HRVATSKI OSCAR U VIROVITICI: Sandrino i njegov tim dobili Zlatnu arenu za vizualne efekte na filmu „Osmi povjerenik“

Mladi Virovitičanin Sandrino Požežanac sinoć (subota) je zabilježio povijesni uspjeh u svojoj karijeri – zajedno s kolegama Tomislavom Vujnovićem, Antonijem Patljakom i Sinišom Mataićem osvojio je na 65. Pulskom filmskom festivalu, hrvatskom ekvivalentu znamenitog Oscara, Zlatnu arenu za vizualne efekte.

Sandrino je bio dio tima koji je radio na vizualnim efektima za film Ivana Salaja  „Osmi povjerenik“, glasovitoj ekranizaciji istoimenog, popularnog romana Renata Baretića, a koji je sinoć osvojio čak pet Zlatnih arena.

Sandrino koji se bavi različitim hobijima i o kojem smo već pisali, tako je postao dio hrvatske filmske povijesti i to u području kojem je odlučio posvetiti cijelu svoju karijeru – vizualnim efektima.

Ekranizacija Osmog povjerenika, čija se radnja odvija na Trećiću, najudaljenijem i izoliranom jadranskom otoku, postavila je i pred cijeli tim, kaže, svojevrsni izazov. Iako su ovaj izmišljeni otok snimali na stvarnim lokacijama na Braču, Hvaru i Zlarinu, koji obiluju prirodnim ljepotama, turistima i modernom infrastrukturom, bilo je potrebno pretvoriti sve scene u otok izoliran od svijeta, bez interneta, telefona…

NOVI STARI SVIJET

– Budući da je radnja smještena na otoku na samom kraju Jadrana, koji je odsječen od svijeta, morali smo u biti izbrisati sve tragove modernog života na čak 200 kadrova. To je značilo iz kadrova micati rasvjetne stupove, žice, razvodne kutije, mijenjati boje oblaka i neba, krovova, neke dijelove panorame čak i potpuno izbrisati, a morali smo mijenjati čak i nadgrobne spomenike. Zadatak nam je bio napraviti neupadljive, tzv. nevidljive efekte i drago nam je što je ovaj posao i trud prepoznao žiri, što ga je primijetio – ističe Sandrino, prepun dojmova.

Da je među osvajačima Zlatne arene, saznao je samo nekoliko sati prije same dodjele, pa su on i zaručnica na brzinu pronalazili načine kako doći do Pule na vrijeme. Sva muka puta koji je trajao 11 sati nestala je kada je primio Zlatnu Arenu u ruke.

– Srce mi je puno, još sam prepun dojmova i zaista sam sretan što sam na ovaj način opravdao i sve povjerenje mojih kolega i profesora i svih ljudi s kojima radim. Ja samo jako volim ono čime se bavim pa je Zlatna Arena samo dodatni poticaj da se još više posvetim radu – skromno kaže Sandrino kojeg su se, ističe, jako dojmile brojne čestitke. (www.icv.hr, mlo, foto: privatni arhiv Sandrino Požežanac)