BUDUĆI VATROGASNI K9 TIM Upoznajte zapovjednika DVD-a Čačinci Sinišu Ileša i njegovog Bobija

Vatrogasna organizacija istočnog dijela kontinentalne Hrvatske više ne posjeduje niti jedan tim koji čine vatrogasac-vodič i potražni pas, tzv. K9 tim. Želeći to promijeniti Vatrogasna zajednica Virovitičko-podravske županije pokrenula je svoje K9 timove. Na inicijativu dvojice vatrogasaca iz DVD-a Slatina i DVD-a Čačinci, prošle godine krenulo se u planiranje edukacije i formiranje timova.

Bobi, mali mješanac labradora iz Čačinaca i Zita – njemačka ovčarka iz Slatine danas polako postaju vatrogasni psi. Vatrogasci Siniša Ileš i Dario Čordaš su sa svojim psima boravili u Šapjanama, u Primorsko-goranskoj županiji na trodnevnoj edukaciji i treningu te danas svakodnevno rade prema naučenim uputama. Kompletno opremanje pasa kao i dvojice vatrogasaca izvršila je Vatrogasna zajednica Virovitičko-podravske županije uz veliku pomoć Županije.

Ovo je priča o Siniši Ilešu zapovjedniku DVD-a Čačinci i njegovom psu Bobiju koja zapravo poprima filmski scenarij. Naime, Siniša je Bobija pronašao u svom vinogradu kao napušteno štene i odveo ga kući da ga zaštiti.

– Našao sam Bobija krajem lipnja prošle godine, bio je štene imao je samo dva mjeseca. Odmah sam ga čipirao i postao je naš kućni ljubimac. Kada je zapovjednica VZ VPŽ Mateja Fras Venus pitala za interes ulaska u K9 tim, odlučio sam se pokušati. Obzirom da je Bobi bio štene, lakše je bilo s njim početi. Počeli smo raditi od studenog prošle godine i evo mogu reći da jako dobro napreduje – započeo je Siniša te opisuje kako izgledaju vježbe:

– Prva vježba bila je davanje glasa. Primijetili smo kroz obuke da svaki pas drugačije reagira i daje glas na naredbu i, ono što je važno, odmah po prvim obukama vidjelo se da je Bobi meni jako privržen i zanimljivo primijetio sam kako on meni daje glas kada mu okrenem leđa, dakle kad odlazim. Tada sam radio s njim na način da ga ”zakačim” za ogradu, okrenem se i krenem polako te nekoliko puta dajem naredbu ”daj glas” i tada on počne lajati, ja brzo dotrčim do njega i nečim ga nagradim. Svi ti psi potražni, policijski ili slično  uglavnom sve rade zbog nagrade koju dobiju na kraju zadataka. Sljedeći korak je bio da pusti glas kada netko čuči. Krenuli smo tako da sam ja uzeo neku hranu i čučnuo i tek kada zalaje, dobiva tu hranu, a nakon toga smo to isto radili s nekom drugom osobom kako bi naučio reagirati na ljude. I evo, mogu reći kako to sada izgleda jako dobro, poslušan je i lako je s njim raditi. Plan je da obuka traje 1,5 godinu, ali ja sam siguran da će on to puno prije sve savladati – nastavlja Siniša te naglašava kako Bobija trenira da bude potražni pas sa spašavanje u ruševinama te na visini i dubini.

– Nakon prvih obuka, slijede daljnje po vrsti zadatka kojeg će pas vršiti. Na primjer pse za GSS se obučava da traže u širini, oni imaju sektore koje moraju prepoznavati, a naši moraju ulaziti u zatvorene prostore. Psima je veliki problem kada moraju stati na pločice jer im se skliže i zato ja recimo s Bobijem treniram ovdje kod nas u vatrogasnom domu, penjanje uz stepenice po pločicama kako bi bio što spretniji jer na kraju će morati biti vižljast, okretan i preskakati prepreke. Zanimljivo je da je on još uvijek naš ljubimac, moja petogodišnja kćer Marija je ona koju najviše sluša jer ona ga grli i mazi. Ali kada ja obučem kombinezon, pogovora nema, on zna da idemo raditi i odmah kreće sa mnom, ode do auta, stane pokraj i čeka da otvorim i krenemo – nastavlja Siniša te naglašava kako je važno s psom raditi strpljivo i nikada ga ne forsirati.

– Jedna naša obuka traje 15 minuta, onda dobije nagradu i ide, što se kaže, na hlađenje jer kad bi duže radili već počinje gubiti koncentraciju. Odmor traje nekih pola sata, i onda idemo ponovo. Tako se zapravo radi i u pravim ruševinama, traži 15 minuta, slijedi odmor pa opet, a u tih 15 minuta potrage, ako je dobar pas, jednu kuću pokrije bez ikakvih problema. I psi obično rade u paru jer kad jedan pronađe, drugog se šalje za potvrdu. Tako smo kolega Dario iz Slatine i ja sa svojim psima u potražnom paru – kaže Siniša. Cijeli tijek obučavanja pasa prati stručni tim iz Šapjana kod Opatije.

– Svakih mjesec dana se vidimo, ili oni dođu kod nas ili mi odemo tamo. Riječ je bračnom paru Zoranu i Loreni Laslavić iz DVD-a Opatija, kinolozima i glavnim instruktorima za K9 timove u Hrvatskoj. Oni nama daju određene vježbe, mi to s psima radimo i onda zajedno pred stručnjacima pokazujemo. Moram naglasiti da se prema psu odnosim kao prema djetetu, znači ponekada podigneš glas i ton, ali nema tu nikako onoga, ako nešto ne napravi, pa npr. udariti ga ili slično, prije ću udariti sebe jer ga nisam naučio. U svakom slučaju ovaj posao me oduševljava i prije svega opušta – zaključio je Siniša Ileš. (www.icv.hr, vg)