PORAZ KAO NAJVEĆA KAZNA Njegove riječi svaki mladi sportaš mora barem dva puta pročitati: Roko Leni Ukić o ljubavi prema košarci i velikoj zaradi

Nedavno su ljubitelji košarke opet mogli uživati u majstorijama 35-godišnjeg Splićanina Roka Lenija Ukića koji je, nakon što ga jedno vrijeme nije bilo na popisu, u dresu hrvatske reprezentacije kao kapetan bio jedan od zapaženijih igrača u dvije kvalifikacijske pobjede (Švedska i Nizozemska) za plasman na Eurobasket 2021. – piše tportal.hr

Iako igra u francuskom drugoligašu Antibes Sharksima, Ukić kaže da uživa i da je savršeno spojio “privatno i poslovno.” Razlog su djeca i škola koju pohađaju…

SUPRUGA I JA U PRVI PLAN SMO STAVILI ŠKOLU ZA DJECU I PRI IZBORU KLUBA

-Supruga Tamara i ja u prvi plan smo stavili školu za djecu i pri izboru kluba zadnjih godina prvo gledamo ima li grad u blizini internacionalnu školu. Poklopilo se kako me želi klub iz Antibesa, grada koji je vrlo blizu Nice gdje nam djeca pohađaju spomenutu školu. Kada sam igrao u Zagrebu za Cedevitu ili u Istanbulu za Fenerbahče to je također bilo presudno – kazao je Ukić dodavši kako žive u predgrađu Nice te kako su kći Sara (12 godina), koja trenira plivanje te sin Luka (9), koji trenira košarku, dosta ozbiljno zagrizli za sport što ga jako veseli.

-Bave se sportom dosta ozbiljno i oboje svaki dan treniraju. Iskreno, bila bi šteta ne omogućiti im ovako dobar program, a uz to se bave onime što vole – dodao je Ukić.

Obitelj mu je uvijek bila na prvom mjestu pa ga niti igranje u drugoj ligi nije moglo odgovoriti od potpisa 2-godišnjeg ugovora.

-Imao sam ponude jačih ekipa, ali bi se u tim klubovima puno više fizički i psihički trošio, a uz to bi vjerojatno bio odvojen od familije. Iako će mnogi reći kako je za igrača koji je igrao u NBA ligi i velikim europskim klubovima igrati drugu ligu degradirajuće, to ipak nije tako. U ovoj fazi karijere ipak mi je obitelj na prvom mjestu, a novac mi ionako nikad nije bio u prvom planu – nastavio je.

Posebna tema razgovora bila je hrvatska reprezentacija od koje se u tišini oprostio nakon Eurobasketa 2017. godine, ali nikada nije rekao da je to kraj. Nakon dvije pobjede u kvalifikacijama za plasman na Eurobasket 2021. srce mu je na mjestu.

-Po meni je najlošiji način oprostiti se na nekoj revijalnoj utakmici, a meni je želja da se oprostim s dobrim rezultatom. Znate, svaki igrač dok je aktivan te ako ima motiv i želju, može biti u konkurenciji za reprezentaciju. To je osnovni preduvjet. No, meni ne treba razlog da igram za reprezentaciju, moram samo biti zdrav i onda mogu pridonijeti.

Otkrio je Ukić i kada je donio odluku da će opet igrati za Hrvatsku:

-Čim je Veljko Mršić postao izbornik čuli smo se i izložio mi je svoju ideju i odmah sam rekao: Nema problema, unutra sam! Eto, kvalifikacije za Eurobasket smo počeli s dvije pobjede i prema onome što sam čuo dojam je pozitivan. Zaista je užitak igrati nakon svih frustracija koje smo imali.

Sljedeće službene utakmice koje Hrvatska igra na rasporedu su od 23. do 28. lipnja kada vas čeka kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u vašem rodnom Splitu.

-Ove kvalifikacije za Eurobasket i Olimpijske kvalifikacije su dva potpuno različita natjecanja. Iskreno, ne moramo se zamarati protiv koga igramo i s kojim ciljem. Svaki puta kad reprezentacija igra ne smije biti kalkulacija i to je jedini pravi put. Posljednjih godina srozao se ugled reprezentacije i svi mi koji smo uključeni u ovaj proces moramo napraviti sve što se može da taj ugled vratimo. Od ponašanja na terenu pa do igre. Već sam igrao na Olimpijskim igrama i dodatni motiv nam sigurno ne treba jer svi znamo koliko je to veliko. Ali najvažniji je pristup i kemija u momčadi.

SJEĆAM SE KAD SAM IMAO 16 GODINA. EVO ŠTO BIH PROMIJENIO DA MOGU!

Što bi Roko Leni Ukić, da može, savjetovao sebi kao klincu od 16 godina koji ulazi u prvi sastav KK Split?

-Ja sam sa 16 godina razmišljao isključivo o košarci. Škola me nije toliko zanimala, ali sam uspio završiti gimnaziju i tako ispuniti obećanje koje sam dao majci. Da, ako mogu tom Roku od 16 godina dao bih savjet da bude strpljiviji, jer to mi je bila najveća mana kroz cijelu karijeru. To je i razlog što sam promijenio tako puno klubova u karijeri jer sam neke odluke donosio prenaglo i na kraju su ispale kontraproduktivne.

Možete li pojasniti to u vezi strpljenja i krivih odluka?

-Ne bih rekao da su to bilo brzoplete odluke, više sam kao čovjek imao manjka strpljenja da se situacija odvije do kraja u moju korist. Svaka mi se odluka tada činila dobra i racionalna, ali kad prođe neko vrijeme jasno je kako nije tako. Ali to je ona priča o generalu nakon bitke…

ZAŠTO JE PREKO NOĆI NAPUSTIO NBA LIGU I MILIJUNSKU ZARADU

I najjaču ligu na svijetu NBA, gdje igrači imaju savršene uvjete i najbolje ugovore, napustili ste nakon godinu i pol dana. Što je bio glavni razlog?

-Što se NBA lige tiče, za mene da tamo uspijem se moralo poklopit realno 10 stvari. Po mom mišljenju imao sam nekih 30 posto šansi da napravim jako dugu NBA karijeru s obzirom na moje fizičke predispozicije i talent. Ne kažem da je bilo nemoguće uspjeti, Španjolac Calderon ili Slovenac Dragić su primjeri da se jednakim ili sličnim predispozicijama može dugo godina biti NBA starter. Ja sam u trenutku grijanja klupe, u mojoj drugoj sezonu u Milwaukeeju, procijenio kako previše volim košarku da bi najbolje godine potratio gledajući je, a ne igrajući. Je li to bio poslovno možda loš potez, koji mi je zatvorio vrata NBA lige s 25 godina? Vjerojatno jest, ali zato mi je donio puno radosti na europskim terenima gdje sam sljedećih pet sezona igrao za dva TOP euroligaša u kojima sam bio jedan od glavnih igrača, a uzeo sam usput i osam trofeja.

NASTOJAO SAM I UČITI NA GREŠKAMA

Mladi igrači danas često ne vole slušati savjete starijih, a kamoli učiti na greškama. Kako je to kod vas bilo?

-Uvijek sam slušao savjet starijih, a nastojao sam i učiti na greškama. Danas imam apsolutno drukčiji pristup i pogled na neke stvari nego prije 20 godina kada sam započeo karijeru. Učiš u svakom trenutku i u svakoj situaciji, a mene je to izgradilo kao boljeg čovjeka i sportaša.

Za kraj je Ukić iznio i najveće probleme na koje mladi sportaši danas nailaze. Svaka njegova riječ ima težinu:

-Tijekom karijere naslušao sam se savjeta, a bilo je tu puno dobrih, ali i loših odluka. Sportašima karijera kraće traje, pa krive odluke imaju često loše posljedice. Uz sve to, puno važnih odluka donosiš kao jako mlad. Ono što je važno, moraš se što prije disciplinirati, jer prava karijera kreće kada imaš nekih 15 godina, a ako zakasniš nećeš uhvatit korak i bit ćeš u zaostatku.

NOVAC MI NIKAD NIJE BIO PRESUDAN. MENI JE PORAZ BIO NAJVEĆA KAZNA

Svi koji vas poznaju govore da se nikada niste zamarali novcima i da košarku i danas sa 35 godina igrate jer volite taj sport i uživate u njemu. Danas je mladim sportašima i njihovim roditeljima često novac na prvom mjestu, pa se često donose krive odluke. Iako ste zahvaljujući košarci zaradili veliki novac, svakako zanimljivo je čuti vaše mišljenje?

-Istina je da novac meni nikad nije bio presudan. Neke vrijednosti stekneš odgojem i karakterom, a kod mene je sve vezano za odgoj, ali i karakterne crte. Ja sam tako odgajan, a od malih nogu zavolio sam košarku kojom sam se bavio jer je to bila ljubav. Uz sve to meni je uvijek bilo draže pobijediti nego dobiti premiju. Meni je poraz bio najveća kazna! Takve vrijednosti su mi usađene od malih nogu. Novac me nije motivirao, moja motivacija išla je iznutra, a upravo to mi danas pomaže da u zrelim igračkim godinama imam isti elan i istu strast za košarku.

(tportal.hr, foto i video: youtube)