Dr. Vlatka Janošević: Obitelji liječim već 28 godina, pacijenti žele da im budemo saveznici kojima vjeruju

Liječnik obiteljske medicine pacijentu mora biti i prijatelj, a predan liječnik će stanje pacijenta usporediti s cijelom njegovom obitelji. Povezat će pritom fizičku bolest sa psihičkim čimbenicima i sagledati „cijelu priču“ prije donošenja dijagnoze.

Ugodnim, smirenim glasom tako nam o svom pozivu govori dr. Vlatka Janošević, liječnica obiteljske medicine već punih 28 godina, od kojih 21 radi u ambulanti u Pitomači, a posljednjih 15 i kao specijalist obiteljske medicine. S njom smo razgovarali povodom našeg članka o manjku liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, jednim od gorućih problema i na našem području, a s kojim je kroz vlastito iskustvo ova predana liječnica itekako upoznata.

JEDAN LIJEČNIK, DVIJE AMBULANTE

Naime, dok razgovaramo, kaže nam kako u posljednja dva tjedna pokriva tri ambulante, jednu više no obično. Da nema vrijedne i sposobne sestre Ines Rešetar, ne bi uspjela, kaže, obaviti sav posao i riješiti niz administrativnih poslova zbog kojih je danas raditi teže nego inače. Sestra je ta desna ruka, „zlata vrijedna“, jer dok doktorica pregledava pacijenta, ona obavlja telefonske pozive, rješava terapije, vadi krv, mjeri tlak…

I to sve s osmijehom na licu i lijepom riječju koja je lijek za dušu, poput onog za bolove ili visoki kolesterol koji zapisuje na e-recept.
– Ambulanta Pitomača sastoji se od pet timova, a od tri tima obiteljske medicine dva nemaju nositelja. Kolegica je otišla u Zagreb, a iz druge ambulante kolega je otišao na specijalizaciju iz anesteziologije. Danas nam je puno teže raditi nego prije 20 godina. Znate, tada nas je bilo više, u međuvremenu su stariji kolege otišli u mirovinu, a opseg poslova se povećao.

Sve je više timova bez nositelja, pa samim time sve više nas pokriva po dvije ambulante. Razapeti smo između ograničenja koje diktira HZZO i pacijenata koji samo žele svoja prava. I to bez da vam govorim o tome koliko su duge liste čekanja, zbog kojih su nam aktivni pacijenti na bolovanju, a mi pod kontrolom HZZO-a radi bolovanja i lijekova.

No, sve su to problemi koje mora rješavati sustav, pacijent za njih ne mora znati i ne smije ih osjetiti. Pacijenti u nama traže i trebaju saveznika kojemu mogu vjerovati – iskreno nam govori dr. Janošević.

Kad pregleda između 120 do 150 pacijenata dnevno, kad budu gotovi svi nalazi, pregledane sve rane, odrađeno kateteriziranje, konzultacije s patronažnim sestrama, onda je vrijeme za kućne posjete kod onih pacijenata koji sami više ne mogu do ambulante.

TREĆINU VREMENA „POJEDE“ ADMINISTRACIJA

– Imam 1700 pacijenata, i to u dobi od deset godina starosti pa sve do njihovih baka i djedova. Nekih pacijenata koji su danas mladići i djevojke sjećam se dok su mi kao bebe došli na cijepljenje. To je ljepota našeg posla: da pratimo naše pacijente od rođenja do njihovih posljednjih dana, da pratimo obitelji kroz cijeli njihov život, i u lijepim, i u teškim trenucima – govori dr. Janošević, istaknuvši kako je ovo zvanje odabrala prvenstveno iz „velike ljubavi“.

Freepik

Htjela je, sjeća se, biti prva koja će pomoći pacijentu te da kroz preventivu za pacijente bude „korak ispred bolesti“. Danas, kada je prosječna dob liječnika obiteljske medicine 55 godina i kada u Hrvatskoj nedostaje 186 timova obiteljske medicine, a u idućih 5 godina bit će 500 liječnika manje, jasno joj je, kaže, zašto se mladi kolege teško odlučuju za specijalizaciju iz ovog područja i zašto će obiteljska medicina ovisiti o onima koji će i u mirovini ostati u svojoj ambulanti, uz svoje pacijente.

– Razloga je uistinu mnogo. Jedan valja potražiti i u dugogodišnjoj devastaciji primarne zdravstvene zaštite i premalo je specijalizacija ove vrste. Mladima su atraktivnije specijalizacije iz bolničke zaštite i odlazak u inozemstvo. U obiteljskoj medicini manje su plaće nego u hitnoj medicini i bolničkom sustavu. Ujedno, mladi se teško odlučuju i za odlazak u ruralne sredine, gdje su cijelo vrijeme na raspolaganju pacijentima. Nemaju adekvatnu naknadu, a teško mogu i iskoristiti godišnji odmor – nabraja aktualne probleme „primaraca“ dr. Janošević.

RADIT ĆE I U MIROVINI

U ovom trenutku jednu trećinu vremena oduzima im administracija. Bolja informatizacija bolnica i e-naručivanje kao i svi nalazi koji bi bili isključivo u digitalnom formatu ubrzali bi postupak pružanja zdravstvene usluge, smatra. Za privlačenje novog kadra prilika je, ističe, za dodatne motivacijske uvjete – rješavanje stambenog pitanja, pomoć oko zapošljavanja bračnog partnera i zbrinjavanje djece u vrtićima i školama.

– Ja ću u mirovinu nakon svoje 65. godine, a ako mi zdravlje to dopusti, prihvatit ću rad u ambulanti na četiri sata. To je naša stvarnost. Jednostavno ne mogu dopustiti da pacijenti nemaju svog liječnika. Poručujem svim mladim kolegama da razmisle o ovom pozivu, pogotovo danas kada je bezbroj informacija i njihovih izvora prisutno u medijima i kada nas svakodnevno ‘bombardiraju’ poluinformacijama i katastrofičnim stanjima, teorijama zavjere. Danas je više no ikada, i struci i pacijentima, potreban liječnik obiteljske medicine, stručnjak koji će u pacijentu vidjeti cjelokupnu osobu i kao takvoj joj pomagati – poziva dr. Janošević.

(www.icv.hr, mlo, foto: I. Bedeković)