Tekst u cijelosti prenosimo iz arhive Virovitičkog lista:
OVE JESENI JEDAN OD NAJBOLJIH IGRAČA HRVATSKE NOGOMETNE LIGE, SLADOJEVČANIN ANTUN DUNKOVIĆ: “Volio bih osvojiti naslov s Rijekom”
Antun Dunković, prema jedinom sportskom dnevniku u Hrvatskoj, najbolje je ocijenjeni igrač I. HNL, sletio je u Sladojevce gdje će boraviti do 10. siječnja. Dunković, koji je danas član Rijeke, prve je korake napravio u Suhopolju, kojeg se još uvijek sjeća sa sjetom. Nakon toga je preselio u Varaždin gdje su ga okarakterizirali kao netalentiranog, niskog i sitnog. Potom je uslijedila epizoda zvana Kostrena, gdje je bio do ljeta 2004., a nakon toga poziv u Rijeku, na Kantridu.
– Zvali su me na probu. Prošao sam i uzeli su me dva dana uoči starta prvenstva. Na tome je inzistirao trener Scoria, koji me zapazio još dok je bio trener u Uljaniku. Scoria je moj spasitelj.
Riječkom strategu skida kapu do poda, jer, kako tvrdi, “jedino je on vjerovao u njega”. Dunković nema ugovor s Riječanima. Igra kao amater i već ove zime može otići bez odštete. Koliko nam je poznato, iz Rijeke ga još nitko nije zvao… Dinamovac je u krvi, ali kada je zabio gol Vasilju, veselio se.
– Moj je život Rijeka. Gol Dinamu? Bilo je to ubacivanje, a ne udarac po golu. Začudilo me kako je Vasilj kiksao.
Dunković obožava Rijeku. Tamo trenutačno živi sa sestrom Marijanom, koja je također trbuhom za kruhom otišla iz Sladojevaca. Budući da je Marijana po struci frizerka, želja mu je da joj pomogne otvoriti frizerski salon. Dunković obožava i mali nogomet, ali ga ove zime nažalost neće igrati. Scoria je zabranio igranje “male fuce”, stoga će Dunković zaobići virovitički turnir kojem je nagradni fond 40.000 kuna i gdje ovog prosinca dolazi Riva grupa s Robertom Prosinečkim. Kao igračku prekretnicu podcrtava dvoboj protiv Međimurja na Kantridi.
– Tada sam zabio gol i za mene se sve preokrenulo. Više nisam ulazio s klupe, postao sam standardan.
Obožava Tomislava Ercega i priželjkuje borbu za naslov.
– Trka će se voditi između Hajduka, Dinama, Varteksa i nas. Volio bih da to bude Rijeka, jer u gradu je opet ludnica kao i 1999. godine. Svi pričaju o nogometu. Navijači nas nose “na glasnicama”.
Tvrdi da ga nisu zvali iz Maksimira i s Poljuda, a niti o reprezentaciji ne mašta previše.
– Igrao sam u malim klubovima i za mene je reprezentacija uvijek bila kilometrima daleko. Ipak, volio bih jednog dana zaigrati u svetom dresu, ali o tome ne razmišljam previše da netko ne bi kazao “da se nudim”.
Uzor mu je bio David Ginola, dok je danas fasciniran Rivaldom. Obožava zabiti gol i, premda to rijetko radi, protivniku gurnuti loptu kroz noge.
– Kada to napraviš, odmah ti netko kaže da se zafrkavaš. Meni je prioritetna ozbiljnost u nogometu.
Kaže da je kod kuće najljepše i ne misli ljenčariti. Preko puta kuće je šuma i tamo će trčati kako bi spreman dočekao proljeće i borbu za naslov prvaka.
Broj 2413, 10. prosinca 2004. – pripremio Kristijan Toplak
(www.icv.hr, ts)