redovito pub kvizove. Primjerice moja ekipa Drvena Liga, u Našicama je uvjerljivo prva u ukupnom poretku za ovu sezonu. Tamo sam u ekipi s kolegom kvizašem i prijateljem Mirkom Milakom, koji je također pobijedio u “Potjeri”, i s kojim se najbolje nadopunjujem – kaže Velimir. Kad je riječ o “Potjeri” otkrio nam je savjet kako najlakše uzeti novac.
– “Potjera” je izrazito zanimljiv kviz gdje je jako važno kakvu ekipu imate. Vrlo je teško individualno pobijediti lovca, jer svi oni imaju zaista veliko znanje. Kviz je vrlo brz i dinamičan pa je stoga i zanimljiv za gledanje. Za razliku od primjerice “Šifre”, koja također ide na HRT-u, a kod kojeg igrači imaju mnogo više vremena za razmišljanje. U “Potjeri” vas ograničava vrijeme i, naravno, lovac. Atmosfera u studiju tijekom snimanja je uvijek odlična. Najzaslužniji je za to Tarik Filipović koji u vrijeme, prije i između snimanja svojim šalama zaista nasmije i opusti natjecatelje. Vrlo je komunikativan i dostupan. Naravno da mi je ova zadnja “Potjera” bila najbolja, jer sam napokon pobijedio. Imao sam dobru ekipu, jednu vrhunsku kvizašicu koja je povukla kad je bilo najvažnije. Svaki je bod u završnoj potjeri bitan, bez obzira na to tko koliko donese novca, jer jedan bod vrlo često bude presudan, kao u mome slučaju. Druženje nakon pobjede s ekipom s kojom si pobijedio vrhunski je osjećaj – kaže Velimir, a da sreća ne dolazi pojedinačno, svjedoči i njegova priča. Naime, istoga dana kada je “uzeo mjeru” lovcu u “Potjeri”, dobio je i važno trenersko priznanje. Velimir je inače dugogodišnji nogometaš, a unazad nekoliko godina i nogometni trener, danas trenira prvu momčad i jedan od mlađih uzrasta NK Mladost Čačinci. Nije lako spojiti posao, sport i ljubav prema kvizu.
– Što se tiče spajanja posla, sporta i kvizova, sve se može, bitno je da si dobro organiziran. Dan je dug. Baš mi se dogodilo da sam u tri dana razmaka, dao posljednji ispit na akademiji za trenera s UEFA B licencom i pobijedio na “Potjeri”. Tako da, sve se stigne ako se hoće i ima volje naravno, što je najvažnije. Čovjek uči dok je živ – kaže nasmijani Velimir koji je ime dobio po legendi Dinama Velimiru Zajecu.
– Da, ime sam dobio po legendi Dinama Velimiru Zajecu. Moj pokojni otac bio je veliki navijač Dinama, a u to vrijeme Zajec je bio najbolji igrač. Godinu dana nakon moga rođenja, 1982., Dinamo je osvojio naslov prvaka Jugoslavije, a Zajec je bio jedan od najvažnijih igrača. Eto, važno je zvati se Velimir, hehehe – smije se Velimir, koji nam je otkrio kako se dijeli dobitak osvojen u “Potjeri”.
– Kod podjele novca nema tajne. Ukupna zarađena svota novca dijeli se na broj ljudi u završnoj potjeri. U mom slučaju svaki od nas zaradio je 34.750 kn. Znači bez obzira na to tko je koliko donio s ploče, novac se dijeli na jednake dijelove. To je pravilo kviza. Mnogo sam s raznim ekipama pričao i razmišljalo se da se dijeli pprema količini donesenog u završnu, no dogodi se da onaj koji donose najviše, najmanje odgovori u završnoj, pa je ovako ipak nekako najpoštenije – zaključuje Velimir. (www.glas-slavonije, vg)