Što je potrebno za život u cirkusu? Volja, ljubav i odricanje, ništa drugo nije dovoljno. Odaju nam to Magdalena (35), Benjamin (37) i Marvin (19) Spindler, članovi Safarija, austrijskog cirkusa koji je prošlog vikenda nastupio u Virovitici.
Dva su sata poslijepodne, petak je. Magdalena sjedi na drvenoj stolici ispred šatora koji će zastor za publiku otvoriti za četiri sata.
– Ja sam rođena u cirkusu, mama i tata su mi također bili cirkusanti. Odrasla sam uz životinje, stalna putovanja – priča nam gledajući kako mala vojska ljudi postavlja stolice uz rub pozornice, namješta aparate s kokicama, slaže podlogu na travi.
– Jedno vrijeme sam čak i živjela izvan cirkusa. Mama i tata odlučili su se baviti samo konjima pa smo imali svoj show, ja sam glumila Amazonku, jahala sam konje, radila akrobacije – sjeća se Magdalena devet godina života koje je provela izvan cirkusa. A onda se zaljubila. U cirkusanta. Zanimljivog, šarmantnog. Akrobata na trapezu.
– Bili smo zajedno četiri godine, od moje šesnaeste. S dvadeset godina smo se vjenčali i ponovno sam se vratila u cirkus. Oni koji su u cirkusu rođeni, teško žive nekim drugim, normalnijim životom – otkrila nam je Magdalena, koja je u novom domu postala plesačica s vatrom i akrobatkinja na svili. Danas ima 35 godina i troje djece – Damiena (11), Bonnie (6) i Leeja (4) godine.
TROJE DJECE, PAS I PATKE
Putuju u kamp-kućici koja im je pokretni dom. Njih petero, pas bernardinac i patke. Magdalena ondje kuha, podučava djecu školskom gradivu kad ne pohađaju nastavu. Kućica im je dom, salon, garderoba, radionica, učionica. Već godinama leti u zraku na svili, na osam metara visine, u prekrasnom kostimu koji mami uzdahe, s kolegicom s kojom dijeli i vatrenu točku.
– Volim taj osjećaj dok sam gore, kao da letim. Svjesna sam opasnosti, svjesna svega što se može dogoditi, da me u tom trenu gledaju muž i troje male djece. No, za mene je to posao kao i svaki drugi, volim ga i radim najbolje što mogu. Ako ću provesti život u strahu i strepnji, onda cirkus nije za mene. Mama i sestre mi govore da odustanem, da ima i drugih poslova, ali ovo mogu raditi još samo desetak godina i stoga planiram iskoristiti tu priliku – kaže Magdalena koja je u svom putujućem domu nastupala i tijekom sve tri trudnoće. U trećem mjesecu prestajala bi s nastupima u zraku i preuzela zadaće „s tla“: nabavu materijala i hrane, pečenje kokica, prodaju karata i sokova…
Tri dana prije poroda uzela bi pauzu i vratila se nastupu tri mjeseca nakon poroda. To je posao u kojem je obitelj uvijek uz tebe, doslovno, kaže, smijući se i s ljubavlju gledajući svoja dva sina i kćer.
– No, ne želim ovaj život i za njih – iskreno priznaje. – Ako odluče biti bilo što drugo, nogometaši, učitelji, bilo što, podržat ćemo ih. Jer, mislim da će cirkusu u budućnosti biti sve teže. Problemi zbog držanja životinja, sve više administracije koju treba popuniti, visoki troškovi puta te činjenica da nikada nemaš subotu i nedjelju, da teško sklapaš nova prijateljstva… Želim im lakši put u životu, ako ga odaberu – kaže raznježeno.
MENADŽERI SREĆE
Njen suprug Benjamin jedan je od ukupno tri direktora cirkusa. Dani na trapezu su iza njega, kao i lomovi i teška nesreća zbog koje sa strepnjom gleda u svaku Magdaleninu točku u zraku.
– Strahujem svaki put kada nastupa. Ja sam tijekom jedne točke pao s trapeza i ozbiljno se ozlijedio, no imao sam sreću, živ sam i hodam – kaže nam Benjamin, koji je odmah preuzeo druge uloge i poslove u cirkusu. Jer, u ovom životu moraš imati stotinu lica, stotinu talenata, kaže nam Benjamin koji nastupa u „kugli smrti“, u kojoj se vozi motociklom, nasmijava publiku kao klaun, trenira konje, montira dijelove šatora, brine o životinjama… Na pitanje što mu je najteže, spremno odgovara – biti menadžer.
– Najteže mi je ‘kupovati’ prijateljstvo svih, održavati atmosferu dobrom, toplom, prijateljskom. Ovo je specifična družina, obitelj koja je svaki dan, cijeli dan zajedno i umjetnost je postići da sve funkcionira i da su svi zadovoljni – kaže nam Benjamin.
Njegov nećak Marvin (19) opredijelio se upravo za zadovoljstvo i sreću. Trenira životinje – krave, koze, pse, guske, deve, konje, žonglira i otkriva tajne osmjeha na licu.
– Volim biti klaun, nasmijavati ljude – kaže nam dok lijepi plakate cirkusa za novi nastup u Slatini.
– Nema ljepšeg nego kada se smiju i djeca i odrasli. Treba točno znati što je ono što će doprijeti do čovjeka. Teško je danas nekoga iskreno nasmijati pa kada u tome uspijemo, nema klaunu veće plaće – vedro kaže Marvin.
Uz već uhodanu točnu za svaki nastup mora smisliti i nešto novo, nešto zanimljivo. Nešto što će u vremenu brzih filmića, montaža i kratkih vijesti zadržati publiku dovoljno dugo na njegovim šarenim hlačama, crvenom nosu i nevidljivoj strijeli s kojom će uz pomoć zelenog luka probušiti balon. Dužan je naći nešto po čemu će cirkus pamtiti i veliki i mali, kad Safari, nakon posljednjeg nastupa, polako raspremi šatore i tribine te otputuje u neki novi grad. (www.icv.hr, mlo)
[g-gallery gid=”453391″]
