“VJEŠTICA” S PAPUKA Doktorica Ivanka Muršić zna kako gljive iskoristiti na stotinu načina

Na obroncima Zvečeva na Papuku živi jedna neobična žena. Pet dana u tjednu liječi pacijente kao liječnica dermatovenerologinja, u KBC-u Osijek, da bi vikendom postala ono što sama kaže, „vještica s Papuka, zdravstveno usmjerenje“, zaljubljenica u šume, livade, proplanke. Riječ je o dr. Ivanki Muršić, koja sa suprugom dr. sc. Božidarom Muršićem, predstojnikom Klinike za neurokirurgiju KBC-a Osijek koristi svaki slobodan tren kako bi „pobjegla kući“, na malo imanje u Zvečevu, okruženo šumom i livadama. Ova neobična, simpatična, žena puna energije svakog će dočekati s osmijehom na licu i delicijama koje su pripremile njezine vrijedne ruke. AjVar od vrganja i paprike (recept je smislila sama, kao i dodatke koji su iskučivo ručno brani i sušeni, ili pečeni na roštilju), zimnica od šampinjona, palačinke od gljiva – samo su neki od recepata koji nastaju u kuhinjici na imanju u Zvečevu, nakon što ona i suprug sate i sate provedu u najdražoj šetnji šumom.

PAPUK KAO ŠUMA STRIBOROVA
– Mi nismo planinari koji imaju cilj kretanja, mi doslovno landramo po šumi. Pet dana radimo u Osijeku, kažemo da smo ondje gastarbajteri, a onda svaki slobodan tren koristimo za bijeg kući, ovdje, na Zvečevo. Ako nas nema dva tjedna, onda nas već hvata apstinencijska kriza, ako je tri tjedna, onda nam se već čini da je sve ovo tako daleko, da smo izgubljeni u gradskoj vrevi i da se nikad nećemo vratiti- govori nam Ivanka, miješajući lonac pun svježih gljiva od kojih će nastati brojne prirodne gastro čarolije. Ona i suprug s velikom su radošću kupili imanje u Zvečevu i pretvorili ga u svoju oazu. Mir, netaknuta priroda, izlasci sunca i zalasci, ptice i životinje, sve boje proljeća i jeseni i milijarde zvijezda koje noću promatraju golim okom – nenaplativo je bogatstvo, kaže, zbog kojeg je Zvečevo za njih u potpunosti pojam doma u koji hrle svaki slobodan tren.

– Ovdje se vrijeme nekako rastegne. Ovdje ste vi gospodari vremena, za razliku od grada, koji ima svoj ritam, svoju užurbanost. Mi smo vam ljudi koji ne idu na godišnje odmore ljeti, nego uzimamo godišnji za ono što zovemo ‘jesenovanje’. Zov šume u to vrijeme je čaroban, zapravo, bojimo se da ćemo jednom ostati začarani u njoj, u ovoj našoj šumi Striborovoj. Ma, sigurno će nam i tako biti dobro – zaraznom ljubavlju prema prirodi govori nam naša sugovornica. A zov šume ove godine je poseban, kaže.

NEPONOVLJIVA GODINA

– Ova se godina više nikad neće ponoviti, toliko je čarobna. Samo gljiva ima u izobilju. Uz vrganje, već su krenule sunčanice, prosenjaci. Runice su već prošle. Neki dan smo, začuđujuće, našli i mladi ‘žuti kruh’ – vrbovače. Ljudi gljive nazivaju prema drvetu na kojem rastu, međutim, ovaj primjerak je bio toliko mlad da smo se zaista iznenadili – priznaje nam Ivanka. Ništa se ne baca, kad je o zdravim i ukusnim biljkama riječ. Gljive nisu izuzetak. Ona i suprug vole i one primjerke koje drugi ostave u šumi jer su premali, neugledni, naoko nevažni. Ivanka je i jedina liječnica s doktoratom narodne medicine u Hrvatskoj, poznaje biljke „u dušu“ i svaku stanicu pa itekako dobro zna da ono što je oku lijepo, nije uvijek i nepcu i tijelu jednako korisno. I obrnuto: da će neugledni, mali djed, po hranjivim vrijednostima, teksturi, esenciji zasjeniti razvikani vrganj, „kralja šume“.

Zato u njezinom loncu, tavi i teglicama svoje mjesto imaju svi važni primjerci gljiva, koji će jednako biti ukusni i na tanjuru, kao što će kasnije i koristiti zdravstvenom stanju osoba koje je počastila. Pričamo u njihovoj „gastro radionici“ na Zvečevu, oko nas lonci, teglice, desetak i više vrsta zimnice samo od gljiva. Na suncu se suše veliki vrganji koje će iskoristiti za obitelj, kao i oni manji, ljepši, za prijatelje, poznanike i drage ljude kojima će pokloniti i teglice s ajVarom od vrganja, namaze od gljiva, ukiseljeno „šumsko meso“… Od prosenjaka do crnih trubača, preko djedova i sunčanica, Ivanka točno zna koju će vrstu iskoristiti za prah, koju za pohanje, koja će poslužiti kao svježa namirnica za dnevni obrok, a koja pak za uživanje u zimskim danima. – Ne pripremam samo za vlastite potrebe, nego i za širi krug prijatelja i znanaca. Sami to nikada ne bismo mogli pojesti, a mene raduje kada nekome mogu pokloniti nešto ovako prirodno i fino – ističe Ivanka, koja će svaku teglicu, ajVar, sušeni vrganjčić i namaz odnijeti prijateljima na vrata. Bit će to prilika da uz tanjur pun užitka podijele još jednu priču o jednoj čarobnoj šumi, hrvatskom Papuku.

Ivanka Muršić i suprug dr. Božidar Muršić članovi su Gljivarskog društva iz Našica, kćer Dora također je liječnica, specijalizantica onkologije na KBC-u u Osijeku, a druga je kćer Sara na doktoratu iz defektologije u inozemstvu. Ivanka je jedina liječnica s doktoratom narodne medicine u Hrvatskoj i kaže kako je godinama proučavala tradiciju koja je danas jako moderna i mondena riječ, ali se ponekad potpuno krivo koristi. Jer, priroda je i liječnica, ali i traži kritičnost – nije svaka biljka za svaku osobu, iz iskustva nam govori ova liječnica koja kaže kako su joj, s obzirom na znanje i iskustvo rada s pacijentima, najdraže one male, obične, svakodnevne biljke koje rastu svuda oko nas.

– Ljudi vole egzotično: što je neka biljka egzotičnija i udaljenija, smatramo ju ljekovitijom i važnijom, dok one koje rastu oko naše kuće zanemarujemo. No te su biljke predivne, s njima možete napraviti sve, a govorim o, primjerice, nevenu, kadulji, gospinoj travi, stolisniku…Ona biljka koja vas privuče, ta će biti čarobna za vas, ona će biti lijek za sve vaše tegobe, tako se to tumači u tom nekom duhovnom aspektu, ali treba biti i kritičan – poručuje poznavateljica biljaka Ivanka. Nije isto koristiti cvijet, koji je, primjerice, štetan u slučaju alergija, u odnosu na korijen ili list, u liječenju bolesti. Na svakome je da otkrije što mu odgovara, poručuje dr. Ivanka, koja svakome rado udijeli savjet o tome kako se prirodi obratiti za pomoć. (www.icv.hr, mlo, Foto: M. Lovrenc, Ž. Đaković Leš)