Dabrovi ili kako za njih kažu “najprecizniji drvosječe na svijetu” više nisu nepoznanica na našem području. Svake ih je godine sve više. Dabar je zaštićena životinja jer je u Hrvatskoj nestao krajem 19. stoljeća te je u okviru projekta „Dabar u Hrvatskoj“ vraćen od 1996. do 1998. godine. Kako dabar na ovim područjima nema prirodnog neprijatelja, njihova se brojka znatno povećala. Od početnih 150 jedinki, koliko ih sada ima, teško je procijeniti, no govori se da je riječ o više od 10.000 jedinki, jer su se raširili u mnoge hrvatske rijeke. Isto tako samostalno su se raselili i Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom i Austrijom.
Zašto glođu stabla?
Zato što moraju trošiti zube, a tamo gdje padne odgriženo stablo, namjerno ili slučajno nastaju brane. Dabrovi su do sada uredno opustošili obalu rijeke Drave, a na ribnjacima su, kako ribiči kažu, dugi niz godina, ali im previše i ne smetaju jer je dabar prirodni neprijatelj vidre koja je veliki predator u vodama i pravi veliku štetu gdje god ima ribe, pa tako i na Virovitičkim ribnjacima.
Odlučili smo i ove godine obići Virovitičke ribnjake, od prvog do dvanaestog i uočili preciznu rezbariju ovog radišnog glodara. Napao je mladice, ali i deblja stabla. Neke je uništio, a neke dobrano načeo. Sve u svemu situacija nije grozna, ali je u svakom slučaju za zamisliti se, jer dabar se dobro razmnožava, a kako raste broj dabrova tako raste i broj oštećenih stabala, pa i usjeva jer obožava kukuruz i pšenicu.
Kako se s dabrovima nose druge europske zemlje?
Tamo postoje udruge zelenih koji pokušavaju razmišljati kao i dabrovi i s njima stvoriti kakav takav suživot. Brigom i stalnim nadzorom dabra, osim čuvanja vrste, istu mogu držati pod boljom kontrolom i tako spriječiti nastajanje veće štete. Naši ljudi često i omotavaju donji dio stabla čeličnom žicom i to stablo će na taj način biti adekvatno zaštićeno od dabra. To su npr. shvatili ribiči ŠRU Ođenica pa su omotali stabla kraj kanala koji spaja 2. i 4. ribnjak. Ne treba živjeti u iluziji da će dabar napustiti područje koje mu je idealno za život, ili da će ga možda netko istrijebiti, jer to je protuprodno i napose vrlo kažnjivo. Zaključak je da nam preostaje zaštititi biljke koliko je god to moguće, napraviti dabru prostor za život stvarajući male rezervate, kontrolirati ga i napose….razmišljati kao dabar jer drugog riješenja izgleda nema. (www.icv.hr, bs; foto: M. Rođak)
[g-gallery gid=”580646″]