Virovitičanka Biljana Kovačević u knjižnici predstavila svoj prvijenac “CugAnno 2018”

U Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica jučer (petak) predstavljena je prva zbirka poezije Virovitičanke Biljane Kovačević. Sedamdesetak pjesama, okupljenih pod imenom „CugAnno 2018“ koje je izdala izdavačka kuća Beletra, hommage su pjesničkoj manifestaciji „Roklicerove večeri“ održavanoj u kafiću Cug, toplim prijateljstvima i kazivanju stihova te svim emocijama proisteklim iz jednostavnosti pojedinca i kompleksnosti života i svijeta.

Okupljene je pozdravila Višnja Romaj, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica, te je izrazila zadovoljstvo ugošćavanjem domaće autorice i čitanjem jedne od pjesama iz zbirke otvorila večer koja se nastavila čitanjem. Kao uvod, Iva Slavić i Ana Lanšćak su kroz svoje osebujne interpretacije gostima dale uvid u zbirku koja iskazuje ranjivost duše autorice koja je, kako sama kaže, “žena napisana, olovkom zadržana, papirom bijelim zamotana”.

Recenzent Mato Pejić, voditelj „Rocklicerovih večeri“ Goran Gazdek i urednica zbirke Marina Mađarević, ljudi koji su pratili autoričin razvoj i rad od samoga početka, s nekoliko su riječi s prepunom publikom podijelili svoje viđenje stihova Biljane Kovačević, ali i nje same. Lijepih i iskrenih riječi nije nedostajalo kao niti zanimljivih anegdota i crtica iz kafća „gdje je sve to počelo“, o čemu je pričala i sama pjesnikinja. O tome kako je „procvjetala“ otkako piše, što ju inspirira i kako nekada zna napustiti kuhanje ručka kako bi išla napisati pjesmu ispričala je okupljenima koji su ju došli podržati.

– Atmosferu koju sam tamo osjetila sam prenijela u uvodnom tekstu „Kako je dobro u dobrom društvu biti“, mjesto to gdje se okupljaju ljudi kojima je zajednički interes lijepa riječ, poezija, druženje i mene je ponijelo to ushićenje – otkrila je B. Kovačević koja je jednu od pjesama svoje zbirke, „Uzalud“, posvetila preminulom Robertu Rokliceru koji je pokrenuo „Virovitičke umjetničke večeri“ u Cugu.

Osim na svoj prvijenac, Biljana Kovačević ponosna je i na sam fizički proces nastajanja knjige koji je, kako kaže, bio projekt cijele njene obitelji.

– Stariji sin Ivan je magistar grafike pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i prva pomisao je bila da on radi ilustracije za zbirku, što je sa veseljem prihvatio. Fabijan, mlađi sin, je uključen na taj način što smo izabrali dvije fotografije koje je on napravio i koje krase knjigu. A suprugu, koji je grafički dizajner, je pripala dužnost da opremi knjigu, radi prijelom i sve što je potrebno sa tehničke strane – ponosno je otkrila pjesnikinja.

U povezanost i potporu koju muški članovi obitelji pružaju pjesnikinji mogli su se na svoje oči, ali i uši, uvjeriti i okupljeni jer su se za glazbeni dio večeri pobrinuli Zlatko Kovačević, Biljanin suprug te njegov otac Ivan izvođenjem pjesama na gitari, usnoj harmonici i violini.

Za goste je nakon predstavljanje knjige bio organiziran domjenak i mogućnost kupovanja prvijenca ove osebujne ali i samozatajne virovitičke autorice. Na naše pitanje počinje li s već s radom na drugoj knjizi, B. Kovačević sa smiješkom odgovara – Već imam materijala i za treću. (www.icv.hr, ea; foto: E. Aragović)