Orahovčanin Darko Krmpotić (65) veliki je humanist, 100. puta je darovao krv: Najsretniji sam kad znam da sam spasio nečiji život

Ljudi danas kao da ne znaju ili ne žele znati, ili se jednostavno prave da ne znaju što to radi Crveni križ, a posebno koliki trud ulaže u akcije dobrovoljnog darivanja krvi, najhumanijeg čina čovječanstva, čina koja spašava živote. Stoga su ovakve priče one koje pozivaju i otkrivaju veličinu toga djela. Darko Krmpotić (65) iz Orahovice je nedavno po 100. puta darovao svoju krv na dobrovoljnim akcijama i tako ušao u orahovačku povijest.

U njegovom životu darivanje krvi postala je na neki način obveza, jer kako sam kaže zna da nekome time spašava život i tada je najsretniji, a sve je počelo u mladosti.

-Sve je počelo u školskoj godini 1970./’71., u završnom razredu srednje škole, tada sam prvi puta darovao krv. Nakon toga sam dao još jednom i poslije škole otišao u bivšu vojsku i tamo sam nastavio, u godini dana tri puta darovao krv. Poslije odsluženja, 1975. Sa suprugom i sinom sam otišao u Osijek zbog posla, a potom se 1977. vratio u Čačince rodno mjesto moje supruge i nastavio darivati krv. Do Domovinskog rata krv sam dao preko 25 puta, a ratu sam shvatio koliko je to zapravo važno. Nakon rata, razboljela mi se kćer, krenuli smo bolnicama i tu sam shvatio koliko krvi zapravo nedostaje i tako sam odlučio dok sam živ i dok god budem mogao bit ću dobrovoljni darivatelj krvi – započeo je Darko koji je 2008. otišao u invalidsku mirovinu, ali je krv nastavio darivati punim srcem.

Zanimljivo je da 100. darivanje nije obavio u Orahovici.

-26.studenoga prošle godine sam 100. puta darovao krv i to u Donjoj Motičini. Naime, kada je prije toga bila akcija u Orahovici, cijepio sama se protiv gripe i nije bilo uputno dati krv pa sam odlučio da bude na prvoj sljedećoj gdje bude. S obzirom na to da sam se nalazio u Donjoj Motičini kod budućeg prijatelja, oca budućeg zeta, čuo sam tamo za akciju i odlučio otići. Po propozicijama Crvenog križa sada sa 65 godina mogu još ove godine dati tri puta krv, a onda do 70 godina života samo dva puta godišnje. I eto, ako sve bude u redu s nekih 110-115 darivanje bih nažalost morao prestati – nastavlja ovaj veliki humanist te naglašava kako darivanje prije svega više nego zdravo za organizam čovjeka.

-Mnogi moje kolege darivatelji su često na akcijama pričali kako moraju dati krv jer im bez toga nije dobro, i moram priznati da sam se tome nekada smijao, no nakon svog 50 darivanja se moj organizam valjda već toliko navikao i jednostavno traži da darujem krv. Sjećam se jedne godine sam zbog bolesti cijelu propustio s darivanjem i doista mi nije bilo dobro i sad shvaćam kad darujem krv, poslije akcije se osjećam kao ptica, ono kao da letim. Više je nego zdravo darovati krv, ja sam cijeli život u sportu, prvo kao igrač, kasnije nogometni sudac i u korak sam sa zdravim životom i svakome bih preporučio darivanje krvi. Evo, ovim putem pozivam sve koji mogu darivati, posebno mlade, neka to i učine jer prije svega zbog svog zdravlja, a naravno i zbog činjenice da je krvi jako malo i svaka kap je više nego dobro došla – kaže ovaj orahovački humanist i priča jednu svoju priču o nedostatku krvi.

– Sjećam se i svoje jedne anegdote kada sam imao jednu operaciju i trebala mi je krv, a s obzirom na to da imam rijetku krvnu grupu AB – nisu je imali pa je liječnik tada rekao, eto vi darivatelj, a mi za vas nemamo krvi – kaže Darko e zaključuje kako je presretan što će darivanje i nakon njega ostati u obitelji.

-Moj sin Darijo je darivatelj krvi, trenutno je na preko 40 darivanja i zaista sam ponosan. Moram reći da ga ja nisam nagovarao na darivanje, vidio je da sam ja redovan, okušao se i sam rekao da je osjećaj predivan. Nažalost supruga i kćer su bolesne i ne mogu darivati krv, iako to bi jako voljele. Nadam se da će Darijo također doći do ove lijepe brojke – zaključio je Darko Krmpotić kojem sada slijedi i prijem u Uredu Predsjednika RH i dobivanje odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. (www.icv.hr, vg)