Što može učiniti nekoliko vreća za sjedenje, desetak taburea, stolovi i društvene igre u jednoj školi? Ako pitate učenike i nastavnike u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Virovitici, odnosno u „Brlićima“, odgovor je – malo čudo. Jer upravo se to dogodilo nakon što je škola prije mjesec dana pokrenula hvalevrijedan projekt „Dok čekam bus, imam fokus“.
Bio je namijenjen prvenstveno učenicima koji na nastavu u matičnu školu u Virovitici dolaze autobusima iz prigradskih naselja i često moraju „ubiti vrijeme“ između nastave i dolaska autobusa. Danas je projekt razlog zbog kojeg gotovo svi učenici vrijeme pod svakim odmorom koriste za druženje, igranje društvenih igara i razgovor, umjesto za ekranom mobitela ili lutanjem po hodnicima.
BEZ LUTANJA PO CENTRIMA
– Krenuli smo s ciljem da učenicima putnicima opremimo prostor koji će nalikovati dnevnom boravku, nečem ugodnom, u čemu će se moći opustiti i u miru čekati autobus. U drugoj smjeni već u 18 sati je mrak. Neki su hodali oko škole, neki su vrijeme provodili po trgovačkim centrima koji su u blizini, a neki u šetnji centrom grada. To za nikoga nije bilo sretno rješenje – ni za učenike, roditelje, kao ni za nastavnike, koji nisu mogli odgovarati za djecu jer nisu više bila u prostorijama škole – ističe psihologinja Sanja Milković Šipek.
I dok je učenicima šestog i sedmog razreda raspored osmišljen tako da nema puno praznog hoda između nastave i izvannastavnih aktivnosti, oni u sedmom i osmom već imaju taj problem, ako će, primjerice, dodatno odabrati matematiku, informatiku ili strani jezik.
– Tu je i pitanje za učenike koji ne pohađaju vjeronauk: što će raditi i gdje će biti taj školski sat – objašnjava S. M. Šipek razloge zbog kojih su s entuzijazmom krenuli u ovaj mali, ali vrijedan školski projekt. Javili su se, kaže, na natječaj tvrtke Plin Vtc i ostvarili pravo na 5.000 kuna. Tim novcem kupili su u salonu namještaja Palković u Virovitici taburee i vreće za sjedenje, koje djeca najviše vole, jednu posebnu fotelju za knjižnicu te petnaestak društvenih igara različitih vrsta.
UČE MATEMATIKU DOK SE IGRAJU
Nije trebalo dugo da se školski hol, koji je dotad bio samo prostor korišten za prolaz, pretvori u spoj malih kutaka koje su učenici uredili po svom i koriste ih za uživanje. Svaki odmor hol izgleda drugačije, ovisno gdje učenici rasporede taburee i vreće – zadovoljno kaže Sanja M. Š., koja ističe kako je i samim učenicima projekt bio veliko otkriće.
Zašto baš društvene igre, pitamo.
– Svake godine u školi imamo radionicu društvenih vještina, gdje na kraju igramo društvene igre. Primijetili smo tada da se djeca ne znaju igrati. Ni velika, ni mala. Pa smo odlučili ići s tim – dati im izbor igara u kojima će, dok se zabavljaju, ujedno učiti socijalne vještine, ali i matematiku, kombinatoriku, logiku igre, ali i obogatiti vokabular – priča naša sugovornica. Mnogi su se iznenadili. Neki su po prvi put u životu zaigrali uno (igra kartama, op.a.) ili alias (igra u kojoj se drugim riječima mora objasniti riječ, op.a.). Neki su pak otkrili kako vole šah, pa su danas pod odmorom zadubljeni u kombinacije nad igraćom pločom.
– Ovo nam je pokazatelj da smo na dobrom putu, pa ćemo se javljati i na druge natječaje na kojima možemo ostvariti sredstva. Jer, imamo više od 500 učenika, a deset puta manje mjesta za sjedenje u holu, pa ćemo nastojati kupiti što više vreća u budućnosti – najavljuje Sanja Milković Šipek.
Još jedna posebnost projekta je prekrasna nova fotelja koju su smjestili u školsku knjižnicu. Nju pak mogu koristiti oni koji će, dok su u školi, svoje vrijeme iskoristiti za čitanje i to s pravim „guštom“.
DRUŽENJE UMJESTO MOBITELA I HLADNOĆE
Da je projekt izvrsna ideja, kažu nam naši sugovornici – učenici koje smo sreli u holu škole. Poručuju da vole ovu transformaciju hola u svojevrsni dnevni boravak, „mjesto za opuštanje dok si u školi“. Razgovaraju, ugodno zavaljeni u vreće za sjedenje. Barbara Vidović iz 8. a razreda na nastavu putuje iz Milanovca.
– Ovo je super način da se odmorimo, družimo. Ovaj nas je projekt zbližio, nismo samo mi putnici ovdje, nego cijela škola, svi se družimo, zabavljamo, jedan razred s drugim – samo riječi hvale ima Barbara. Ana Dunaj, njena školska kolegica, koja također putuje iz Milanovca, kaže kako im je sada hol mjesto za susrete koje ih je spasilo od hladnoće.
– Više ne moramo biti po garderobama ni smišljati što ćemo pod odmorom ili kako ćemo dočekati autobus. Sada svi znamo da ćemo se naći u holu, družiti, zezati – ističe Ana koja kaže kako su i roditelji mirniji jer znaju da su na toplom i sigurnom i da se pritom zabavljaju.
S prijateljima u holu se druži i Luka Miličević, koji je poželio više mjesta za sjedenje kako bi se i drugi mogli „zavaliti“ u vreću i pustiti brigu na veselje bar pet minuta između satova. – Prije sam više šetao po hodnicima, sad sam više tu, s prijateljima – kaže. (www.icv.hr, mlo)
[g-gallery gid=”575154″]