DRAGI INTERNETU Pročitajte nagrađeno pismo književnice Natalije Bajer

Natalija Bajer, matematičarka s pjesničkom dušom iz Lukača, donosi lijepe vijesti za sve ljubitelje pisane riječi: na popis svojih nagrađenih radova dodala je još jedan naslov, ovaj put za pismo pod nazivom: Dragi internetu.

Riječ je o literarnom radu u posebnoj formi koji je napisala i pod šifrom “Margareta” poslala na natječaj Gradske knjižnice Velika Gorica “Pišem ti pismo…natječaj za naj pismo”.

Tema ovogodišnjeg natječaja bila je “Izolacija i korona” i njeno je pismo izabrano kao jedno od najboljih u kategoriji odraslih. Ovaj natječaj Nataliji Bajer nije stran – prošle godine sudjelovala je na njemu na temu “Glazba” te je napisala pismo “Draga Alma”, upućeno austrijskoj glazbenici Almi Rose koja je stradala kao žrtva logora u Auschwitzu.

Njen stil prepoznat je kao iskren, topao i zanimljiv, zbog čega nerijetko osvaja nagrade na literarnim natječajima.

Posljednje nagrađeno pismo pročitajte i vi, u nastavku:

Dragi Internetu!

Predraga globalna, paketna podatkovna mrežo, koja zajedno povezuješ sva računala i ine računalne mreže, premila  Mrežo svih mreža! Nisam dugo razmišljala komu ću napisati pismo, jednostavno nema nikoga i ničega što mi je u ovom vremenu prisilne izolacije od svijeta i od ljudi, draže no što si mi ti! Kličem, ali nehotice, nisam svjesna da se obraćam s radošću nekomu/nečemu koga/što sam do nedavno mrzila! O, kako sam te mrzila…

Mrzila sam tvoju superiornost na svim poljima naših života, način na koji si se znao nametnuti kao jedini bitan i pritom izgurati konkurenciju, knjigu, novine, igru, razgovor, šetnju, čak člana obitelji ponekad, ili prijatelja! Mrzila sam tvoju dominaciju u slobodnom vremenu koje su imali meni dragi ljudi i nekada ga posvećivali meni, ali otkad si se ti pojavio, za vrijeme sa mnom bivalo je sve manje mjesta u njihovim planovima i rasporedima.

Mrzila sam te kada sam pokušavala koristiti te (prvi puta tek kao potpuno informatički nepismena sredovječna žena) i nisam se uspijevala snaći. Ljutila sam se na tebe kada si mi, iako sam u tražilicu jasno upisala pojam koji me zanimao, nudio kojekakve sasvim nepovezane i nezanimljive sadržaje.  Čemu to? Zašto me pitaš želim li nabaviti flastere protiv čukljeva ako sam te pitala kako na prirodan način izliječiti migrenu? Čemu mi pod nos guraš recepte za pite i bureke, ako sam samo htjela saznati kako da sama napravim mamine starinske šnenokle? Zbog čega mi, pobogu, nutkaš bijelu tehniku na 24 rate (doduše, beskamatno, što i nije baš za baciti), ako me samo zanimalo gdje mogu kupiti novi umivaonik, budući da mi je stari sa opasnom napuklinom sada već ozbiljna opasnost u kupaonici, samo čekam kada će mi se strovaliti na noge!

Sve u svemu, kako sam god okrenula, uvijek sam te mrzila!

Do sezone vjenčića, ako ćemo pravo. Otkad je započela sezona vjenčića, predragi moj Internetu, ja te naprosto obožavam, priznajem, a mislila sam da nikada takvo nešto neću osjećati, a kamoli priznati. Uz tvoju pomoć, ja komuniciram sa svijetom, pišem pisma i čitam pjesme, sudjelujem u virtualnim pjesničkim maratonima (što je odlično, jer se ionako bojim javnih nastupa face to face), pomažem unucima pisati zadaće, otvorila sam blog, heej, otvorila sam blog!!!

Tako sam sretna što si mi dopustio da te zavolim, nakon što sam te tako dugo mrzila, tako sam zahvalna što nisi zlopamtilo, predragi moj. Ja sam, nakon dugog perioda u kojemu sam prezirala i računala i pametne telefone, plejere i tablete, konačno postala sretna žena! Ne razumijem kako prije nisam shvaćala koliko prednosti donosiš, koliko koristan možeš biti. Ne ljutim se više, kada nakon upita, što učiniti ako mi otpada previše kose, dobijem na zaslonu laptopa reklamu za šampon protiv peruti.  U čemu je problem, dobro je znati kako se riješiti te napasti, eto, prenijela sam informaciju mojoj  Leli, ona oduvijek ima bijela ramena i to joj je strašan problem. Ne ljutim se niti kada mi nudiš vrtne garniture stolova i stolaca, ako sam upitala gdje da kupim kvalitetne surfinije. Nije mi krivo niti ako mi, umjesto traženih vitamina, ponudiš Persene, za smiriti nerve, vjeruj mi, ništa mi nije problem..jer sve se promijenilo, baš sve.

Za razliku odnekad, dragi Internetu, sada te volim. Kada nekog voliš, prihvaćaš ga onakvog kakav jest, sa svim njegovim manama i vrlinama (za koje mi se sada čini da ih imaš više nego što sam mislila prije). Uglavnom, hvala ti što postojiš, što sam uz tebe ostala povezana sa ljudima i događajima, hvala ti što si mi umanjio jad koji sam osjećala kada je započela sezona vjenčića.

Ne ponovilo se, dragi Internetu, ostaj mi dobro i zdravo, ne daj se godinama i ne daj se virusima, voli te (zaista te volim, ne šalim se),                                                                   

zauvijek tvoja Margareta”

(www.icv.hr)