ODUŠEVLJENI PTICOM SELICOM Bijela roda uskoro bi mogla postati zaštitni znak Špišić Bukovice

U Špišić Bukovici na dimnjaku škole već više od tridesetak godina žive rode. Svake se godine vraćaju, a učenici ih željno iščekuju. Budući da su tako dugo vezani jedni za druge, odlučili su im napraviti njihov kutak kako bi svi posjetitelji upoznali ove ptice koje se svake godine vraćaju svojem gnijezdu. Naime, učenici 2. razreda Osnovne škole August Cesarec s učiteljicom Anitom Jendrašić već nekoliko mjeseci rade na projektu „Bijela roda“ s kojim su se predstavili na županijskoj smotri projekata Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole, a 20. svibnja će se predstaviti i na državnoj smotri u Zagrebu.

ODUŠEVLJENJE PRENOSE NA DRUGE

Oduševljenje vrijednih istraživača ovom posebnom pticom krenulo je još u prvom razredu, no prvo su morali naučiti čitati i pisati. I tako su prije nekoliko mjeseci počeli istraživati i učiti o bijeloj rodi, o njezinom staništu i prehrani, selidbi, gnijezdu, glasanju, prstenovanju, a sve što su saznali nalazi se na panou ispred škole, kao i na brošurici koju su izradili uz pomoć učiteljice Anite Jendrašić i knjižničarke Martine Šalinger.

– Budući da smo već u prvom razredu znali da ćemo raditi ovaj projekt, ove smo godine njime htjeli dočekati naše rode. Ipak izrada panoa malo se odužila, ali isplatilo se čekati – rekla je učiteljica A. Jendrašić te zahvalila na podršci roditeljima učenika, kao i Hrvoju Mileru, načelniku općine Špišić Bukovica i njegovoj zamjenici Saneli Djak koja im je puno pomogla kako bi ostvarili ovaj projekt i proširili dalje ovu lijepu poruka o očuvanju okoliša.

Rezultati njihovog rada već se vide, svoje oduševljenje rodama prenijeli su i na druge. Tako su stariji učenici počeli koristiti simbol rode koji se nalazi na njihovim platnenim vrećicama, načelnik Hrvoje Miler predložio je da se „Rodin kutak“ postavi i u Bušetini, gdje rode također obitavaju, a uskoro bi roda mogla postati zaštitni znak škole, ali i sela.

MALI ČINE VELIKE STVARI

Vrijedni mališani odradili su ovaj projekt kao veliki, a to potvrđuje i njihov odlazak na državnu smotru. Kako bi što bolje istražili sve o bijeloj rodi, učiteljica ih je podijelila u četiri grupe, a svaku je vodio jedan učenik. Tako su Gabrijel Šandrk i njegov tim istražili stanište i prehranu rode, o čemu su napravili i plakat.

– Saznali smo da roda najviše voli močvarno tlo, vlažne livade i travnjake, da se hrani svakakvim malim životinjama kao što su ribe, žabe, crvi, zmije, miševi, skakavci i kukci. Roda je vezana za ljude te svoja gnijezda najčešće gradi na krovovima kuća, električnim stupovima, a rijetko na stablima – rekao nam je Gabrijel koji je uživao radeći ovaj projekt, a najbolje mu je, kaže, bilo raditi plakate.

ISTRAŽIVALI I UŽIVALI

Sve o selidbi i gnijezdu rode istražio je tim Petre Rešetar. – Istražili smo i saznali da se rode vraćaju 20. veljače pa do početka travnja i da se Međunarodni dan roda obilježava 24. kolovoza. Saznali smo i da je rodino gnijezdo teško do 1.000 kilograma i da zahvaljujući prstenovanju te praćenju prstenovanih ptica doznajemo mnoge tajne iz života rode – kojim putem se sele, gdje zimuju, kolika je vjernost partneru i starom gnijezdu, ali najvažnije je to da je roda simbol očuvanih prirodnih staništa – rekla nam je Petra koja je također uživala radeći plakate.

Jana Jurišić i njezin tim istraživali su i izradili plakat „Osobna iskaznica rode“. – Saznali smo da je rodino znanstveno ime Ciconia Ciconia, da je ptica selica visoka od 100 do 110 centimatara, teška do 4,5 kilograma, raspon krila joj je čak do dva metra, brzina leta od 50 do 80 kilometara na sat, a života dob do čak 39 godina – kaže Jana koja je osim u izrađivanju plakata uživala i u lijepljenju slika rode.

Četvrti tim vodio je Marko Hečimović, koji je sa svojim prijateljima saznao sve o zaštiti bijele rode. – Saznao sam da je bijela roda zaštićena međunarodnim sporazumom, da se ne smiju loviti i ubijati te uništavati njihova gnijezda i jaja i ne smiju se uništavati polja gdje se rode hrane i razmnožavaju, jer bi vas to moglo puno koštati – rekao je Marko, kojemu unatoč puno posla nije bilo teško raditi na ovom projektu, već je bilo zabavno i vrlo poučno.

Iako su mali, poslali su veliku poruku – da žive u očuvanom okolišu koji treba čuvati. – Bijela roda živi samo u očuvanom okolišu, a pričom o njoj htjeli smo poslati poruku da je u našem selu zdrav i čist okoliš, budući da nam rode dolaze već više od 28 godina, koliko ja znam. Također, htjeli smo dati i jedan doprinos turizmu i lokalnoj zajednici, pa da tko god dođe u naše selo pročita nešto o rodi i zna da se nalazi u jednom zdravom i čistom okolišu. To je prava reklama za naše selo, zato smo htjeli da bijela roda postane zaštitni znak ne samo naše škole već i sela – ponosna na svoje učenike i ostvaren projekt rekla nam je učiteljica Anita Jendrašić. (www.icv.hr, žđl, Foto: A. Jendrašić, Ž. Đaković Leš)