Pavle Kovačević iz Orahovice strastveni je sakupljač starina, a u orahovačkoj srednjoj školi postavio je izložbu preslica

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige, Srednja škola “Stjepan Ivšić” Orahovica i Ogranak Matice hrvatske, organizirali su u holu srednje škole postavljanje izložbe preslica koje već dugi niz godina sakuplja strastveni ljubitelj i sakupljač starina iz Orahovice Pavle Kovačević.

Nakon uvodnog obraćanja predsjednika Matice Damira Najmenika, učenike orahovačke srednje škole s preslicama je upoznala profesorica povijesti Sanja Karafa.

-Posebno mi je drago da je ovaj veliki čuvar starine našeg kraja odlučio podijeliti s nama dio svoje bogate zbirke. Ovog puta riječ je o preslicama, to je dio pribora koji se koristio za predenje, dakle za preradu vune, lana ili konoplje. Posebno je zanimljivo da su preslice momci nekad sami izrađivali kao poklone za svoje djevojke, a one su, kada se bolje pogledaju, prava umjetnička djela – rekla je Karafa.

Autor izložbe Pavle Kovačević ispričao je kako je došlo do toga da ih je počeo sakupljati.

-Ovo je samo dio mog fundusa preslica, dakle izložba sadrži nekih otprilike 40, a ukupno ih ima stotinjak, to je jednostavno umjetnost našeg kraja. Preslice koje smo postavili na ovu izložbu dolaze iz Slavonije, točnije s područja Našica, Donjeg Miholjca, Slatine i Orahovice. Kako su drugi narodi naseljavali Slavoniju, donosili su svoje alate i običaje pa njima nastavili raditi ono što su Slavonci započeli, pa je tako bilo i s preslicama. S obzirom da je preslica dar ljubavi, a zašto tako kažemo, iz razloga što su se momci natjecali koji će ljepšu napraviti i izrađivali su ih za onu djevojku za koju su pokazivali simpatiju. Onaj koji je izradio najbolju, za njega su rekli da je dobar majstor, vješt pa će tako biti i dobar muž, a s druge strane djevojka koja je tu umjetnički inspiriranu preslicu dobila ona se ponosila njome i pokazivala ju svima – rekao je Kovačević.

Izložba je postavljena ponajviše zbog mladih, zbog onih koji ne znaju što se sve krije u bogatoj slavonskoj povijesti te kakvo neprolazno blago sadrži.

-Preslice su doista pisale povijest našeg kraja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća pojavom industrijskog platna, žene su prestale sijati lan i konoplju i time je prestala prerada i taj starinski posao. Ljudi koji su imali preslice, kolovrate i ostalu opremu koja je bila potreba za izradu platna, počeli su se toga rješavati, ustupati trgovcima i sakupljačima iz drugih krajeva. Kolega i ja smo počeli dolaziti do toga i potom proučavali što je od toga lijepo, značajno i tada smo to plaćali s nekoliko boca piva i slično. Kada su ljudi doznali da mi to skupljamo, svi su nas zvali i davali nam preslice kako bi one ostale sačuvane – ispričao je Kovačević te iznio nekoliko zanimljivih istinitih priča o preslicama.

-Jedna od mojih preslica ima posebnu priču. Naime, na području općine Crnac, bila je starica koja je ostala sama. Od poznanika sam čuo da posjeduje jednu predivnu preslicu, pogledao sam ju, a ona je bila slomljena. Pitao sam staricu, zvala se Mara, kako se to dogodilo i zašto. Ona je zašutjela, pogledala me i rekla, nisam ju ja slomila, pa nastavila kako je imala muža koji je tu preslicu izradio u Lici. Bio je šumarski radnik i svakog dana bi redovno dolazio na večeru, ali jedne večeri nije došao na vrijeme i ja sam bila jako glasna i preslica je tada bila prebijena na mojim leđima. Ona je toliko lijepa, izrađena u drvetu javora i ja sam se potrudio potpuno ju rekonstruirati uz pomoć mojih prijatelja, majstora izrade glazbala Drage Knoblocha iz Orahovice te jednog majstora iz Donje Motičine. Njih dvojica su tu preslicu vratili u život, a uz to jedna učenica iz Našica je na jednoj mojoj izložbi fotografirala tu preslicu na travi s naglaskom na njene motive i ta je fotografija ušla među 50 zemalja svijeta na međunarodnoj izložbi i ušla u katalog te izložbe te pokupila niz nagrada zbog tih motiva, a ona sada ima posebno mjesto u mojoj kolekciji i meni je najveća nagrada što sam ju uspio sačuvati – zaključio je Kovačević.

Izložba će biti otvorena u holu orahovačke Srednje škole “Stjepan Ivšić” do kraja školske godine i dostupna je svima, a uistinu je vrijedna i pravo je uživanje pogledati je.

(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)