U današnje vrijeme predmet čestih rasprava je porijeklo hrane koju jedemo. Česte su i prepirke o tome što je zdravije ili što je, bolje rečeno, manje štetno. Neki smatraju kako je voće i povrće s virovitičke Gradske tržnice zdravije od onoga iz trgovačkih centara, drugima je pak svejedno za porijeklo pa svoje namirnice kupuju u dućanima, dok treći vjeruju jedino svom, domaćem uzgoju. Kako bismo provjerili odakle sve dolazi voće i povrće koje stavljamo na svoj tanjur i kolika je razlika u cijenama između domaćeg i onog s polica trgovine, obišli smo tržnicu, nekoliko trgovačkih centara te razgovarali s ljudima koji voće i povrće uzgajaju sami. Što smo sve doznali?
OD SALATE DO MARMELADE
Stara narodna izreka „Uzdaj se u se i u svoje kljuse“ najviše dobiva na značaju kod domaćeg uzgoja. Naša sugovornica Antonela K. ističe kako njezina obitelj uzgaja gotovo sve. – Mama sve sama sadi, za cijelu obitelj. Imamo vrt iza kuće i mogu vam reći da ga obrađujemo svi, kako tko ima vremena. Uzgajamo krumpire, salatu, tikvice, papriku, paradajz, mrkvu, celer, jagode, a nađe se i poneki kukuruz za logorsku vatru. U voćnjaku imamo jabuke, kruške, šljive, male breskve, dva ogromna stabla trešanja i jedno stablo višanja. U dvorištu je orah, a pokraj garaže lijeska, pa imamo i orašastih plodova. Nedavno smo posadili i grmove borovnica i malina pa sada s uzbuđenjem beremo prve plodove – istaknula je Antonela K.
Njihov vrt dovoljan je za potrebe cijele obitelji, kaže nam naša sugovornica. A kad se svježe namirnice potroše, mama ima spremnu zimnicu, kao i marmelade, sokove i alkoholna pića, sve od plodova vrta, voćnjaka i njihovog truda. Kod vlastitog uzgoja prednost je kontrola u cijelom procesu proizvodnje – od kvalitetne obrade zemlje, pažljivog odabira sjemena, količine vode i hranjivih tvari do zaštitnih sredstava. Iako zahtijeva trud, domaći uzgoj ima i ogromne prednosti – uz domaće namirnice, „nameće“ boravak u prirodi i zdraviji život pa ne čudi što se za njega još uvijek mnogi odlučuju.
SAMO KOD PROVJERENIH PRODAVAČA
Virovitička Gradska tržnica, popularno zvana „pijac“, ovih dana sjaji puninom boja. Od lubenice, kukuruza, bijeloga i crvenoga luka, malina do nektarina, paprika i rajčice – sve je to na štandovima ponuđeno kupcima. Ima onih koji poriču kvalitetu tržnice misleći pritom kako je i „tamo sve špricano i tretirano“, no činjenica je da je još uvijek mnogo Virovitičana koji nabavljaju namirnice jedino na tržnici.
Ankica Abramović kaže kako nikada u životu nije kupila voće ili povrće u trgovačkom centru. – Godinama kupujem na pijacu. Uopće se ne želim zamarati time što se prodaje u prodavaonicama. To se točno osjeti da je tretirano, ne miriši kao na pijacu, a o okusu se ne može raspravljati – tvrdi Ankica, majka i baka. Jednakog mišljenja je i Marijan Andrašević, kojemu je prodajno mjesto OPG-a Kajganić jedino mjesto, kaže, na kojem kupuje povrće. – Isključivo kupujem samo kod gospođe Dragice. Jedino za nju sam siguran da je sve 100 posto domaće i da nije špricano. To potvrđuju izgled i okus. Ima najbolje povrće na cijelom pijacu – samopouzdano tvrdi Marijan.
Dragica Kajganić s mužem vodi obiteljsko gospodarstvo. – Povrće uzgajamo u kontroliranim uvjetima, ne tretiramo ih dodatno. Primjerice, ovaj kukuruz šećerac ničime nije tretiran, kao ni luk ni krumpir. Povrće sadimo na točno određenim česticama za svaku vrstu. Tko god želi, može doći i provjeriti što god ga zanima – ističe Dragica, koja kaže kako ona sama u trgovačkim centrima kupuje ono voće koje se nikad ne može naći na tržnici jer ne raste na našem podneblju, a za potrebe pripreme voćnih kašica za unuku. Proizvodi na tržnici dolaze s malih obiteljskih OPG-ova i njihove cijene, osim što su pristupačne, su i fleksibilne te će kupac katkad proizvod dobiti po nižoj cijeni ako je vješt u cjenkanju ili zbog skorog zatvaranja tržnice. Međutim, neki proizvodi zbog svojeg specifičnog načina uzgoja ili čišćenja, kao što su to primjerice vrganji i svježi grašak, imaju nešto višu cijenu od onih u trgovačkim centrima.
„SVEJEDNO GDJE KUPUJEM, I DOMAĆE ŠPRICAJU“
S druge strane, trgovački centri nisu ograničeni radnim vremenom. Otvoreni su svaki dan i cijeli dan, a neki od njih rade čak i nedjeljom u radnom vremenu jednakom kao i radnim danima.
– S obzirom da mi je supruga trudna i jako voli voće, ponekad se dogodi da poželi voćnu salatu u nedjelju pa odem u otvoreni trgovački centar te odmah kupim namirnice za cijeli tjedan – priča M. H. kojemu je, kako kaže, drago što trgovine rade nedjeljom zbog kupaca, a žao mu je zbog radnika koji nemaju slobodan i miran vikend. Trgovački centri svojim kupcima nude široku ponudu proizvoda od kojih je mnoštvo nedostupno na tržnici. Voće poput kokosa, manga, kivija, papaje i karambole samo je neko od njih. Kupnju ovoga voća osjetit ćete ne samo na nepcu, već i novčaniku.
– Odlično je to što trgovački centri ponudom egzotičnog voća omogućuju kupcu u Virovitici da upozna okuse svijeta. Nisam ljubitelj kupovanja u trgovačkim centrima, ali volim jesti mango ili avokado – ističe nam Josipa H. te dodaje kako bi, da može, sama uzgojila egzotično voće, no u tome je sprječava podneblje u kojem živi. Jasno je samo po sebi da su mango, papaja, karambola ili kokos uvezeni iz drugih zemalja. No police su pune i proizvoda koji se uzgajaju i u Hrvatskoj, no uvezeni su iz drugih zemalja i to puno ranije od njihove prirodne sezone. Tako su nektarine iz Španjolske, breskve iz Italije i kruške iz Južnoafričke Republike bile u ponudi tjednima prije negoli su stigle na virovitičku tržnicu. Ana B. kaže nam kako radije voće i povrće kupuje u trgovačkom centru jer vjeruje da je i ono na tržnici obrađeno kemikalijama pa razlike nema. – Poznajem puno ljudi koji imaju svoje plastenike u kojima uzgajaju povrće i oni ga špricaju i po pet, šest puta tako da to dođe na isto – odlučna je naša sugovornica.
Isto se odnosi i na povrće. Na policama trgovina dosta je toga uvezenog iz inozemstva, primjerice iz Nizozemske, Poljske, Kine, Makedonije, Italije i Španjolske. Pomirimo li se s činjenicom da kokos, ananas i banane trebamo uvoziti te ih ne možemo uspoređivati s voćem domaće proizvodnje, postavlja se pitanje kakav je odnos cijena između kruške i krastavca koji se uzgajaju u Hrvatskoj i istog uvezenog proizvoda? Uvezeno povrće automatski je i skuplje, ponegdje i dvostruko više u odnosu na tržnicu. Uštedjeti se može onim danima kada trgovački centar ima akciju na određene proizvode, što trgovačke centre dovodi u prednost pred tržnicom. Katkad se može naći voće ili povrće na akciji do čak 40 posto, što može biti veliko olakšanje za budžet.
Na kraju, odabir mjesta nabavke svodi se na osobne afinitete i financijsko stanje. Ljudi se, iako su im dostupne informacije o tome odakle je proizvod, prilagođavaju tržišnim cijenama te u nabavku odlaze tamo gdje im je financijski prihvatljivije.
Svježi grašak samo na pijaci
Namirnica koju često koristimo u našoj kuhinji zasigurno je češnjak. Zbog njegovih ljekovitih svojstava ljudi ga često vole imati u svojoj kući te ga upotrebljavati u različite svrhe. Na Gradskoj tržnici kilogram češnjaka košta 50 kuna, a vezica, u kojoj se nalazi 4 do 5 glavica češnjaka, desetak kuna. U trgovačkim centrima cijene su niže – kreću se od 25 do 52 kune po kilogramu, a vezice možete kupiti za sedam ili osam kuna.
Cijene češnjaka određuju i troškovi puta koji češnjak prođe iz Kine ili Španjolske do Hrvatske. Mnogi će se složiti da je nepotrebno, pored češnjaka iz lokalnog OPG-a ili iz Hrvatskog primorja, jesti uvozni iz Kine. Slična situacija je i s graškom. U trgovačkim centrima svježi grašak nije moguće pronaći. Može ga se kupiti ili smrznutog ili konzerviranog. Cijene takvoga graška kreću se 10 –15 kuna po proizvodu. Svježi grašak na pijacu stoji isto. (www.icv.hr, ea, lmh, Foto: E. Aragović i L. M. Hock)
[g-gallery gid=”539966″]