Kada su 16. siječnja prošle godine blizanke Valentina i Kristina Tambolaš iz Bušetine došle na svijet u rodilištu bolnice Sv. Duh u Zagrebu, njihova mala tijela bila su spojena donjim dijelom prsnog koša, zajedničkim crijevima i jetrom. Bile su dugačke 41 centimetar i zajedno težile svega 3900 grama. Sijamske blizanke rođene su kao „palčice“, u 33. tjednu i nedugo nakon toga krenula je priprema za pravu životnu borbu. Šanse da prežive iznosile su svega 16 posto, no te su brojke liječnici iskoristili za pobjedu života i uspješno ih razdvojili u operaciji koja je zbog svoje specifičnosti i zahtjevnosti ušla u medicinske anale, a djevojčice postale pravo „čudo s Rebra“, gdje je povijesna operacija izvedena. Za Mariju i Petra, nakon mjeseci bolnice i strepnje, u kolovozu je počelo vrijeme „slatkih roditeljskih muka“, kad su djevojčice konačno stigle kući.
MALI ISTRAŽIVAČI
Uslijedili su prvi zubići, puzanje, nove kašice, odnosno, sve ono što su, nakon Maje i Ivana, s lakoćom prebrodili s blizankama, koje nisu mogli dočekati u obiteljskom domu. Danas, Valentina i Kristina slave svoj prvi rođendan. U krugu obitelji uživaju u svim sitnicama, maženju i igri. Male lavice svoj dan provode u puzanju, prvim koracima, gugutanju, isprobavanju kašica i novih igračaka.
– Sad kad gledam unatrag tih godinu dana, pitam se otkud nam snage za sve i, vjerujte, ne znam kome bih prije zahvalila. Dragom Bogu, koji nam je dao snage, vjere i hrabrosti, doktorima koji su spasili naše djevojčice na operaciji, doktoru Tvrtku Kovačeviću koji je prvi dijagnosticirao da su spojene, pa svim sestrama i osoblju bolnica, svim ljudima koji su nam pomagali svih ovih mjeseci – na svoj, prepoznatljivo skroman način, govori Marija. Dobri ljudi, Općina, Grad Virovitica i Županija Virovitičko-podravska obitelji su pomogli kod renovacije kuće koju su kupili u Bušetini, kod kolica i njihalica za djevojčice, opreme, pelena, za prijevoz Mariji vlakom u Zagreb…
„ŠKRTE“ NA SUZAMA
Dok razgovaramo, Marija budno prati svaki pokret malih, zaigranih djevojčica koje se u trenu od hranilice puzanjem stvore kod stola, podižu na noge i ručicama grabe sve što mogu dokučiti. Njihovim razvojem zadovoljni su, uz roditelje, i liječnici, kojima na kontrole u Zagreb odlaze jednom mjesečno.
– Savjetovali su nam da se jednostavno opustimo i pratimo njihov prirodni ritam i napredak. Iako navršavaju prvu godinu, njihove motoričke sposobnosti su ipak bliže onima desetomjesečnog djeteta. No mi smo i prezadovoljni. Uveli smo i veći broj namirnica u prehranu, a svaki dan kuham i tri posebna obroka, samo za njih, budući da polako uvodimo nove namirnice i isprobavamo što im odgovara, a što ne – priča nam Marija. Poput svojih vršnjaka, blizanke uživaju u svemu što ih okružuje, u svakom novom pothvatu – od samostalnog koraka, sjedenja, nove riječi koju nauče. Od samog poklona ponekad im je draži papir u koji je igračka bila zamotana ili vrpca kojom su je ukrasili, što nasmije sve u kući.
– Znaju reći riječi poput ‘tata’ i ‘deda’, dozvati nas ručicama, mahati ‘pa-pa’. Još samo mama da nauče reći – poželjela je brižna Marija koja kaže kako su Valentina i Kristina po naravi strpljive i vesele djevojčice.
– Najdraže im je plesati. Čim čuju bilo kakvu pjesmu, evo ih, odmah su u ritmu, njišu se, plješću ručicama, smiju se. Strpljive su i baš se vidi da ih život nije mazio, da su navikle biti snažne i hrabre – objašnjava Marija koja kaže da će blizanke rijetko zaplakati, osim u slučajevima kad ih nešto zaista jako boli. Ako jedna drugoj otmu igračku, bit će vike, ali ne i suza. Radije će se energično izboriti za mamino krilo penjanjem po nogama, nego plakati kad nakratko uzme brata ili sestre u zagrljaj. Te male borbe samo su dio uspomena koje Marija i Petar brižno čuvaju i na njima zahvaljuju jer znaju koliko su dragocjene.
– Ništa se s ovim ne može usporediti, niti jedna žrtva nije preteška. Kad vidimo kako sve dobro napreduje i da su nam djeca zdrava, zaista možemo samo biti sretni, ništa drugo nije važno – mudro poručuje Marija koja ističe kako će s blizankama i Ivanom i Majom ostati kod kuće sigurno do kraja cijelog roditeljskog dopusta. Zahvaljuje svima koji će ovih dana uputiti poznatim blizankama čestitke ili im donijeti dar, posebno onima koji razumiju da bi obitelj voljela taj prvi važan rođendan provesti sama.
MAJA I IVAN SU BRIŽNI ČUVARI SVOJIH SESTRICA
Blizanke su prave maze, a uz roditelje, u njima uživaju i stariji brat i sestra. Marija je, dok suprug radi, s njih četvero kod kuće. Nikad nije dosadno i gotovo nikad nema predaha. Kad blizanke „drijemnu“, vrijeme je za novu turu rublja za pranje, kuhanje i pranje posuđa, u međuvremenu pregleda Marijine crteže za malu školu, stavi drva u peć, provjeri što Ivanu treba s igračkama. Svi se brinu za male i znatiželjne blizanke, koje nemaju mira i sve žele istražiti, staviti u usta i otkriti kako što funkcionira. Zato su Maja i Ivan velika pomoć Mariji – čim i najmanji komadić slatkiša ili papirić padne na pod, brzinom munje ga kupe i odnose u koš za smeće.
– Jako su brižni, imaju razumijevanja i jako se vole – ponosno kaže vrijedna Marija koja ističe kako joj je najveća pomoć suprug Petar, a koji nakon posla obavlja svu kupovinu, nabavlja lijekove i rješava sve ono što ona tijekom dana ne stigne. (www.icv.hr, mlo)
[g-gallery gid=”575021″]