S ponosom i čvrsto stisnutom pobjedničkom šakom i danas treba odati poštovanje svakom vukovarskom heroju. Svatko tko je srce i dušom došao 1991. godine na vukovarsko ratište, treba reći neizmjerno hvala, jer tu se stvarala Hrvatska. Jedan od takvih bio je i Orahovčanin Damir Vratković Đima koji je kao specijalni policajac i dragovoljac u svibnju 1991. godine krenuo u obranu Vukovara i Borovog Sela. Damir danas priča o ulasku u Borovo Selo tog 2. svibnja kao da je bilo jučer
-Ja sam bio dio jedinice specijalne policije, odnosno jedinice za posebne namjene koja je stvorena 8. ožujka 1991. godine. Imali smo sjedište u današnjem Centru za edukaciju, mi smo ga tada zvali Merkur gdje smo bili obučavani. Tada nismo znali što je niti smo bili spremni za rat. Nije nas bio puno, niti smo imali puno naoružanja. 2. svibnja naša je postrojba dobila poziv Policijske uprave Osijek, kojoj smo tada pripadali, za dolazak tamo jer se noć prije jedna patrola zatekla u Borovom Selu i iz nje su dva policajaca nestala. Naravno, mi smo se svi koliko nas je bilo na ”Merkuru” spremili i javili se na poziv u Osijek odakle smo bili usmjereni ka Borovom selu – prisjeća se Damir Vratković te nastavlja kako njegova postrojba nije uspjela ući sa svojim vozilima u selo:
-Da samo ušli u selo vozilima sigurno bi bilo više žrtava. Do tada je već bilo 12 žrtava, policajaca koji su ušli u Borovo selo s vinkovačke strane i tamo su poubijani i masakrirani. Naši zapovjednici nisu imali tada uvid u situaciju u Borovom selu jer je tamo tada još uvijek bilo Srba u redovima tadašnje milicije koji su naoružavali i pomagali lokalnom pobunjenom srpskom stanovništvu i tako su naši ljudi, policajci upadali u zamke i zasjede. Mi smo imali tu sreću, recimo to tako, što su na nas zapucali na ulasku u selo pa smo mogli otići na ona famozna žitna polja koja su tada još bila zelena i to nas je vjerojatno spasilo. U toj pucnjavi sam i sam bio ranjen. Ovdje je uz, ”Krvavi Uskrs” i stradavanje prve hrvatske žrtve u Domovinskog ratu, Josipa Jovića, definitivno počeo rat za svetu nam Domovinu Hrvatsku. – zaključio je svoju priču Damir Vratković koji se kasnije priključio 2. Orahovačkoj Bojni 132 brigade Našice u obrani orahovačkog dijela slavonskog ratišta. Vratkoviću je danas težak dan, ali dan kojeg se sjeća s ogromnim ponosom.
-Mi smo tada išli srcem za Domovinu i naravno da sam ponosan ne sve svoje suborce i sebe jer pokazali smo koliko volimo svoju Domovinu, a istom jačinom ju volimo i danas. Svim poginulim kolegama neka je vječna slava i hvala, a mi smo ti koji moram čuvati istinu i sjećanje na njihove veliku žrtvu – zaključio je Vratković.
(www.icv.hr, vg)