SUPRUŽNICI RAJNOVIĆ POLA STOLJEĆA ZAJEDNO Svi koji ih znaju svjedoče da su Tomo i Jana istinske srodne duše

Na obnovu zavjeta povodom velike, 50. obljetnice braka supružnici Rajnović odlučili su se jer im je to, kako kažu, najveća zahvala Bogu za sve što su doživjeli i preživjeli tijekom godina.

– Prošlo je tih 50 godina jako brzo. Ne možemo reći da je sve bilo med i mlijeko, svašta se dogodilo, ali uz Božju pomoć sve se prebrodilo, i bolesti i sve nedaće – otkriva J. Rajnović dok prolazi kroz mnoštvo fotografija, dragih im uspomena, među kojima su i one crno-bijele s vjenčanja.

Kod njih sve je, kaže T. Rajnović, išlo brzo. Odrasli su u Rušanima u kojima su bili susjedi.

– Kada sam trebao ići u vojsku, rekao sam Jani: „Ti ćeš biti moja cura“. Nakon odsluženja vojnog roka, vratio sam se i vjenčali smo se. Tada sam imao 21 godinu, a Jana 18. Da je i ona imala preko 20 godina, već bi u to vrijeme bila stara cura – smije se te dijeli nježan pogled sa svojom suprugom, prisjećajući se kako su umjesto današnjeg medenog mjeseca, koji je gotovo obveza nakon vjenčanja, oni svoj kao novopečeni par proveli – berući duhan.

Šest mjeseci nakon vjenčanja, Tomo Rajnović otišao je „trbuhom za kruhom“ u Njemačku. Nakon što se smjestio i snašao, pridružila mu se i supruga te su tamo ostali punih 45 godina, cijeli radni vijek. Sve su uvijek radili zajedno, pa i imali iste hobije i ono malo slobodnog vremena provodili radeći nešto skupa. Zato svi oni koji ih poznaju kažu da su pravi primjer srodnih duša.

Cijelo vrijeme radnog boravka u Njemačkoj ljubav prema domovini i rodnoj grudi „vukla“ ih je nazad te su godišnje dolazili kući tri do četiri puta. Kako kažu, svega su dvaput u Njemačkoj bili za Božić i oba su prošla u suzama jer su živjeli za dan kada će se vratiti kući. Iako je život u Njemačkoj bio radan, vikendi su bili rezervirani za zajedničke aktivnosti, poput 15-godišnjeg djelovanja u hrvatskoj folklornoj skupini. Čim su ispunili uvjete za mirovinu, vratili su se u svoju Viroviticu.

– Tko god danas ide u Njemačku, ja mu kažem da ako si misli nešto steći i napraviti od života, da si kupi radno odijelo i pidžamu. Mene je posao vodio po cijeloj Europi, radio sam na montaži, a supruga se bavila djecom i također radila. Tako je bilo godinama – o životu u inozemstvu priča T. Rajnović.

Na sam spomen djece, koja su im najveći životni ponos, oboje vidno preplave emocije. O dvjema kćerima, Tonkici i Dijani, pričaju s neizmjernom ljubavlju i velikim ponosom. Emocije su to koje se dolaskom „gostiju“ s gornjeg kata u kuhinju obiteljske kuće u najmanju ruku udvostručuju. Povodom njihove bračne obljetnice, roditeljima je iz Njemačke došla mlađa kći Dijana sa svojom djecom te je proslava prošla na najbolji mogući način – zajednički. Uz djecu mlađe kćeri, Rajnovići imaju još jednu unuku i unuka od starije kćeri Tonkice.

Na pitanje koja je tajna dugotrajnog i uspješnog braka, Jana Rajnović sa sigurnošću odgovara – oprost.

– Oprost je najveće bogatstvo, a oholost je najgore što čovjek može u sebi imati. Isus je oprostio onima koji su mu željeli i napravili najveće zlo. Što i tko smo mi prema tome da ne možemo oprostiti bližnjima i voljenima – objašnjava J. Rajnović te zajedno sa suprugom zaključuje kako oni koji slave 25. godišnjicu braka, a ne znaju si oprostiti, neće dočekati 50. godišnjicu zajedničkog života. (www.icv.hr, ea)