Nikola Ristić je 38-godišnjak iz Orahovice, iznimno inteligentan i sposoban čovjek koji se našao u neizrecivom životnom problemu: zbog bolesti ostao je bez vida.
– S nešto više od dvije godine dijagnosticirana mi je retinopatija pigmentoza. To je progresivna bolest u kojoj je neizbježan gubitak vida. Postoji više verzija ove bolesti i svatko od pacijenata bi gubitak vida vjerojatno opisao na drugačiji način. Tek nedavnim genetskim testiranjem krvi otkriveno je koji su geni točno uzrok ovoj bolesti. Nažalost, danas ne postoji tretman, osim genetske terapije u SAD-u. Dovoljno je reći da jedna injekcija genetske terapije košta 850 dolara, a da pritom nitko ne daje konkretne garancije – priča nam Nikola koji kaže kako je u bolesti poput ove nesigurno sve osim krajnjeg ishoda – gubitka vida. Do prije par godina jasnije je raspoznavao osobe i oblike, a danas su to obrisi koje, u slučaju ljudi, prepoznaje po glasu.
ŽIVOTNE PRILAGODBE
– Navikneš se na to da ove godine ne vidiš čitati s televizora s tri metra, a za nekoliko godina ne vidiš više ni slovo s istog televizora. Shvatiš da si nekada uspješno mogao igrati odbojku, a danas više loptu ne vidiš. Doista je ponekad teško se pomiriti s konstantnim izmjenama koje se događaju – iskreno poručuje Nikola, koji kaže da unatoč tome što vid polako nestaje, svatko želi da i takav, opskuran kakav je, traje što duže. Frustrirajuće je, ističe, što obične stvari koje su do jučer bile svakodnevnica, sada postaju nešto o čemu se može samo sanjati.
– Sjećam se kao da je jučer bilo, kada sam zadnji put samostalno vozio bicikl. To su situacije koje vas iznimno rastuže i učine iznimno ljutim, a zapravo se nemate na koga ljutiti – priznaje Nikola poručivši kako se čovjek jednostavno mora pomiriti sa svojim hendikepom.
– U tom slučaju, smatram, postoji nekoliko smjerova: apsolutno ludilo ili kakva god pomirba sa situacijom. Zna ponekad biti iznimno teško, ali većinu vremena i ne razmišljam više o nekim situacijama – kaže naš sugovornik. U Orahovici svi znaju Nikolu kao izvrsnog poznavatelja modernih tehnologija, a on sam kaže kako ona u njegovom životu ima ključnu ulogu. Samozaposlen je i ima tvrtku TITLOVI d.o.o., agenciju za promidžbu, reklamu i propagandu pa se svakodnevno oslanja na tehnologiju. Uz same titlove, tehnologija mu je važna i u drugim segmentima posla.
MOBITEL KAO SURADNIK
– Danas većina mojih uređaja ne prestaje pričati. Točnije, život bi bio puno mračniji bez mog telefona (tableta i računala) koji mi je najmanje telefon, a najviše osobno pomagalo. U situaciji kada čovjek ne vidi ili jako slabo vidi, tehnologija je odličan pomagač. Čitanje internetskih stranica, provjeravanje i odgovaranje mailova, uređivanje dokumenata, surfanje društvenim mrežama, sve to mogu na današnjim uređajima s čitačem ekrana – kaže Nikola. Tijekom studija intenzivno je učio o internetskim tehnologijama te samostalno razvio i pokrenuo projekt koji je postao iznimno popularan.
– To je od mene zahtijevalo izniman angažman prema marketinškim agencijama u Hrvatskoj i regiji, vezan uz prodaju oglasnog prostora. Trenutno se bavim procesiranjem velike količine podataka u raznim formatima koji nam dolaze iz raznih izvora (mailovi, ftp serveri, web stranice) te ih kategoriziramo i obrađujemo. U ovom dijelu posla jako mi je pomoglo moje znanje programiranja i tehnologija općenito – objašnjava Nikola koji je, budući da je samozaposlen, odgovoran za niz poslova i obaveza. Bavi se i financijama, ugovaranjem i održavanjem sastanaka, pisanjem ponuda, slanjem faktura…
– Imam donekle punu slobodu da si organiziram dan, no i uz tu slobodu, najčešće uzmem neku temu i istražujem ju. Čitam tekstove, knjige, gledam filmove na Youtubeu – o prednostima života u 21. stoljeću priča Nikola. Unatoč tome, jedan problem još uvijek nije do kraja riješen, a to je pitanje kretanja.
– Mislim da je to meni, kao i većini slijepih/slabovidnih osoba, ogroman problem. Kako mi je jedan prijatelj bio rekao – ‘ja bih se ubio da sam u zatvoru zvanom sljepoća’. Pretjerana, ali, nažalost, iskrena reakcija koja dovoljno pokazuje percepciju sljepoće – otvoreno kaže Nikola. Danas je i dopredsjednik Udruge slijepih Virovitičko-podravske županije.
– Prošle sam godine izabran za dopredsjednika Udruge slijepih VPŽ i taj mi izbor puno znači te sam zahvalan kolegicama i kolegama iz Udruge koji su imali povjerenja u moj budući rad. Njihova podrška mi je značajna i u svakodnevnom životu. Nažalost, baš zbog problema mobilnosti više sam podrška preko telefona i maila. S pojedincima koji su mi fizički bliži povremeno se družim. Nadam se da će u budućnosti Udruga bolje i više raditi – zaključuje Nikola Ristić. (www.icv.hr, vg)