Dragutin Celić Draga dobitnik je Zahvalnice Grada Virovitice za očuvanje mikeške tradicije i kulture. Jedan je od naših sugrađana koji ne dopušta da se zaboravi mikeška tradicija. Zato više od četiri desetljeća piše, fotografira, skuplja mikeške starine, bilježi rijetke stare riječi iz mikeškog govora. No, što je najvažnije, poznat je svim Virovitičanima kao društven čovjek velikog srca, koji nađe vremena za svakoga.
Mikeš, Draga ili Cuni, kako ga Virovitičani nazivaju, rođen je 10. ožujka 1950. godine u Virovitici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kao stolar zaposlio se u nekadašnjoj tvrtki „Javor“, a poslije u Tvinu gdje je dočekao i mirovinu u kojoj uživa već šest godina. Čuvar mikeške tradicije postao je daleke 1973. godine.
– Krenuo sam sa svojim fotoaparatom tada poznate ruske marke „Smena“ po gradu. Po domaćinstvima, prirodi, raznim proslavama i svečanostima, kao i tradicijskim običajima vinskih svetkovina, svinjokolje, maskenbala i ostalih mikeških „trantika“. Uz to sam radio mnoge bilješke govora i običaja i obvezno uzimao „suvenire“: glačala, mlince za mljevenje kave, maka, mesa, avane, razne stare posude, stolnjake, drvenariju, stare fotografije, čak i plug kojim se nekad davno orala virovitička zemljica – prisjeća se naš sugovornik.
Kao mnogi drugi, i Draga je imao svoj uzor, a bio je to pokojni glumac virovitičkog kazališta Tomislav Terzić. Bio je on prvi Mikeš na valovima Radija Virovitice
– Puno sam naučio od njega i mislim da je bio najoriginalniji radijski Mikeš dosad. Jako cijenim i sadašnjeg Mikeša, glumca Miju Pavelka te njegovog kolegu Prcu, odnosno glumca Draška Zidara, s kojima sam i dobar prijatelj. Mi koji već duže vrijeme hodamo ovim svijetom svjedoci smo nekadašnjeg vremena i zajedničkim se snagama trudimo prenijeti sadašnjim generacijama neko ležernije doba. U svakom slučaju, ponosan sam na to što sam jedan od čuvara vremena ovog grada i njegovih građana – ističe svima poznati Draga.
GODI MU POSAO „PROFESIONALNOG MIKEŠA“
Često možemo vidjeti da se oko Celića skupljaju mnogi koji ga nešto propitkuju ili se zajedno prisjećaju raznih zgoda i nezgoda iz života naših Virovitičana.
– Rado se družim i s mladima i starima, a na taj način i puno toga naučim, recimo da se po starom mikeškom ne kaže kiosk, nego trafika i da nije korzo, nego centrum, ali i saznam za puno događaja koje nisam popratio, puno smiješnih situacija. Saznam i tko se razbolio ili tko nas je, nažalost, zauvijek napustio. Sve to spada u moj djelokrug posla „profesionalnog Mikeša“ – ističe D. Celić. Živi u obiteljskoj kući u Jurišićevoj ulici u Virovitici sa suprugom, kćerkom i unukom i nitko od njih nije očekivao da će zid njihove kuće odsad krasiti i Zahvalnica Grada Virovitice.
– Ugodno sam iznenađen, nisam očekivao tako veliko priznanje od svog grada, ali radostan sam i ponosan što sam podijelio zadovoljstvo čuvanja tradicije i s drugima, pa i institucijama i Upravom Grada Virovitice. Uvijek sam s njima lijepo surađivao, a nadam se da će tako biti i dalje. Ja ne odustajem, štoviše, nastavljam dok me god služe oči i noge da mogu tjerat’ svog becikljina – poručuje vitalni Dragutin Celić Draga. (www.icv.hr, bs)