Proveli smo dan s interventnom: Oni su tu kad je “gusto” na stadionima, love ubojice i pljačkaše

Njih ćete vidjeti kad god je „gusto“ – na stadionima, kad je tučnjava u kafiću, kad je teška akcija u pitanju. Kad odbjegli ubojica sije strah po selu, kad pljačkaši jure s plijenom u automobilu. No na terenu su i kada treba spašavati ljude iz poplava, osigurati dolazak važnog političara ili skup na kojem je mnoštvo ljudi, a problemi dolaze kao velika mogućnost.

Uvijek su spremni, skoncentrirani i povezani tako da tvore skladnu cjelinu. Jer, u timu interventne jedinice policije, o kojoj je u ovom slučaju riječ, nema mjesta za „ja“. Dolaze kao ekipa, djeluju kao ekipa, odlaze isto tako. Posao je to i služba, zvanje za koje se opredjeljuju oni koji imaju hrabrost, volju, upornost i tjelesnu spremu koja prolazi stroge provjere i traži stalnu disciplinu. Neki će reći, zaista poseban odjel i zaista posebni ljudi.

PREDANOST GLAVNA ODLIKA

– Mnogi misle da se za ovaj posao opredjeljuju oni koji su ovisni o adrenalinu, no činjenice su potpuno drugačije. Za ovaj posao potrebno je samo jedno, a to je – predanost. Ljudi koji su ovdje predani su našim građanima, predani su jedinici MUP-a RH, to su ljudi predani našoj zemlji, spremni na zadaću više, da bi građane činili sigurnima – kaže Andrej, zapovjednik ove aktivne jedinice u PU virovitičko-podravskoj.

Pružili su novinarima uvid u jedan „prosječan dan“, bez intervencije. Počeo je sastankom, uslijedila je zatim obuka iz specijalne tjelesne pripreme.

– U biti, svaki je dan drugačiji, sve ovisi o situacijama i zadaćama. Kad govorimo o tjelesnoj spremi, ona je kombinacija trčanja i teretane i također ovisi o tome je li riječ o ciklusu priprema ili ne. Bez većih priprema, trči se najmanje tri do pet kilometara, kad su pripreme u tijeku, onda je riječ o deset kilometara, pod opremom, komando marševi i elementi koje radimo kako bi bili što spremniji – ističe Andrej o uvodu jednog dana.

RADE U SVIM UVJETIMA

O zadaći će ovisiti i oprema – hoće li policajac na sebi imati „samo“ dvadesetak kilograma opreme za osiguranje javnog reda i mira: čizme od kojih je svaka teška kilogram i pol, pištolj, opasač, kacigu…pa sve do tridesetak kilograma opreme na sebi, kad je riječ o situaciji u kojoj moraju uhititi naoružanu osobu, pa na sebi, uz ostalo, imaju i neprobojni prsluk. Samo on teži između 10 i 15 kilograma. U situacijama u kojima im pištolj ili puška ne trebaju, moraju se osloniti na vlastite instinkte i vježbu koju bruse u teretani i na vježbalištima. Tu dolazimo do druge važne zadaće u „običnom danu“ – odraditi teretanu.

Utezi, zgibovi, sklekovi, trbušnjaci, zatim kombinacija borilačkih vještina, samoobrane. Sve se to odrađuje s puno discipline i posvećenosti. Jer, samo jedan krivi potez u slučaju prijetnje nožem mogao bi biti koban ne samo za ugrožene civile, nego i kolege kojima čuvate leđa, poručuje nam Andrej.

– Radimo vježbe snage, vježbe kondicioniranja i onda radimo vježbe samoobrane i zahvate za privođenje. To je program koji nam je propisan od strane zapovjedništva i nastojimo što više elemenata savladati, kako bismo bili što učinkovitiji prilikom izvršenja zadaće – ističe zapovjednik jedinice koja mora savršeno funkcionirati.

POVJERENJE U KOLEGE

Jer, njihov je ured stadion, šuma, obala, automobil. Nisu stacionirani samo u našoj, Virovitičko-podravskoj županiji, nego su na službi po cijeloj zemlji.

– Radili smo u svakakvim uvjetima, od -20 do +40 Celzijevih stupnjeva. Znali smo pod punom opremom stajati i po 20 sati. Tjelesna priprema je zato vrlo važna, kao i psiho-fizička, za izdržavanje svih vrsta zadaća. Nema uvjeta kojima nismo bili izloženi – ističe Andrej koji kaže kako sve to ulazi u rok službe kojoj je mir, red i opće dobro glavna nagrada za sve što od sebe daju.

Jer, kako kaže i naš sugovornik, interventni policajac Matej, najteže je kada dođu u situaciju u kojoj je teško ili nemoguće pomoći osobi u nevolji. Uz zahtjevnu obuku, taktiku i testove, stalno usvajanje novih znanja, izazove na terenima, jedina muka ovog posla je kad si nemoćan. To je njegov najveći strah koji se dosad, srećom, nije pretvorio u stvarnost. On se, kaže nam, još nije našao u takvoj situaciji, jer je sa svojom jedinicom uvijek uspio pomoći drugima na vrijeme. Kad je riječ o kriznim situacijama, svaka sekunda je od neprocjenjive važnosti, a odluke se moraju donijeti u trenu. Kriva procjena i kriva odluka može imati nesagledive posljedice.

– Ovo je opasan posao, ali radimo kao grupa, jedan drugome čuvamo leđa, vjerujem u svoje kolege i u bilo kojoj situaciji da se nađemo, svako od nas zna svoj dio posla, kako ćemo reagirati – poručuje Matej koji ističe kako je izbor za interventnog policajca napravio iz ljubavi prema sportu i ljudima.

– Bavim se boksom i Crossfitom, a na poslu je teretana dio dužnosti – vježbe snage vlastitim tijelom i utezima dio su svakodnevnice na poslu – priča nam Matej. Posao je lakši kad se iskustva mogu podijeliti s nekim tko razumije, a Matej to najbolje zna- supruga je, kaže, također u policiji pa mu neizmjerna podrška kod kuće daje dodatnu snagu za izazove u ovom poslu.

– U ovom se poslu vidim do kraja radnog vijeka, bez obzira na sve – poručuje nam Matej.

U INTERVENTNU SAMO IZABRANI

Poznavanje zakona i propisa te savršena tjelesna kondicija uvjet su za službu interventne policije u koju ne mogu svi. Jednom kad postanu interventni policajci, dva puta godišnje prolaze stroge tjelesne testove snage i izdržljivosti, kako bi dokazali da su zaista „u formi“. – Test se sastoji od trčanja, zgibova, sklekova, trbušnjaka i slično. Elementi su to snage koji pokrivaju generalno sve elemente iz kojih se vidi da li je čovjek spreman ili nije spreman – objašnjava zapovjednik Andrej koji kaže kako nema popuštanja, gledanja kroz prste ili oprosta, unatoč godinama rada i rezultata. Cijela jedinica ovisi o spremnosti svakog pojedinca, stoga se traži maksimum – i kvalitete i napora.

Interventna policija, s obzirom na njihovu specifičnu obuku i opremu kojom raspolažu, služi za obavljanje težih poslova, koje ostali vidovi policijskog posla, kao temeljna ili prometna policija ne mogu odraditi, kaže Siniša Knežević, načelnik PU virovitičko-podravske.

– Koristimo ih kod težih intervencija: kod narušavanja javnog reda i mira, osiguranja većih skupova, poput nogometnih utakmica i slično, ili u situacijama ekstremnog nasilja, bilo da je riječ o obiteljskom nasilju ili sukobima u ugostiteljskim i drugim objektima, kod migrantskih kriza i u drugim slučajevima – objašnjava načelnik koji i sam dolazi iz redova ove jedinice i koji je bio njenim zapovjednikom. Za nju kaže kako je zahtjevna, ali i posebna služba te se u nju uključuju ljudi koji osjećaju spremnost i poziv da od sebe daju više.

Nakon temeljne škole za policajca, nužno je proći psihičke i fizičke testove koji će pokazati je li riječ o kandidatu za ovu jedinicu ili neku drugu službu unutar PU, a kad se postane njenim dijelom, tu pripadnost nužno je održavati tjelesnom i psihičkom disciplinom. Posao je to koji zahtjeva žrtvu, odricanje i hrabrost, ali se i cijeni, kako u društvu, tako i među kolegama.

– Mogu reći kako smo na sve njih izrazito ponosni, za njih čuvamo samo riječi hvale, oni su oštrica mača naše policijske uprave – kaže načelnik S. Knežević. (www.icv.hr, mlo)