PROJEKT „72 SATA BEZ KOMPROMISA“ U JEDINOJ OPĆINI U HRVATSKOJ  Suhopoljčani opet pokazali veliko srce volontirajući za one u potrebi 

Baš kao što i sam moto „Zakači se za volontiranje“ kaže, tako se i ove godine općina Suhopolje „zakačila“ i svim srcem unijela u volontiranje. Naime, diljem Lijepe Naše, ovoga vikenda se naveliko volontira, pa su se u akciju „72 sata bez kompromisa“ uključili gradovi Dubrovnik, Karlovac, Metković, Osijek, Slavonski Brod, Sinj, Sisak, Split, Zadar, Zagreb i jedina općina, općina Suhopolje koja već dugu godinu zaredom sudjeluje u velikom volonterskom pokretu. U općini Suhopolje volontiralo se na nekoliko lokacija, u samom mjestu Suhopolje, Cabuni, Orešcu, Žiroslavlju i Kapanu pa se tako sadilo cvijeće, rezala su se stara stabla, bojala ograda u školi, cijepala drva, pomagala starijim i nemoćnim osobama i još mnogo toga.

-Osobito mi je drago, velika čast i zadovoljstvo, posebice jer je riječ o jednoj akciji u kojoj Suhopolje sudjeluje kao jedina općina na području Republike Hrvatske. Iskreno zahvaljujem cijeloj ekipi koja je došla iz svih gradova Lijepe Naše baš u Suhopolje, što imaju veliku želju za volontiranjem i na taj način pomaganjem zajednice – rekao je načelnik općine Siniša Horvat koji je i sam danas obukao prepoznatljivu zelenu majicu i volontirao vozeći hranu i piće svim volonterima raspoređenim na različite lokacije.

-Prošle godine sudjelovali smo u projektu “72 sata bez kompromisa” kao prva općina u Hrvatskoj. Ove godine svojim primjerom želimo pokazati da svako, i ono najmanje mjesto u Hrvatskoj, može pokrenuti lavinu dobrih djela jer koliko god nas ima, u zajedništvu možemo činiti čuda. Želimo pokazati da i danas postoje mladi koji mogu i žele činiti dobro, darovati sebe i svoje vrijeme i nekome donijeti osmijeh na lice – rekla je volonterka Ivona Bišćan, predsjednica Savjeta mladih općine Suhopolje i jedna od začetnica ideje da se projekt „72 sata bez kompromisa“ proširi i u Suhopolje.

Lijepo je znati da projekt „72 sata bez kompromisa“ svoje temelje zasniva u vjeri. Tako je provedba projekta započela u četvrtak, Svetom misom u suhopoljskoj crkvi i završiti će nedjeljnom misom nakon koje će volonteri poći svojim kućama. Ponosan na provedbu projekta u Suhopolju, također je i župnik Pavle Filipović koji je u svoj dom ugostio mnogo volontera iz drugih gradova Hrvatske.

-Inicijativa „72 sata bez kompromisa“ poznata mi je još iz Zagreba, no jako me raduje što su mladi ove župe pokazali želju da u inicijativu uključimo i općinu Suhopolje. Lijepo je što mladi i ostale sumještane na taj način potiču na sudjelovanje – rekao je velečasni Pavle te otkrio kako ga volontiranje ispunjava i veseli jer može pomoći u nečemu što je potrebno. Baš kao i prošle godine i ove će se volonteri odmarati nakon napornog radnog dana. Igrati će se odbojka, slušati glazba i igrati društvene igre do dugo u noć.

Jedna od akcija ovog hvalevrijednog projekta bilo je i skupljanje namirnica za potrebe korisnika Socijalne samoposluge Gradskog društva Crvenog križa u Virovitici. Skupilo se mnogo prehrambenih artikala i higijenskih potrepština koje će zasigurno pripomoći ljudima u potrebi.

– Predivno je vidjeti toliko mladih ljudi koji s radošću pomažu drugima volontirajući. Upravo od tih mladih mi odrasli danas možemo puno učiti pa bi svakako bilo korisno slušati ih i još više uvažavati jer su pravi primjer drugima – rekla je Željka Grahovac, predsjednica GDCK Virovitica dodavši da smo , ukoliko ne pomažemo jedni drugima i nemamo empatiju za drugoga pored sebe, potpuno pogriješili i kao pojedinci i kao zajednica.

-Smisao ovoga projekta je pokazati volontiranje baš onakvim kakvo ono jest – nešto pozitivno iz čega se mogu razviti dobra prijateljstva, dobre ideje, a možda i neke pozitivne ideje. Zahvaljujući cjelodnevnim druženjima ljudi se umrežuju i nastavljaju družiti i po završetku projekta – pojasnila je Tajana Horvat, voditeljica ovogodišnjega projekta u općini Suhopolje dodavši kako su na projekt su pozvani svi dobri ljudi, dobre volje koji žele pomoći.

VOLONTERI IZ SVIH DJELOVA HRVATSKE, ALI I SVIJETA 

Razlog zašto se projekt zove „72 sata bez kompromisa“ je što volonter, nakon što se prijavi, do samoga početka projekta ne zna u kojem će mjestu volontirati niti na kojoj radnoj akciji će sudjelovati. No, upravo to ovu akciju čini još zanimljivijom. Jedan od volontera koji su došli u Suhopolje je Marko Skender iz Zagreba koji je sa sobom u Suhopolje poveo još 18 svojih prijatelja. – Priželjkivao sam doći u Suhopolje jer sam od prošlogodišnjih volontera čuo kako je baš ovdje odlična radna atmosfera i ekipa. I uistinu je tako, ovdje se dobro radi, društvo je super pa nije nikakav problem raditi cijeli dan – rekao je budući doktor Marko koji je ujedno i voditelj akcije.

Da granice u volontiranju nema, pokazala je Tereza Novotá koja je u Suhopolje došla čak iz Češke Republike. – Dolaskom u Suhopolje nisam znala što očekivati kao ni što ću raditi, gdje ću volontirati. Isprva sam se bojala no ubrzo sam shvatila kako su ljudi jako pristupačni i dragi prema meni. Obitelj Bišćan ponudila mi je smještaj za vrijeme boravka općini Suhopolje – rekla je Tereza koja s ostalim volonterima komunicira na engleskom jeziku.

–Zapravo, nema neke velike razlike između Suhopolja i drugih mjesta u Češkoj, štoviše kultura im je poprilično ista zbog čega se ne osjećam kao da nisam kod kuće – rekla je ova ljupka Čehinja koja u Pragu studira pravo.

Značajan dio volonterske zajednice su, uz Marka i Terezu, Marija Smolčić i Martina Šaka čiji je ovogodišnji zadatak posvetiti pažnju cvijeću.

–U petak je bila priprema zemlje za sadnju cvijeća, a danas samo sadimo i zalijevamo maćuhice – rekla nam je Martina otkrivši kako sudjelovanje u akciji znači ponekad se dobro i naraditi.

– U projektu sudjelujem već dugu godinu i ne mogu opisati koliko me to ispunjava. Raduje me kada svoje vrijeme mogu donirati za nešto korisno – ponosno priča Marija te dodaje kako je svake godine organizacija projekta sve bolja i bolja.

PALAČINKE ZA VOLONTERE 

Nakon teškog fizičkog rada volonteri trebaju okrjepu. Za to se pobrinuo restoran „Park“ Suhopolje i Osnovna škola Suhopolje u čijim se prostorijama fino jelo. Najveća sreća je desert, zbog čijeg je prepoznatljivog mirisa mirišalo cijelo Suhopolje. Volonterke Tugomila Jelena Reder i Vesna Režić, članice Udruge umirovljenika Suhopolje pekle su palačinke „ko’ po traci“. Dok je Tugomila vješto izmjenjivala dvije tave, Vesna je palačinke punila čokoladom i pekmezom.

Na kraju ove lijepe priče, suhopoljski volonteri rekli su kako ih nema puno, ali žele spojiti one koji zajedno žele promijeniti svijet i ostaviti trag – otisak svoga srca u nekom drugom. (www.icv.hr, lmh)