ZA POGINULE PRIJATELJE Jozo Marković i ove godine s puno emocija krenuo pješice do svojih rodnih Bilivoda

Ponukan velikim emocijama od prošle godine, Jozo Marković i danas (srijeda) iz Gradinskog Luga, ponovno je krenuo pješice na put dug 276 kilometara do svojih rodnih Bilivoda pokraj Zenice, kako bi odao počast ubijenim Hrvatima u tom mjestu za vrijeme Domovinskog rata.

-Prošle godine su me vodile emocije i eto, odlučio sam i ove krenuti i odati počast svojim prijateljima koji su u mojim Bilivodama ubijeni. Hvala Zdenku Blažičeviću i Darku Žužaku koji mi i ove godine pomažu u cijelom putu i svima koji me dočekaju i ugoste – rekao je u Orahovici na točki odmora Jozo.

Opisao je i kako će izgledati njegov put prema Bilivodama.

-Krenuo sam iz svog Gradinskog Luga i evo jučer sam prespavao u Kozicama, a danas u Orahovici. Sljedeće noćenje imam sutra u Čaglinu, a potom idem dalje prema Slavonskom Brodu. U Bilivode bi trebao doći do 3. kolovoza, kada je obljetnica pada sela, i eto hodam srcem i dušom za sve svoje nedužno ubijene prijatelje. Danas u Bilivodama živi samo jedna starija žena, selo je napušteno, pada u sve veću dubiozu, zarasta, gotovo da više i temelje nekadašnjih kuća ne vidiš. To me najviše boli. I eto, baš zahvaljujući nama rođenim iz Bilovoda koji smo, možemo reći, koliko toliko blizu rodnom mjestu, a uključe se i oni izvana, održavamo tu obljetnicu svake godine, prve subote u osmom mjesecu. Dođu ljudi koje ne vidimo 15-20 godina i puno razgovaramo, bude tu i zabave, utakmica u kojoj igraju oženjeni protiv neoženjenih i tako – priča Jozo te kaže kako ne namjerava stati, a prisjetio se i tih tragičnih dana u Bilivodama:

-Ako me bude zdravlje služilo, svake godine ću ovako pješice do Bilivoda. To je moja žrtva koju pridajem za sve žrtve Bilivoda. Bilo je to jezivo jutro, naše selo je čuvalo 17 boraca koje je tada napalo 3330 neprijateljskih vojnika. Neke su odmah pobili, neki su se uspjeli povući, ali su ih uhvatili, neke ubili, a ostalima uzeli oružje i odveli u KP dom Zenica među kojima sam bio i ja. Tu je počela tortura, batina nije bilo, ali ponekad čovjek više želi dobiti batina nego da ti recimo dira zjenicu oka ili ono što ti je sveto. Upravo zbog toga svega što smo svi zajedno prošli i onih koji nisu preživjeli, ja ovo želim svake godine dati od sebe – zaključio je Jozo Marković.

U Orahovici su ga dočekali predsjednik GO HDZ-a Orahovica Saša Rister i u ime hrvatskih branitelja s orahovačkog područja, predsjednik UHBDVDR Orahovica Miroslav Tot.

-Dočekali smo Jozu i zajedno s njim zapalili svijeću kod spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u središtu Orahovice. Dali smo punu podršku, malo s njim porazgovarali o sudbini koju je doživio u Domovinskom ratu i poželjeli sretan put u njegove rodne Bilivode – rekao je Rister.

(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)