ŠUMARIJA ĆERALIJE Na ovom području možete vidjeti pravu hrvatsku prašumu i obići nekadašnje trase Gutmannove šumske željeznice

Šumarija Ćeralije, koja je dio Uprave šuma Slatina, sastoji se od tri gospodarske jedinice: Sekulinačka planina (3891,73 hektara), Ćeralijske prigorske šume (2805,61 hektara) i Kotline (522,20 hektara).

Danas gospodari s ukupno 8147 hektara šuma i čuva raritete na našem području, među kojima su i prava hrvatska sekundarna prašuma Sekulinačke planine te ostatci stare Gutmannove pruge, simbol nekadašnjeg industrijskog razvoja Slavonije.
Glavne gospodarske vrste na području ove šumarije su bukva (55 posto), grab (16 posto) i hrast kitnjak (14 posto).

Upravitelj Boris Radočaj kaže kako se godišnji etat kreće oko 50 tisuća kubika.
– U Šumariji je zaposleno 42 djelatnika, a kao i u drugim šumarijama, problem nam je manjak radne snage pa nam pomoć stiže iz okolnih šumarija ili privatnih poduzetnika – ističe B. Radočaj, naglasivši kako im je trenutna „baza“ zgrada Uprave šuma u Slatini dok se ne obnovi njihova stara zgrada u Ćeralijama koja je uništena u Domovinskom ratu.

Šumarija svake godine znatna sredstva i trud, između ostalog, ulaže u sadnju i zaštitu šuma.

HRAST UMJESTO SMREKE
Na gospodarskoj jedinici Kotline, odsjeku 3k koji se prostire na 7,54 hektara, posađene su 34.200 sadnice hrasta kitnjaka od jedne godine starosti i to na mjestu na kojemu je prije bila šumska sastojina smreke. Teren je kvalitetno pripremljen strojem, a s površine su uklonjeni panjevi i površinski kiseli supstrat tla.

– Samo na ovoj površini uloženo je 75.551 kuna za sadnice, 250.000 kuna za sadnju te oko 119.000 kuna za ogradu, koja za cilj ima spasiti te mlade biljke od divljači. Svaka šuma, a osobito mlada iznimno nam je važna i posvećujemo joj puno brige, pozornosti, znanja i pratimo njen napredak – kaže Radočaj, istaknuvši kako se i na drugim gospodarskim jedinicama vodi jednaka briga o njezi pomlatka.

Prilikom ovog umjetnog pomlađivanja formirali su pomladne površine širine osam metara, između kojih se nalaze pruge, uzgojne stazice u širini od tri metra, kako bi u budućnosti tim stazama mogao proći traktor za potrebe njege i lakšeg održavanje šume.

Šumarija Ćeralije ulaže i u otvorenost šuma pa se značajna sredstva investiraju u potrebnu infrastrukturu – prošle godine uloženo je 4,3 milijuna kuna u prometnice, što čini najveću investiciju u Upravi šuma Podružnici Slatina. Napravljeno je ukupno 26 novih kilometara šumskih cesta i ta je investicija značajno utjecala na pomak u gospodarenju, ocjenjuje B. Radočaj.

ISTRAŽIVANJE I POTICAJ
Jedna od posebnosti Šumarija Ćeralije odnosi se na dio gospodarske jedinice Sekulinačka planina, na koji su posebno ponosni. Oko 11 hektara površine danas je posebna i za istraživače primamljiva hrvatska prašuma, konkretno šuma posebne namjene za koju se izrađuje Program zaštite šuma.

Bukova šuma, koja sama sebe održava već pola stoljeća, primjer je kako priroda gospodari svojim blagom u svim fazama života šume te predstavlja poticaj za analizu i učenje ne samo studentima i biolozima, već i samim šumarima.
– Područje je to koje stalno ili povremeno nastanjuju ugrožene i zaštićene vrste te im je nužno osigurati očuvanje staništa i mir – poručuje B. Radočaj te ističe kako na tom području priroda pokazuje svu svoju snagu, ali i mudrost od koje će ljudi još dugo učiti o gospodarenju.

SVIBANJ I LIPANJ BILI SU U ZNAKU BORBE PROTIV PEPELNICE
U Hrvatskim šumama svaki svibanj i lipanj u znaku su borbe protiv pepelnice, biljne bolesti koja stvara velike probleme u podizanju sastojina budući da najviše štete stvara na poniku i pomlatku.

Kako kaže Nataša Rap, voditeljica Odjela za ekologiju pri Upravi šuma Slatina, pepelnica je opasna za mlade biljke na početku vegetacije dok još nije dovoljno razvijena kutikula – zaštitni vanjski sloj lista, a iznimno podložan je hrast, cijenjeno i kvalitetno drvo koje je nužno zaštititi na vrijeme.

– Pepelnica je gljivična bolest koja zahvaća list biljke i pokriva ga pepeljastom prevlakom. Time smanjuje intenzitet fotosinteze i dovodi do sušenja mladih listića. Kasni mrazevi u travnju, a nerijetko i rani štetnici – defolijatori mogu uništiti prvi list kod hrasta. Drugi list koji izađe u svibnju ne stigne razviti zaštitni vanjski sloj do pojave pepelnice. Pepelnici pogoduje toplo i vlažno vrijeme pa su u svibnju i lipnju povoljni uvjeti za njeno širenje. Bez zaštite od pepelnice ne bi mogli sačuvati ponik i pomladak hrasta. Koristimo preventivno-kurativne fungicide, a ovisno o vremenskim uvjetima tretiranje najčešće obavljamo u dva navrata – objašnjava Nataša Rap.

Jedan od djelatnika Šumarije Ćeralije koji se već 15 godina bori s pepelnicom i tako mladi hrast i druge biljke štiti od bolesti je Franjo Kristić. Prilikom tretiranja pepelnice obavezno koristi zaštitnu opremu i pridržava se svih uputa o rukovanju sredstvima.

– Drago mi je da na taj način pomažem sačuvati mlade hrastove sadnice, no to nije jedini posao koji radim. U šumariji sam već 28 godina i posla je cijele godine. Rade se različiti uzgojni radovi kao što je odstranjivanja nepoželjnih biljaka iz mladih sastojina i podizanje zaštitnih ograda kojima štitimo mladu šumu od divljači – kaže Franjo Kristić, pokazujući na ogradu koju su postavili s ciljem da mladi hrast ne postane hrana jelenskoj divljači i da preko njega ne prolaze divlje svinje u potrazi za hranom.

– Volim ovaj posao i ništa mi nije teško raditi, a prošao sam sve poslove u šumariji u ovih gotovo 30 godina u Hrvatskim šumama – kaže Franjo Kristić.

GUTMANNOVA PRUGA: KIRIJAŠI BI KONJIMA VUKLI DRVA, “ĆIRO” BI IH VOZIO DO PILANE  

Gutmannova pruga raritet je na ovom području, a riječ je o ostatcima industrijske pruge koja je osiguravala transport drvnih sortimenata iz Papuka do velikih pilana u Virovitici, Đurđenovcu i Belišću. Prema riječima Borisa Radočaja, upravitelja Šumarije Ćeralije, ostatci te pruge danas su dio hrvatske industrijske baštine i pričaju priču o jednom vremenu i teškom fizičkom radu u šumi.

Naime, u vrijeme znatne eksploatacije šuma, tijekom deset godina između 1925. i 1935. godine posječeno je oko 600 hektara šuma. Posao su obavljali sjekači, kirijaši, muškarci koji su se bavili teškim fizičkim radom. Drvo bi srušili, a trupce bi užetom povezali na konje i tako izvlačili iz šume, sve do pruge.

– Nakon što bi natovarili trupce na vagone, spuštali bi ih uskotruskotračnom prugom (0,76 m) uz pomoć mehaničkog kočenja na „sekulinački lager“ iz kojeg se drvo vozilo dalje do pilana. Postojao je i vlak „Ćiro“ koji je vozio sve do Osijeka. Ta uskotračna željeznica bila je rasprostranjena po cijeloj Slavoniji, a financirao ju je Salamon Heinrich Gutmann, koji je imao koncesiju nad šumama na ovom području – ističe Radočaj.

Od Gutmannove pruge danas je ostala samo kamena konstrukcija. Putevima kojima je nekada mala lokomotiva, koja je išla do 4 km/h, vukla vagone prepune trupaca, danas voze kamioni jer su pretvoreni u šumske ceste. Kao podsjetnik na to vrijeme u kojem je šuma bila velika tvornica na otvorenom, i danas stoji dio vagona do kojeg šetači mogu doći Sekulinačkom planinom. (promo Hrvatske šume)