ISTRAŽILI SMO PRAVILNIKE, ZAKONE, PRAKSU Kako je jedna lija nadmudrila cijeli sustav?

Jeste li se ikada zapitali što ako vas ujutro na putu do posla iznenadi lisica? Što napraviti kada primijetite da vam je pojela sve kokoši? Je li vam ikada čagalj preko noći rastrgao psa ili, još gore, napala vas lisica za koju ste posumnjali da je bijesna?

Što učiniti u tom slučaju, tko je zapravo odgovoran te koga prvoga kontaktirati, istražila je za vas novinarska redakcija Virovitičkoga lista. Potaknuti slučajem obitelji iz jednog prigradskog naselja, koji su preko noći izgubili psa te nedavnim problemima s lisicama koje su ‘pratile’ djecu u školu, započeli smo istraživanje kako bi rasvijetlili ovaj problem.

Problem lisica i čagljeva pokazao se kao pravi izazov, budući da nam je za traženje odgovora na pitanje tko je nadležan i što točno učiniti, trebalo: punih deset dana! Morali smo kontaktirati veterinare, komunalne redare, šumariju, lovačke udruge, policiju, prijatelje životinja i lokalnu samoupravu.


VETERINARI „NISU ZA TO“

Istraživački put započeo je kontaktiranjem veterinara, prvog logičnog izvora. Iako na svojoj web stranici imaju poljoprivredu, lov i usluge povezane s njima, kao registrirane djelatnosti kojima se bave, veterinar s kojim smo razgovarali istaknuo je kako njegov zadatak nije „hodati okolo s puškom na leđima i ubijati lisice“. Kroz razgovor smo saznali da se lisica ne može proglasiti bijesnom, onako – „golim okom“ samo zato što joj je podvijen rep, dlaka ‘istrošena’, a iz usta joj curi slina.

Bjesnoća se može proglasiti tek tada kada se mozak odstrijeljene lisice odnese na analizu u Veterinarski institut u Zagreb. Najčešće, lisica ni nije bijesna uputi li se u kokošinjac po večeru, tada je samo – gladna.

foto: Pixabay

– Lisicu se ne može proglasiti bijesnom samo ako se okomi na psa čuvara i nanese mu ozlijede. Pseći nagon je da štiti svoj teritorij te da napadima pokuša otjerati lisicu. Možemo pretpostaviti da će se lisica pokušati braniti od tih napada, jednako kao i bilo koja druga životinja – naveli su iz jedne veterinarske stanice. U nedostatku konkretnog odgovora, veterinar nas je uputio na komunalnog redara.

MJEŠTANI BEZ ODGOVORA

Opseg posla komunalnog redara poprilično je velik od brige o nerazvrstanim cestama do načina držanja kućnih ljubimaca. U potrazi za institucijom koja je odgovorna za problem lisica, komunalni redar najniža je instanca. On samo može ‘doći pogledati’ i javiti dalje.

– Svjesni smo problema koji se događa u naseljima oko Virovitice, dolaskom zime sve je više dojava da su lisice pojele kokoši, a mještani se nemaju kome pritužiti – istaknuo je komunalni redar s kojim smo razgovarali. Upozorava da su od lisica puno veći problem gladni čagljevi koji su spremni napraviti puno više štete. U potrazi za hranom, pas koji je vezan lancem, odlična je ‘prilika za večeru’ skupine agresivnih čagljeva. Tako je zabilježen sve veći broj vlasnika koji su prijavili kako su im čagljevi ubili i rastrgali psa. Komunalni redar uputio nas je zatim na lovce čiji je posao briga o divljim životinjama.

foto: Pixabay

LOVCI U NASELJE NE SMIJU S PUŠKOM

Potraga za odgovorima nastavila se stručne osobe vezane za lovačke udruge po tom pitanju. Postavili smo mu pitanje, potaknuti našim sugovornicima građanima: smiju li lovci pucati na lisicu ako napada osobu? Recitirajući niz zakona, rekla nam je kako su u slučaju naselja lovci nemoćni. Jer, divljač je moguće odstrjeljivati isključivo u vrijeme lova i to isključivo u lovištu. A naselje to nije.

Prema novodonešenoj odluci, lovci ne smiju pucati u krugu od 300 metara od ‘zadnje kuće’ pojedinog grada, kao ni u krugu od 100 metara od naselja. Iz toga proizlazi da lovac nema nikakvo posebno dopuštenje za odstrjel divlje životinje u naseljenom mjestu, konkretno, na ulici u gradu, u dvorištu ili vrtu. No, sam status quo nije nešto što i lovcima odgovara, kaže nam naš sugovornik. – Svakako bi trebao postojati Program zaštite divljači, napravljen isključivo za ovo područje koji bi jasno definirao odgovornu osobu te plan i program provedbe zaštite građana i mještana od napada divljih životinja uključujući napade na druge životinje, kao i na ljude – istaknuo je.

POLICIJU ZOVITE SAMO AKO VAS LISICA NAPADNE

Potraga za odgovorom nastavila se zatim u Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj. Policijskim službenicima postavili smo ista pitanja: „Što učiniti kada u dvorištu ugledamo lisicu i što učiniti ako nas lisica ili čagalj napadne“ Policijski službenik specijaliziran za to pitanje istaknuo je kako lisica u većini slučajeva i nije opasna te da će, ako ju preplašimo, i sama otići. Manja je mogućnost da ćete susresti lisicu u centru grada ili nekog većeg mjesta, nego u naselju, rekao nam je.

foto: Pixabay

Ako se to i dogodi, prema članku 49. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poljoprivrede, divlja životinja pronađena izvan prirodnog staništa treba biti smještena u sklonište. Nakon toga trebala bi biti vraćena u prirodu, odnosno u njeno prirodno sklonište. No, Virovitica, a ni prigradska naselja nemaju skloništa takve vrste. Zato, „loptica“ se prebacuje dalje – na lovoovlaštenika. U policiji nam kažu kako njihovi službenici mogu reagirati u slučaju konkretnog napada lisice ili čaglja na osobu.

– Ovaj nemili čin dopušten je shodno članku 94. iste Uredbe koji navodi da ako ni na koji drugi način nije moguće otkloniti opasnost za život ili zdravlje ljudi, policijski službenik može uporabiti vatreno oružje protiv životinja s ciljem da zaštiti osobu – istaknuo je nadležni policijski službenik, dodavši da je takva uporaba vatrenog oružja dopuštena, bez obzira na naseljenost, lovostaj i područje.

-Svakako bi voljeli da se vatreno oružje uopće ne mora upotrijebiti – veliki je to problem, osobito u gradu ili naselju zbog jakog nenajavljenog pucnja koji može uznemiriti kućne ljubimce, starije osobe ili srčane bolesnike, a osobiti je problem mogućnost rikošeta zbog čega je taj ‘pothvat’ iznimno riskantan – istaknuo je policijski službenik koji nas je potom uputio na lokalnu samoupravu.

U želji da ovaj članak donese sve raspoložive informacije i sva mišljenja, razgovarali smo i s Prijateljima životinja.

foto: Pixabay

NE MAMITE ČAGLJEVE

Iz Udruge poručuju kako bi osobe koje susretnu lisicu ili čaglja u svome dvorištu, ne bi trebale napraviti ništa, odnosno, smatraju kako će se životinja uplašiti i otići čim ugleda čovjeka. – Ako se ne dogodi da životinja sama pobjegne, životinja će otići uz vrlo lagano tjeranje i to je najispravnije što treba učiniti u slučajevima kada nas ‘posjeti’ divlja životinja. Bilo kakvo zarobljavanje životinje može prouzročiti nevolje za tu životinju i za ljude – ističu iz Udruge. Nadodaju kako nije potrebno zvati nadležne institucije ako se ne radi o sumnjivom ponašanju životinje koje ukazuje da je možda bolesna.

-Divlje životinje, pa tako i lisice i čagljevi, žive oko nas pa se smatra normalnim da ulaze u naselja. To ne znači odmah da su bjesne ili opasne, niti da se od nas očekuje neka reakcija ili prijava. U naselja često ulaze s razlogom, a taj razlog je čovjek jer ostavlja otpad koji je nezaštićen i privlači životinje – istaknula je Ivana Lunka, predstavnica Udruge „Prijatelji životinja“. Napomenimo kako su neki gradovi poput Zagreba već krenuli s informiranjem svojih građana te apeliraju na razumijevanje građana, želeći tako izbjeći nasilne metode i paniku. -Važno je naglasiti da osim što ‘Zakon o zaštiti životinja’ zabranjuje držanje psa na lancu, nije dobro ‘držati’ kućnog ljubimca tako, već je, ako je moguće, bolje imati ograđeno dvorište i puštenog psa u njemu, koji se onda može obraniti od eventualnih ‘posjetitelja iz divljine’ – istaknuli su iz Udruge.

foto: Pixabay

VIROVITIČKA GRADSKA UPRAVA IMA SPREMNO RJEŠENJE

Na kraju ovog opsežnog istraživanja, desetodnevnog obilaženja institucija, službi, redara, građana s lošim iskustvima, možda smo i uspjeli naći svjetlo na kraju tunela. Za razliku od drugih institucija, u virovitičkoj Gradskoj upravi lisica se, bar prema najavljenom, ovaj put neće „provući“ kroz sustav.

-Program zaštite divljači potvrđen je od strane Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Trenutno je u posljednjoj fazi, odnosno čeka se potvrda Uprave lovstva pri Ministarstvu poljoprivrede nakon čega će isti krenuti u primjenu. Program rješava problematiku prekomjernog pojavljivanja divljači u samom naselju i neposrednoj blizini, što će se rješavati zajedno s policijom i lovačkim udrugama – istaknuli su iz Uprave grada Virovitice. (www.icv.hr, lmh)