“NE ZAMJERAM NIŠTA PLENKOVIĆU” Tomislav Tolušić u velikom intervjuu za Jutarnji objasnio zašto je odlučio dati podršku Miri Kovaču

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Aktualni potpredsjednik HDZ-a Tomislav Tolušić na predstojećim izborima u stranci ponovno je kandidat za tu funkciju, a svoju potporu dao je Opciji za promjene koju predvode Miro Kovač, Ivan Penava i Davor Ivo Stier.

U intervjuu za Jutarnji list Tolušić otvoreno govori o stanju u stranci uoči izbora, ali i o aferi s imovinskom karticom zbog koje je prošle godine morao napustiti mjesto potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa prije nekoliko dana kaznilo vas je s 3000 kuna zbog nesklada u imovinskoj kartici, a ispitivali su i poslovne odnose s tvrtkom koja vam je gradila kuću. Što su točno utvrdili?

– Prije svega, pohvalio bih rad Povjerenstva, bili su vrlo temeljiti i utvrdili su da nisam trebao unositi u imovinsku karticu površinu svoje kuće, nego samo unijeti površinu svoje okućnice, bez navođenja površine stambenog prostora. Pogriješio sam pri tom unosu, upisao netočne podatke i za to sam kažnjen, s punim pravom. Da sam upisao i točnu neto stambenu površinu svog doma – 187 četvornih metara prema navodima Povjerenstva, a ne 165 koliko sam omaškom upisao – pogriješio bih jer sam trebao upisati samo površinu okućnice, odnosno dvorišta.

Ono što je najbitnije u odluci Povjerenstva jest činjenica da je nepobitno utvrđeno da nije bilo nikakvih pogodovanja niti jednoj tvrtki koja je gradila moju kuću, da sam platio svaku lipu izvođačima radova po tržišnim cijenama, novcem od komercijalnog kredita i od prodaje nekretnina. Izrečeno je puno neistina oko cijelog slučaja i drago mi je što je jedino nadležno tijelo koje treba i može utvrđivati takve stvari utvrdilo da je sve odrađeno pošteno. Mala zadovoljština za mnoge neistine.

Što je s “čuvenim” roštiljem od 150 kvadrata?

– Mislite na pomoćni objekt u dvorištu? Što bi mi Slavonci rekli, ljetna kuhinja. Još uvijek je tamo. Nema ga u imovinskoj jer se, zamislite čuda, niti ne upisuje kao takav u imovinsku karticu, samo kuća s okućnicom. Čekam malo ljepše vrijeme pa će ponovno u upotrebu. Zima nije baš idealna za vanjska druženja.

Kako tumačite to da niz ministara iz ove Vlade “nije znao” popuniti imovinsku karticu i da su se “pogreške” uglavnom odnosile na umanjenje kvadrature nekretnina koje posjeduju i na to da pokoju nekretninu zaborave upisati?

– Ne bih rekao da se radi samo o ministrima iz ove Vlade. Vidimo svaki dan da mnogi dužnosnici ispravljaju svoje kartice, naravno, nisu svi pod lupom javnosti pa se puno toga ispravi u tišini. Vjerujem da velika većina dužnosnika to učini nenamjerno ili iz nemara. Povjerenstvo čini sve što može da pojasni nejasnoće, ali jednostavno imate cijeli niz, u najmanju ruku, neobičnih situacija.

Primjerice, ako ste vlasnik trgovačkog društva koje se bavi poljoprivredom, morate prenijeti svoje udjele na drugu osobu, najčešće odvjetničko društvo. I onda, formalno, odvjetnik upravlja vašim trgovačkim društvom, a realno to i dalje činite vi. Ne možete osnovati novo trgovačko društvo koje se bavi poljoprivredom, ali bez problema možete otvoriti OPG.

Taj OPG koji ste otvorili kao dužnosnik može se baviti isključivo poljoprivredom, ali ruralnim turizmom ne. No, vaš bračni drug može otvoriti OPG i baviti se i poljoprivredom i ruralnim turizmom, i to nije u suprotnosti sa Zakonom o sukobu interesa.

Velik broj takvih stvari nije opisan u zakonu i često zbog takvih situacija dolazi do pogreške. Međutim, sve to nije opravdanje za netočne imovinske kartice. Vjerujem da su danas svi puno pažljiviji pri unosu podataka.

Vi ste zbog svoje afere ostali bez ministarske pozicije. No, neki vaši kolege iz Vlade, koji su također krivo ispunili karticu, nisu zbog toga smijenjeni, poput Damira Krstičevića i Dražena Bošnjakovića. Kako na to gledate?

– Smatram da bi se rad ministra trebao vrednovati prije svega prema onome što i kako radi u svom resoru. To bi trebalo biti osnovno mjerilo. Nažalost, u ovoj Vladi, mogu slobodno reći u mojoj Vladi jer sam tri godine bio dio ove Vlade, percepcija je postala ključni element vrednovanja rada ministara. I to nije dobro. O svojim kolegama imam samo riječi hvale, ali činjenica je da je teško nekome na terenu objasniti koliko je četvornih metara potrebno za smjenu: 22 četvorna metra kao u mom slučaju ili 50, 100 ili 300 u slučaju nekih drugih. Smatram da je tu više stvar vjerodostojnosti.

Zamjerate li Andreju Plenkoviću zbog toga?

– Naravno da ne. Premijer je kao trener koji ima potpunu slobodu pri izboru svoje momčadi, i to treba apsolutno poštivati.

Igrači su tu da daju maksimum od sebe i nema ljutnje kad vas netko zamijeni. Bitno je da momčad pobjeđuje, to je valjda i bit igre, zar ne? Trener ima potpunu slobodu, ali i apsolutnu odgovornost za rezultate. I dobre i loše.

Kakav je vaš odnos s Plenkovićem nakon što ste napustili Vladu?

– Vrlo korektan.

Podržali ste Opciju za promjene na čelu s Mirom Kovačem i kandidirali se ponovno za potpredsjednika stranke. Jeste li prikupili potrebne potpise i kad ćete ih predati?

– Da, podržao sam Miru Kovača, Penavu, Stiera i Brkića jer su njihovi politički i ideološki stavovi puno bliži mojima. Uostalom, mislim da je to i poznato većem dijelu javnosti. U posljednje četiri godine kao potpredsjednik HDZ-a zastupao sam i branio stavove desnog centra, i to ću činiti i u budućnosti. Svi kandidati prikupili su potreban broj potpisa, a predat ćemo ih u petak tijekom dana.

Prije ste rekli da ćete podržati kolege iz Opcije za promjene, ali i neke kandidate iz Plenkovićeva tima. Je li posrijedi neki kompromis?

– Ne. S obje strane imamo dobre ljude i dobre kandidate. Sve su to istaknuti članovi HDZ-a, a s nekima od njih surađujem desetak i više godina. Već sam nekoliko puta naglasio da će Oleg imati moj glas i moju podršku jer je i sada dobar potpredsjednik stranke i zastupa stavove koji su korektni i konkretni. Nema dva HDZ-a, samo je jedna stranka.

Ali, bitno je, postoje različite vizije u kojem se smjeru stranka treba razvijati. Osobno, ne želim da moja stranka formalno i verbalno predstavlja desni centar, a da se konkretnim potezima maksimalno udaljava s te pozicije. Jedno pričamo, a drugo radimo. I glasači i članovi nas zbog toga kažnjavaju.

U HDZ-u su se zbog unutarstranačkih izbora stvorila dva bloka, a kampanja je prilično oštra i s obje strane pljušte optužbe. Hoće li suradnja između tih blokova nakon izbora 15. ožujka uopće biti moguća?

– Još jednom ponavljam, što se mene tiče, nema dva bloka, samo jedna stranka i različita razmišljanja u kojem smjeru ideološki trebamo ići. Kako se ego svih nas, a pogotovo nekih, bude smanjivao, tako će i mogućnost suradnje rasti.

Prema posljednjim istraživanjima, HDZ-u pada rejting, sada je na drugom mjestu iza SDP-a? S kim HDZ ima veće šanse na parlamentarnim izborima, s Plenkovićem ili s Kovačem na čelu stranke?

– HDZ će biti relativni pobjednik idućih parlamentarnih izbora, ne sumnjam u to, ali treba biti realan i reći da ćemo osvojiti manji broj mandata nego prije četiri godine. I danas smo u koaliciji, tako da nas čeka neka koalicija i nakon parlamentarnih izbora. Smatram da je tu koalicijski potencijal Mire Kovača puno veći. Naravno, govorimo o koaliranju samo sa strankama i opcijama koje su ideološki srodne HDZ-u. Sve druge ideje koje nas vuku prema lijevom spektru dovest će do propasti HDZ-a.

Neki vaši kolege žale se da imaju problema s prikupljanjem potpisa, a Miro Kovač otvoreno je rekao da se ljudima u njegovu timu prijeti čak i radnim mjestima jer su se angažirali. Imate li vi saznanja?– Da, na početku je bilo opstrukcije pri prikupljanju potpisa. Osobno sam dobio desetke poruka i poziva vezanih uz kršenje izbornog procesa,  o čemu sam telefonski izvijestio predsjednika Izbornog povjerenstva Sesvečana i glavnog tajnika stranke Jandrokovića. Poslije se situacija popravila i nije bilo većih problema.

Nemam saznanja da se nekome prijetilo, ali činjenica je da su se članovi, pogotovo na početku, stvarno bojali dati potporu svojim potpisom. Kako se bliži istek roka za potpise, primjećujem puno veću potporu članstva, kao da su se ipak oslobodili tog straha. Ne kažem da je strah bio opravdan, ali činjenica je da je postojao. (jutarnji.hr)