FOTO Hodočašće obitelji s brojnom djecom na Veliku Gospu u Voćin

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu, 15. kolovoza obitelji s brojnom djecom iz župa Požeške biskupije deseti puta hodočastile su u Voćin. Euharistijsko slavlje u voćinskom svetištu za velik broj hodočasnika koji su se rasporedili izvan crkve predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući nazočne članove obitelji i druge hodočasnike koji su im se pridružili, biskup je rekao da nas Marija ovdje u Voćinu uvijek dočekuje kao majka koja je bila vjerna Bogu od početka do kraja, primajući dijete Isusa i omogućujući mu da u obitelji raste u milosti Božjoj. Kazao je da joj želimo ovim hodočašćem povjeriti sve ono što nastojimo u svojim obiteljima ostvarivati kao Božje poslanje: vjernost u braku, primanje najvećeg dara – života, brojnu djecu,  povjeriti joj sve ono što nam je u našoj svakodnevici teško i mučno, zahvaljivati za ono što je lijepo i Božje. Pozvao ih je da svi budu jedno srce u zajedničkoj pjesmi i molitvi u čast Isusovoj Majci te joj na taj način posvjedoče odanost i vjernost.

U homiliji biskup je upozorio na razliku između naših okupljanja na obiteljska i druga slavlja, povezana s nekim životnim događajima, koje po ljudskim mjerilima smatramo važnima, i hodočasničkih liturgijskih okupljanja na kojima slavimo ono što je Bog ostvario za nas. Kazao je da je u tom izazov i današnjeg hodočasničkog slavlja u Voćinu. Svjedoci smo kako svojim vlastitim nastojanjima ne uspijevamo ostvariti onoliko koliko bismo željeli,  te je naš život popraćen trajnim nezadovoljstvom. No, velika nam je utjeha što živimo u svijetu u kojem Bog ostvaruje svoje projekte i naume. Kad netko ima oči samo za ono što ljudi uspijevaju postići, ostaje nerijetko razočaran zbog toga što njihove uspjehe potamnjuju različite ugroze i konačno smrt. Ali kad netko u ovom svijetu ima oči vjere, te prepoznaje ono što Bog među nama ostvaruje, postaje čovjek radosti, nutarnje ispunjenosti i nade, ustvrdio je biskup. Kazao je kako je Marija bila osoba, koja je u svoje vrijeme srcem punim vjere, budnim za Boga nastojala oblikovati svoj život po Božjem projektu i putem vjernog suradništva s njime prispjela k najvećoj punini do koje čovjek može stići: bila je uznesena u nebesku proslavu. Postala je znak nade i utjehe Božjem putničkom narodu na zemlji.

Govoreći o značenju svetkovine Marijina uznesenja na nebo, biskup je protumačio kako je nebo u najrazličitijim kulturama svijeta simbol kojim se označava onaj prostor koji je »gore«, i s kojega se dobro vidi sve što se događa »dolje« na zemlji. Pripomenuo je da astronauti svjedoče kako je čudesno lijepa naša zemlja kad je gledaju iz svemira. Kako li tek mora biti lijepa kad je iz svoje onostranosti gleda Bog, naglasio je biskup. Za razliku od astronauta koji svojim očima iz svemira vide tek djelić zemljine ljepote, Bog promatra zemlju u njenoj cjelovitosti i pogledom svoje ljubavi vidi čovjeka u onim dubinama njegova bića koje nazivamo srce, savjest, neponovljiva i jedinstvena osoba, gdje se odvija drama njegove konačne sudbine.  Nebo nije neko mjesto, nego Osoba, Bog koji ne samo da ljubi, već jest ljubav, i koji njezinom snagom uzdiže čovjeka i drži na okupu sve stvoreno, preobražava ga i proslavljena sabire u puno zajedništvo svoga života, kazao je biskup. Istaknuo je kako apostol Pavao u ulomku drugog današnjeg čitanja iz Prve poslanice Korinćanima to izražava na svoj način tvrdnjom da nas je stari čovjek, Adam, opredjeljenjem svoje slobode za zlo i grijeh udaljio od Boga i doveo na rub propasti, a novi čovjek, Isus Krist opredjeljenjem svoje slobode, prihvativši umiranje, izliječio nas Božjom ljubavlju od ranjenosti na smrt. Još dodaje apostol  kako je Krist prvina pobjednika nad smrću a zatim slijede oni koji su njegovi. Biskup je istaknuo da je među njima prva Isusova Majka, uznesena tijelom i dušom u vječno zajedništvo Božje ljubavi, te da nije beznačajno što je u konačnu stvarnost ljudskog postojanja zaslugom Isusa Krista ušla jedna žena.

Biskup je potom progovorio da nas apostol Ivan u prvom čitanju iz Knjige otkrivenja simboličkim viđenjem sedmeroglavog zmaja-sotone koji progoni ženu-Crkvu, okrunjenu s dvanaest zvijezda, želeći joj proždrijeti tek rođenog sina, uvjerava kako je zlo i nakon što je Isus svojom ljubavlju pobijedio smrt i nadalje snažno prisutno među nama. Ustvrdio je da je Crkva, zajedništvo te Isusove ljubavi i pobjede nad smrću, trajno uključena u borbu sa Zlim. Kazao je da  Crkva roditeljskom moći koju je primila od Božje ljubavi, krštenjem i drugim sakramentima a osobito sakramentom euharistije rađa Isusa Krista u dušama ljudi. Naglasio je kako Zli, protivnik Božji i protivnik života, prikazan u liku zmaja, želi onemogućiti djelo koje Bog posredstvom Crkve ostvaruje, i zato je trajno progoni, nastojeći usmrtiti Isusa Krista u ljudskim dušama, ali da  Bog snagom Duha Svetoga stoji u obrani djela svoga Sina. Podsjetivši hodočasnike da su kršćani od davnina u liku žene iz Ivanova Otkrivenja prepoznali i Isusovu Majku, biskup je ustvrdio kako je u njoj oslikana sudbina Crkve. Zli, čija moć izgleda neizmjerna, nije jači i moćniji od djela Isusova, povjerena dvanaestorici apostola, koje označuje dvanaest zvijezda oko ženine glave. Može on progoniti Isusa Krista i njegovu Crkvu, ali nikad neće moći poništiti njegovu pobjedu nad zlom i smrću koje je ona nositeljica a čiji je znak i jamstvo postala Marija svojom nebeskom proslavom, zaključio je biskup.

Ustvrdivši kako je formula Marijana uspjeha bila vjernost Bogu u konkretnom životu, biskup je supružnicima iz obitelji s brojnom djecom poručio da oni svoju vjernost Bogu svjedoče kroz vjernost braku i spremnost na žrtvu ljubavi u rađanju i odgajanju djece. Brak i obitelj Božje su djelo, a ono je povezano s ljubavlju, koja je uvijek žrtva, kazao je biskup. Izrazio je uvjerenje kako su nazočni supružnici pogledom usmjerenim na Isusovu Majku i na ovom hodočašću razumjeli da njihove poteškoće i žrtve u braku i obitelji imaju smisao u svjetlu Isusove ljubavi s križa. Pozvao ih je neka se na ovom hodočašću obnove u svijesti vjere da se sreća ne postiže površnim, lagodnim i  ugodnim životom, kako mnogi ljudi danas misle, nego ljubavlju koja je spremna na žrtvu.   Stavio im je na srce Marijine riječi iz današnjeg evanđelja da Bog provodi svoj naum kroz malene i jednostavne ljude, te ih je potaknuo neka ustrajno Bogu omogućuju da po njihovoj malenosti ostvaruje svoja velika djela, da ostanu sjedinjeni s onom patnjom i ljubavlju kojom je Isus Krist pobijedio smrt, te on  po njima usred naših hrvatskih umiranja ostvaruje pobjeda Božjeg života. Čestitao im je svetkovinu Marijina uznesenja na nebo sa željom i molitvom da svaki pojedini od njih i svi zajedno budu poput Marije uzdignuti u puninu zajedništva Božjeg života, za koje smo stvoreni i za kojim čeznemo, a samo nam ga Bog može darovati.

Nakon popričesne molitve, pridržavajući se epidemioloških mjera zaštite od ugroze koronavirusom nije održana uobičajena procesije kroz središte Voćina, ali su hodočasnici ostajući na svojim mjestima  hvalbenim poklicima i molbenicom iskazali Isusovoj Majci svoju odanost i ljubav.  Na svršetku slavlja biskup je članovima obitelji s brojnom djecom i drugim hodočasnicima poručio da ih Marija razumije, da ih grli i želi na njihovu životnom  putu pratiti svojom majčinskom  ljubavlju. Zahvalio je voćinskom župniku Ivanu Ereizu što je i ovoga puta srdačno primio hodočasnike i pripravio sve što je potrebno za hodočašće. Zahvalio je gospođi Ani Matković, voditeljici centra Pro vita et familia pri Caritasu Požeške biskupije za riječ koju je uputila hodočasnicima, a ravnatelju biskupijskog Caritasa Ivanu Popiću zahvalio za obavijesti koje im je priopćio o nastojanju Caritasa Požeške biskupije da pomogne obitelji s brojnom djecom na početku nove školske godine, te je na sve sudionike zazvao Božji blagoslov. (pozeska-biskupija.hr)