Reveri, ružice, kalupi za ljubičice i ivančice, preša, „cange“ (alat sličan šilu) i ostalo što je danas dio Florine izložbe u povodu 100 godina postojanja tvrtke nekada su bili svakodnevni alat i ukrasi koje je s ljubavlju izrađivala Milica Pacaloš (80). O tome kako se u Flori radilo nekad, a kako je danas, razgovarali smo s onima koji su svoj rad, trud, znanje i ljubav prema poslu utkali u povijest tvrtke i danas su simbol njena uspjeha – radnicima.
Milica, najstarija živuća Florina cvjećarica, „floraljka“, kako su ih tada zvali, s nostalgijom i ljubavlju sjeća se svojih radnih dana. Za prešu je prvi put stala u 21. godini života, a sa svilom, samtom, ruskusom, bojama, voskom, okvirima i bindrotom (tankom žicom) dočekala je mirovinu u kojoj danas uživa s 15. praunučetom na putu.
– Da sam mlađa, opet bih ovdje radila – sa smiješkom kaže baka Milica, gledajući na nove generacije cvjećarica u tvrtki kojima je ispričala o „svom dobu“. Posla je uvijek bilo, a radnik se poštovao, kaže baka Milica.
U zgradi u Vrazovoj ulici izrađivale su vijence, bukete, aranžmane, ukrase, za sve prilike – od rođenja do grobnog mjesta. Dok nije uvedeno centralno grijanje, ujutro bi nacijepale drva i naložile peć da mogu krenuti s radom. No, uživala je.
RADILI ZA CIJELU REGIJU
– Da znate kako je bilo lijepo – puno smo radili, ali plaća je bila super, kao i kolektiv, pa nam nikada nije bilo teško premašiti normu, raditi kasnije, nositi posao doma. Kad bismo za prvu pričest djeci radili vjenčiće, posao se dovršavao kod kuće, u kasne sate. Aranžmane i vijence za blagdan Svih svetih kupci bi nam otimali iz ruku, boja se još ne bi ni osušila. Drvene gajbe prepune vijenaca, aranžmana, buketa iz Flore odlazile su u cijelu bivšu Jugoslaviju, pa i šire.
Osim nas nitko to tada nije radio, mi smo radili sve – priča baka Milica o vremenu u kojem je od svile, a koju bi sama uštirkala, izrađivala cvijeće raznih vrsta, listiće, ukrase, ali i grane od breskvi. Radila je i lovorove vijence za pobjednike automobilskih utrka, ali i sve one fine i osjetljive poslove zbog kojih je ubrzo postala prava majstorica zanata i strpljiva mentorica novim generacijama.
Tako su nakon nje i generacije njenih kolegica, zahvaljujući brižno prenesenom znanju, izradu cvijeća preuzele nove cvjećarice.
Dubravka Horvat: Posla ima uvijek
Dubravka Horvat jedna je od njih. Danas ima 34 godine u Flori. I ona je naučila izaći ususret poslovnim izazovima, ovisno o vremenu i želji kupaca, koja je u stalnoj mijeni.
– Za voditeljicu u Vrtnom centru posla uvijek ima. Izrađujemo aranžmane za groblje, poklon bukete, vijence, bukete za mladenke, imamo vanjsko i unutrašnje ukrasno bilje… Sve volim raditi. Mislim da se čovjek uvijek mora truditi više u svom poslu. Ovdje mi je lijepo, zadovoljna sam – kaže Dubravka Horvat.
Ona je pak mentorica Astrid Bukvić, trećoj generaciji koja nastavlja virovitičku tradiciju izrade cvijeća i ukrasa. Od doba bake Milice puno toga se promijenilo, ali ne i ljubav prema uvijek najtraženijoj vrsti – ruži.
Astrid Bukvić: Mladenke brižno prate trendove
Nekada ih je baka Milica ručno rezala, bojala i stvarala od svile, a danas je u različitim varijantama, najčešće žive i u crvenoj boji, Astrid ukrašava za kupce 21. stoljeća.
– Trendovi se mijenjaju. Jedne godine svi žele rustikalno, a druge nešto potpuno moderno. Mladenke su te koje prate trendove. Svake godine druga boja je ‘in’. Ove godine je to ruža ‘prljavo ružičaste’ boje koja je bila najtraženiji detalj mladenkinog buketa. No, mislim da će crvena ruža ipak zauvijek ostati klasik – objašnjava Astrid koja u Flori radi četvrtu godinu i kaže da je jako zadovoljna.
– Volim kada ljudi naruče poklon buket jer tada mogu upotrijebiti svu kreativnost koja će na kraju nekoga sigurno razveseliti – poručuje Astrid Bukvić.
Ivan Hudi: Kao vozač kamiona volio bih raditi do mirovine
Ivan Hudi iz Rezovca u Flori radi punih 13 godina, to mu je prvo radno mjesto. Vozač je velikih Abroll kamiona s kojima od Osijeka do Dalmacije sakuplja i prevozi kontejnere pune EE otpada, ali i gume, plastiku, papir… Kamioni su opremljeni najmodernijom opremom – od one koja omogućuje vrhunske vozne i upravljačke performanse, pa do svih dodataka koji rad čine ugodnijim i lakšim (zračno ogibljena sjedala, hladnjak, krevet…).
– Dobar je to posao, iako smo mojih desetak kolega i ja stalno na cesti. Prošli smo svašta, a svaka cesta priča je za sebe. Bude svega, i zimskih vožnji i dugih ruta, ali ne brinem se previše. Kamioni su sigurni, novi i zaista se ne sjećam kada nam se dogodio neki kvar ili slično zbog čega nismo mogli posao obaviti na vrijeme.
Uredno se servisiraju i znamo da su sigurni, i svi mi s njima na cesti – ističe Ivan Hudi, „gazda“ za volanom modernog kamiona dužine 18 metara i težine od čak 35 tona kada ga punog vraća u Viroviticu.
Na svom radnom mjestu prođe tisuće kilometara godišnje i obiđe cijelu Hrvatsku. Sav EE otpad koji pritom skupi omogućit će mu da nakratko „skokne“ i do tvrtke u kojoj radi njegova supruga – Spectra mediu. Naime, EE otpad upravo ondje završi nakon što ga po pozivu građana sakupe u Osijeku, Varaždinu, Zagrebu, Rijeci, Zadru…
– Iskreno, volio bih ovaj posao raditi do mirovine. Uvjeti su dobri, plaća redovna, svake dvije godine imamo sistematski pregled. Zdravlje me jako dobro služi pa vjerujem da ću ovdje ostati do kraja – kaže Ivan, u čijoj je obitelji troje djece i svaka kuna se itekako cijeni.
Rukovoditelj Borna Đurđrević: Svaki radnik ima plaćeno dopunsko zdravstveno i treći mirovinski stup
Zadovoljan radnik temelj je uspjeha svake tvrtke, a u Flori kažu kako je za postizanje tog cilja nužno s radnikom razgovarati i slušati njegove radne potrebe.
Borna Đurđević u Flori radi pet godina i danas je voditelj Gradskog odlagališta i rukovoditelj službe za komunalni otpad. Funkcija koja mu je povjerena traži od njega da razumije svakog od 35 djelatnika kojima je nadređen i osigura da kroz motiviranost pokažu rezultate i kvalitetu posla.
– Samo otvorenom diskusijom može se doći do zaključaka, do te sitnice koja će promijeniti koncept rada i cijeli tehnološki proces. U Flori se radnik motivira kroz stimulacije, regres, božićnice. Radnici imaju zaštitne kape i prsluke te drugu zaštitnu odjeću, imaju plaćen sistematski pregled svake dvije godine. Ono što Floru izdvaja od drugih tvrtki je i što svi radnici imaju plaćeno dopunsko zdravstveno osiguranje te treći mirovinski stup.
Danas se Flora može pohvaliti i najmodernijim strojevima i opremom kakvu ima malo koje poduzeće u Hrvatskoj – kaže B. Đurđević, inače najmlađi rukovoditelj u Flori, navodeći kao primjere trokomorna vozila kapaciteta oko 18 kubika, specijalni kompaktor koji na virovitičkom odlagalištu sprječava stvaranje plinskih džepova i tako u startu eliminira požar ili eksploziju. Kamioni su opremljeni sa svom dodatnom opremom: radnike od ozljeda čuvaju senzori, laserski snopovi i kamere.
U slučaju da se radnik previše približi radnoj zoni stroja, zahvaljujući laseru radnje se automatski zaustavljaju, objašnjava.
– Naši djelatnici cijele godine su na cesti, na otvorenom i zato im moramo osigurati najbolje uvjete i maksimalno im olakšati posao – kaže B. Đurđević. Posla je puno – samo u području sakupljanja i odlaganja otpada imaju 13.840 kućanstava i 652 pravne osobe.
Svaki radnik stoga je tvrtki potreban i vrijedan, kaže. U isto vrijeme dok tvrtka ulaže u novu, skupu opremu i vozila, kako bi povećali kvalitetu posla, cijena usluge nije se mijenjala.
– Već punih 12 godina cijena odvoza i zbrinjavanja otpada je ista za korisnike. Odlagalište je pod nadzorom 24 sata, ograđeno je i na njemu se vrše sve analize. Zahvaljujući edukaciji građani danas sortiraju otpad već u kućanstvu pa se vide i rezultati kroz smanjene količine komunalnog otpada i porast vrsta odvojenog otpada, navika je to koja je presudna za zaštitu okoliša i ekologiju – kaže B. Đurđević.
(www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc i arhiv tvrtke Flora Vtc)
[g-gallery gid=”601714″]