Čak 30 godina neprekidnog emitiranja emisije “Mikeš i Prco” i očuvanja tradicije jezika i običaja Virovitice ove će godine dvojac Mijo Pavelko i Draško Zidar okruniti Zlatnom plaketom Grada Virovitice, koja im je dodijeljena u povodu Dana grada.
Mikeš – pojam i naziv virovitičkih starosjedilaca koji označava njihov duh, karakter, navike, životni stil i pogled na svijet. Postoje razne priče kako je došlo do tog naziva, no nijedna nije točna i potvrđena. Karakteristike Mikeša, njihova tradicija, običaji i posebno mikeški govor pod naletom urbane kulture jednostavno su nestali. Nažalost u tom dijelu virovitičke nematerijalne baštine ne postoje stručni radovi, osim jednog članka u Virovitičkom zborniku. Izvore o mikeškom govoru teško je naći i stoga bi bilo krajnje vrijeme pokušati ga rekonstruirati i stručno obraditi dok još postoje barem neka sjećanja. Postoji jedna stogodišnja tradicija, danas bismo ih mogli nazvati slučajnim “čuvarima mikeštva”.
ČUVARI MIKEŠKOG GOVORA
Tradicija “mikeških divana” u formi dijaloga dvojice sugrađana, ponekad i monologa jednoga od njih, koji su na humorističan način kroz satiru komentirali razne događaje i ukazivali na neke nedostatke u gradu na mikeškom govorom. Dokaz je to veličine Virovitičana da su se uvijek znali nasmijati i našaliti na svoj račun. Tako se mali dio mikeškog govora sačuvao kroz tekstove objavljene u ondašnjim i današnjim novinama, a pojavom radija i kroz emisije “mikeških divana” nedjeljom u podne. Prve tekstove pronalazimo u novinama Hrvat objavljenim 1910. godine u brojevima 10 – 13, pod nazivom Virov’čki divani (Vid), prisluškivao scene u duetu: Bača Andra i čiča Mata. Zatim Iveš Svitnjak 1938. – 1940. (Hrvatski tjednik), Korla Mikešinović iz Čoljuka (1953. Virovitički list), Iveš Pisarović (1954. Virovitički list) i drugi. Pojavom radija dobivamo i prvog “radijskog Mikeša” Tomislava Terzića, koji je bio i glumac Kazališta Virovitica, divaneći svoje emisije nedjeljom točno u podne od 1965. do kraja sedamdesetih godina.
Nakon njegove smrti i petogodišnje stanke Mikeš i Prco nastavljaju njegovu tradiciju. Mikeš – Mijo Pavelko i Prco – Draško Zidar glumci su Kazališta Virovitica. Pred kraj 1989. godine na nagovor nekih kolega razmišljaju o nastavku Terzičeve emisije pod nazivom “Mikeš i Prco”. Prva emisija emitirana je 27. siječnja 1990. godine i od tada se sve do danas emisija kontinuirano emitira nedjeljom u podne na ICV radiju. Iako nijedan od njih nisu stručnjaci u staroj mikeškoj obitelji, u miljeu mikeškog govora cilj je bio potaknuti da se netko stručnije pozabavi mikeškim govorom.
NEIZOSTAVNA LICA U VIROVITICI
Nakon ovih trideset godina možemo reći da je cilj i postignut. Mikeši u prvom redu nisu zaboravljeni. Sve većom popularnošću emisije “Mikeš i Prco” postali su neizostavni sudionici javnih priredbi, tradicionalnih zabava i manifestacija. U vrijeme Domovinskog rata 1992. godine nekoliko puta posjećuju branitelje 127. brigade na prvim linijama bojišnice donoseći im razne poklone darivatelja. Nebrojeno puta sudjeluju u dobrotvornim akcijama za potrebite. Vraćaju tradiciju obilježavanja tradicionalnih običaja na mikeškom, kao što su Martinje, Vincekovo, fašanjki, berba grožđa, kolinje… Prvo u Bajeru, zatim na Prvom virovitičkom ribnjaku od 1993. do 2017. godine u okviru obrta “Mikešland” organiziraju Mikeške biciklijade s ciljem očuvanja tradicijskih pučkih igara.
– Ova plaketa predstavlja mi izuzetnu čast, ali i zadovoljstvo. Ovim putem želim zahvaliti svima onim koji su prepoznali naš rad i predložili nas za ovo veliko priznanje. Zahvaljujem naravno svim našim slušateljima koji nas vjerno prate proteklih trideset godina. Ovo priznanje nas obvezuje da nastavimo s našim radom na očuvanju virovitičke nematerijalne baštine: mikeškog govora i običaja. Također to treba biti poticaj i drugima na marljivom očuvanju tradicije našeg grada – rekao je Mijo Pavelko, a jednako zahvalan je i Draško Zidar.
– Ponosni smo na ovu nagradu nakon 30 godina rada, rada u koji smo kolega Pavelko i ja uložili sebe i svoju ljubav prema ovom gradu i našim sugrađanima kojima smo putem radiovalova ušli u gotovo svaki dom. Sretni smo što smo u našem gradu našli sve što je potrebno za život: kazalište i naše Mikeše, te nismo imali potrebu odlaziti u neku drugu sredinu – rekao je Draško Zidar, dodavši da ovu plaketu ne smatra kao nagradu za životno djelo jer su u naponu snage i namjera im je dalje nastaviti s radom. Tako će i ove nedjelje, kao i u dosadašnjih 30 godina, u 12 sati na valovima ICV radija Mikeš i Prco ispričati nove dogodovštine Virovitičana, kojih im nikada ne manjka.
(www.icv.hr)