U Maloj dvorani Gradskog muzeja Virovitica danas (subota) je predstavljena „Šiškuša – vinička kuharica s dušom“, prva kuharica Ljubice Mihaljević, virovitičke nastavnice kuharstva u Strukovnoj školi Virovitica. Nakon četiri godine predanog i strpljivog stvaranja te nakon predstavljanja u Splitu, virovitička javnost danas je saznala nešto više o ovoj gastro tradiciji LJ. Mihaljević i njenog rodnog kraja – malog zaseoka Šiške u selu Vinica (općina Tomislavgrad), u kojem je provela djetinjstvo i dio mladosti.
Mnoštvo okupljenih pozdravila je viša kustosica etnografske zbirke Jasmina Jurković Petras, koja je i sama sudjelovanja u nastanku kuharice čija urednica je Marta Đapić Mihaljević, a izdavač Ogranak matice hrvatske u Podstrani.
– Predstavljamo knjigu jer je autorica dugogodišnja vrijedna stručna suradnica našeg muzeja i predstavljamo ju zato što knjiga obiluje brojnim bogatim etnografskim podatcima lokalne baštine, a upravo je muzej mjesto gdje stječemo nova znanja o drugim i drugačijim načinima života – objasnila je J. Jurković Petras te, osim same autorice, predstavila i ostale govornike: Mariju Predragović, Pericu Mihaljevića, Pavicu Biondić-Ivanković i Mariju Karascony.
Nastavnica vjeronauka Marija Predragović u svom se obraćanju posjetiteljima dotakla teme duhovnosti kraja iz kojega je potekla autorica ove „viničke kuharice s dušom“.
– Teologija kaže da čovjek ima urođenu sposobnost komunicirati s Bogom i upravo je to duhovnost. To je ona dimenzija u nama kroz koju razmatramo teme do kojih nam je svima stalo: svrha i smisao života, mir, zdravlje, sreća, ljubav, život i smrt. Zato je duhovnost važna i uvijek aktualna, ona ima značajan utjecaj na život pojedinca, a tako i zajednice. Tako je i u viničkom kraju. Molitve koje autorica spominje spadaju u pučku pobožnost, odnosno molitve koje su nastale u narodu, iz vjerničkog srca, spontano i iz konkretnog životnog iskustva. One su jednostavne, ali itekako vrijedne. Autorica ističe da im je zajednička obiteljska molitva donosila osjećaj jedinstva, neraskidivog zajedništva i međusobne podrške. Duhovnost viničkog kraja održale su „šiškuše“, žene toga kraja.
Mislim da razlog nije taj što su muškarci bili odsutni i radili u tuđini, već zato jer su žene općenito senzibilnije za ono unutarnje u nama. U nevoljama i poteškoćama života često su same, u neimaštini, prepuštene rješavanju složenih obiteljskih situacija i pritisnute teškim radom, znale su kamo treba uputiti svoj pogled i sklopiti ruke. Zato ta duhovnost nije samo pobožna poza, već stav. Šiškuše su uspjele u onome, što nam je svima koji se zovemo kršćanima najvažnija zadaća i odgovornost, a to je biti primjer svojoj djeci u vjeri. Šiškuše su molitve i druge pobožnosti prenosile s koljena na koljeno i tako ih sačuvale od zaborava koji im prijeti. I kada je to neprocjenjiva baština, kulturna i duhovna, baština koju treba njegovati i nastaviti prenositi budućim naraštajima. Ljubica je u tome uspjela i ja joj na tome čestitam – svoj emotivni govor kojim je izmamila suze autorice Ljubice Mihaljević završila je M. Predragović te prepustila riječ ostalim govornicima.
Kako je u intimnoj i toploj atmosferi prošlo predstavljanje ove posebne kuharice pogledajte u fotogaleriji. (www.icv.hr, ea; foto: I. Borbaš)
[g-gallery gid=”578766″]