Kada kažemo škola, prvo što pomislimo su đaci, knjige, puno učenja, ispiti i učitelji. Sve oči uprte su u učenike i učitelje, malo tko se odmah sjeti da u školi rade osobe koje su jednako tako zaslužne za opstanak ova ustanove – riječ je o tehničkom i administrativnom osoblju.

Njihova je zasluga što škola funkcionira kao cjelina, bez obzira govorimo li o radu za vrijeme trajanja školske godine ili za vrijeme praznika. Uz učitelje koji su zaslužni što je škola kao ustanova uopće formirana, u kolektivu Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić Virovitica nalaze se još i tajnica škole, računovođa, ekonom, psihologinja, pedagoginja, defektologinja, domar, spremačice i kuharice. Odlučili smo otkriti što oni rade dok traju zimski praznici.

DOMAR KOJI BDIJE NAD SVAKOM STOLICOM

Obilazak po školi započinjemo razgovorom s Ivanom Magdalikom, domarom koji je zaslužan za održavanje školskoga inventara. Njegovo radno vrijeme je od 7 do 15 sati, u to vrijeme Ivan sa svojim kolegama nastoji popraviti sve što je potrgano ili pokvareno.

Ovaj dobri duh škole brine se da svaka klupa bude stabilna, svaki vijak u stolici čvrsto zavijen, svaka potrgana pipa popravljena ili zamijenjena, a svaka pukotina na zidu izravnana.
-Posao domara traje i za vrijeme školskih praznika, obilazim školu, gledam treba li nešto popraviti, prozračiti radijatore.

Posao nije ništa lakši, dok nastave nema, uvijek se nađe nešto što treba popraviti – ističe vrijedan I. Magdalik dok montira police za novu pismohranu.

ZA RAČUNOVOĐE SAD IMA NAJVIŠE POSLA
Svaka osoba tehničkog ili administrativnog zanimanja vrijedna je za rad škole i bez nje škola ne može raditi. Jedna od njih je i računovotkinja Nada Perić, koja u ovo doba godine ima najviše posla. – Bliži se kraj godine i treba napraviti završni račun. To znači da u kratkome roku trebam sumirati cijelu godinu.

Uz šest projekata koje ove godine ima OŠ IBM, samo jedan „težak“ je sedam milijuna kuna, sve to mora proći kroz moje ruke i biti jasno vidljivo na papiru – točno u lipu – ističe N. Perić. Računovođi je na brizi svaki račun koji se tiče škole, u bilo kojemu obliku, svaka plaća isplaćena radniku, svaki račun za učenika koji se hrani, a njih je oko 500, kao i svaki račun za pribadače, krede, papire, ubruse i hranu za kuhinju…

OD KRUHA DO KREDE – BRIGA JE EKONOMKINJE DANIJELE

Uz računovotkinju, važan posao ima i ekonom, u ovom slučaju ekonomkinja. Preko vrijednih ruku i brzih nogu Danijele Funko ide svaka narudžba u školi. Njezino radno vrijeme traje od 7 do 15 sati, ali po potrebi i duže. Prvi zadatak koji mora izvršiti kada ujutro dođe na posao je preuzimanje kruha, a kada je to riješeno, odlazi u nabavku po ono što je potrebno, što je ravnatelj zatražio kako bi svi dobili potrebno za daljnji rad.

To znači voditi brigu i o potrepštinama za rad učitelja, kao i administrativnih i tehničkih djelatnika. Nakon dolaska iz nabavke, sređuju se računi da sve bude savršeno točno. Kasnije dolaze dostave hrane i trgovački putnici, uz sve to treba se pomno voditi i evidencija rada za kuhinju.

– Često promatram akcije u letcima, želim vidjeti gdje je što jeftinije da uštedim koju kunu školi. Nije mi teško obilaziti trgovine. Često kada idem u trgovinu kupiti namirnice za svoje kućanstvo, gledam što treba i za školu, možda je to mala profesionalna deformacija – uz smiješak ističe D. Funko, govoreći kako voli posao koji radi upravo zato što je dinamičan.

Jedina je razlika između trajanja školske godine i školskih praznika ta što za vrijeme školskih praznika nije tolika potrošnja papira i hrane, kaže. – Nemojte misliti da mi tada mirujemo, po završetku školske godine rade se pripreme za početak nove školske godine, treba nabaviti sve što je potrebno za matičnu i područne škole – ističe neumorna D. Funko.

KUHARICAMA SU “REPETAŠI” NAJVEĆA NAGRADA

Školski dani brže prolaze kada su dječji trbuščići puni. Oko 450 djece hrani se u školskome restoranu, to je više od pola učenika ove škole, što čini posao kuharice u školskom restoranu jako zanimljivim i dinamičnim.

– Moj radni dan započinje u 6 sati, pripremam jelo za djecu i nastavnike koji se hrane. Kada je ručak skuhan, dijelim hranu učenicima, nakon čega perem suđe kako bih ga pripremila za drugu smjenu. Potom slijedi priprema za drugi dan – ističe Dušanka Ključanin, glavna kuharica školskoga restorana te uz smiješak govori kako misli da djeca vole njihovu hranu jer je puno „repetaša“ koji vole doći po još jednu porciju.

Za vrijeme praznika, situacija se ne mijenja puno, osim što djeca ne dolaze jesti u restoran.
– Naše radno vrijeme ostaje nepromijenjeno pa radimo druge stvari kao što su čišćenje kuhinje, pranje skladišta, detaljno operemo posuđe, kuhinja i restoran moraju biti čisti u potpunosti.

Uz to, operemo i izglačamo sve bijele uniforme koje nosimo kao i stolnjake za aktive koje učitelji imaju. Preko ljeta tih je aktiva mnogo, pa onda, iako nema djece, pripremamo ručke i užine za njih – ističe D. Ključanin s kojom kuha kolegica Zrinka Martinović.

ZBOG KRALJICA HODNIKA CIJELA ŠKOLA BLISTA

Zbog njih škola blista! Tri u svakoj smjeni, jedna zadužena za čišćenje restorana i još jedna za dvoranu. Naravno, riječ je o čistačicama, kraljicama hodnika OŠ Ivane Brlić Mažuranić Virovitica – Dubravki Grivić, Ivani Handraka i Renati Moslavac.

U tijeku je energetska obnova škole pa su se, kažu, zbilja umorile. Trebalo je očistiti sve prozore i hodnike od prašine, vratiti školi stari sjaj, međutim, obnova još nije završila pa će trebati ponovno sve počistiti. No, nije im teško.

Njihov radni dan započinje kontrolom cijele škole – nije li negdje pukla cijev, treba li nešto srediti u hodniku, u kakvom su stanju sanitarni čvorovi… Hodnik čiste tri puta dnevno, a svlačionicu, gdje se djeca izuvaju, svaki odmor.

– Imamo jako dobrog ravnatelja koji nas cijeni i mi cijenimo njega. Često nam kaže kako smo mi ogledalo „njegove“ škole te kako škola može bez ravnatelja, ali bez čistačica ne – smiju se naše sugovornice.

– Kada nema djece u školi, za vrijeme školskih praznika, mi kraljujemo hodnicima. Tada nastaje prava fešta od čišćenja, tada, u miru i tišini, započinje borba protiv zalijepljenih žvakača ispod klupa – ističe Ivana Handraka.

-Uz to, čistimo kompletne sanitarne čvorove, detaljno čistimo sve zahode i umivaonike. Detaljno peremo svlačionice, tuševe i fuge između pločica s malim četkama – fuge moraju biti bijele, govori Renata Moslavac u šali.

– Peremo venecijanere, mažemo parkete u razredima, čistimo plazma TV-e, plafonijere, borimo se s paučinom – ističe Dubravka Grivić koja za vrijeme cijelog razgovora nije prestajala obavljati svoj posao.

“MULTITASKING VESNA” TAJNICA JE ŠKOLE

Ona je desna ruka ravnatelja, radi više poslova odjednom i sve sa savršenom preciznošću. Tajnici Vesni Mlinarić, „multitasking“ je najmanji problem. Po dolasku u školu prvo otprema poštu u kojoj su pretežito dopisi koji trebaju biti poslani istoga dana.

– Ponekad treba odraditi puno poslova – skromno govori V. Mlinarić čiji posao podrazumijeva vođenje brige o radnim odnosima, ugovorima o radu, prijavama za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, raspisivanje natječaja, slaganje pismohrane i arhive, urudžbiranje dopisa, priprema raznih pripremnika i obrasca, pripremanje sjednica školskog odbora, spremanje zapisnika svih sjednica.

Uz sve to, vodi brigu o javnoj nabavi, zaštiti osobnih podataka, zaštiti informacija na internetu, zaštiti od požara, zaštiti na radu. K tome dolazi i usklađivanje akata i pravilnika, koji se neprestano mijenjaju pa je biti u korak s njima pravi izazov.

-Bez obzira na sveobuhvatnost posla, volim raditi ovaj posao jer sam okružena s učiteljima i drugim zaposlenicima s kojima se lijepo može popričati, bez obzira poslovno ili privatno. Volim to što radim u školi, često navrate učenici pa nešto traže i pitaju, a to mi baš razveli dan. Ako je buka jer je odmor, pokušavam se isključiti, stavim si neku klasičnu glazbu i jednostavno nastavim raditi – ističe V. Mlinarić koju ravnatelj OŠ IBM Ivica Tomljanović nije mogao dovoljno nahvaliti.

RADNI PRAZNICI ZA PSIHOLOGINJU

Psihologinja Sanja Milković Šipek svoj radni dan započinje sastankom kod ravnatelja za tekući dan, usklađuje svoje zadatke s njegovim.
– Za vrijeme praznika, organiziramo edukacije za učitelje, radimo radionice s njima i razne edukacije. Oni nama šalju svoja izvješća i sukladno tome planira se daljnji tijek rada. Koje su aktivnosti prioritetne, što će se raditi druge školske godine, dogovaramo zajedno.

A kada svi misle da je počelo ljeto, onda se analizira cijela školska godina te se radi analiza za sljedeću školsku godinu. Time se bavimo dok nismo na godišnjem – navodi S. Milković Šipek, koja ističe kako godišnji odmor imaju jednako kao i svi drugi ljudi, bez obzira na praznike.

– Također, praznici se, osobito ljetni, ali i zimski i proljetni iskoriste za testiranja učenika, u dogovoru s roditeljima, pa tako dijete ne gubi od nastave. Uz to sve idu edukacije za učitelje koji također nemaju praznike kao djeca – uz smiješak navodi S. Milković Šipek.

Iz cijele priče o osoblju u školi ne može se izostaviti ravnatelj, Ivica Tomljanović, koji se nije htio isticati pored svojih zaposlenika. Njegova ljubaznost i gostoprimstvo u ured ravnatelja dovoljni su znak da se pohvali njegov rad. Učenici u školi i više su nego zadovoljni, škola poprima novo lice, učitelji i zaposlenici sa smiješkom dolaze na svoja radna mjesta, hodnici blistaju, a učenici postižu odlične rezultate, treba li još više nabrajati?

PRAZNICI – VRIJEDE LI JEDNAKO ZA UČITELJE, KAO I ZA UČENIKE?

Kako ova priča ne bi otišla u krivome smjeru, važno je istaknuti kako učitelji ne idu na školske praznike jednako kao i učenici. U ovom trenutku u Republici Hrvatskoj provodi se školska reforma pod nazivom „Škola za život“ te su u tijeku individualna i stručna usavršavanja: e-kolegiji i „online webminari“.

Analiziraju se pedagoško-psihološki sadržaji, sadržaji iz komunikologije i opće kulture, održavaju se školska stručna vijeća te skupna stručna usavršavanja izvan škole koje organizira Ministarstvo obrazovanja kao i Agencija za odgoj i obrazovanje ili voditelji stručnih županijskih aktiva.

Uz sve to, učitelji se usavršavaju putem projekata, radova ili izrade edukacijskih materijala inovativnih digitalnih obrazovnih sadržaja, pa nema govora kako i oni pod praznicima „odmaraju od škole“. (www.icv.hr, lmh, foto: L. M. Hock, M. Lovrenc)