LEGENDARNI HRVATSKI GLAZBENIK Neutješni prijatelji u suzama se opraštaju od Kiće Slabinca

I kako reče jedan mladi obožavatelj iz Orahovice, “vrijeme je da i anđeli nauče bećarce”. Jer “Otiš’o je s mirisima jutra”, baš kako je i pjevao poznatu pjesmu. Legenda Krunoslav Kićo Slabinac.

Uvijek vedar i otvoren, spreman odgovoriti na naše pozive, podijeliti svoje emocije i razmišljanja s medijima. Njegovi prijatelji, glazbenici, posebno oni s kojima je žario i palio na tamburaškoj sceni, u nevjerici su primili vijesti o Kićinom odlasku. Veliki Kićin prijatelj, Šima Jovanovac teško je pronalazio riječi.

-U mojim sjećanjima će živjeti koliko i sam postojim. Dijelio je uz pjesmu pozitivnu energiju i mamio osmjehe na licima drage nam publike. Na zajedničkim nastupima nas je često iznenađivao svojim pošalicama i huncutarijama. Bio je jednostavno rečeno, to što on i jeste: rođeni zabavljač s prekrasnim glasom koji pobuđuje najdublje osjećaje. Svojim umijećem i talentom je primjer kojeg svaki profesionalac u poslu treba slijediti. Simbol je naše Slavonije i Domovine u cjelini. Mir mu na nebeskim poljanama. Na mladima koji idu putevima ove naše profesije sa sedam kora, ostaje baštiniti njegov glazbeni opus. Dok je tako, on će i dalje živjeti i dijeliti osmjehe s ovog našeg plavetnog slavonskog svoda – rekao je Šima Jovanovac.

Posebno shrvan bio je legendarni Anutn Nikolić Tuca koji je samo godinu stariji od Kiće, a s njim je proveo nezaboravne trenutke.

-Teško mi je i ne mogu vam opisati koliko. Proveli smo maltene cijeli život skupa. Od mladosti smo bili nerazdvojni, zajedno smo išli u školu, družili se. Onda smo napravili Tornado pa Kontiki pa Dinamite, ne znam teško je. Kićo kao Kićo, uvijek je bio s gitarom, čak i u tramvaju i kako je znao reći, “ako mi nešto padne napamet, odmah ću to zasvirat i napisat”. Bio je aktivan skroz, s glazbom je živio, jednostavno neuništiv. Kako sam s njim provodio dane, posebno vrijeme kada smo zajedno nastupali, dakle Slavonski Bećari, Mirjana Primorac i Kićo, često sam više s njim bio nego s obitelji pa mi je žena znala reći, “dobro za kog si se ti oženio, za mene ili za Kiću”. Eto, siguran sam da će njegove pjesme i lik biti vječno s nama jer on to itekako zaslužuje – rekao je shrvani Antun Nikolić Tuca.

Kiće se sa sjetom prisjetila i Viktorija Kulišić Đenka.

-Kićo je bio pjevač svjetskog kalibra, jednostavno sve je mogao otpjevati, od Elvisa Presleya do bećarca, to ne može svatko. Sjećam se 1993. kada sam prvi puta otpjevala Đenku, Kićo me nazvao i rekao da ju je čuo vozeći se autom. Rekao mi je tada “Slušaj mala, morao sam stati sa strane i poslušati pjesmu i vjeruj mi, zaplak’o sam k’o malo dijete”. Onda je mom tadašnjem menadžeru rekao “Slušaj, pa ova mala pjeva s dušom” i njegova riječ je jako puno značila, dobiti komplimente od takve divne osobe je neprocjenjivo. Bio je vječni zabavljač, iza pozornice je uvijek držao atmosferu, znao je reći kako sam mogla obući “fotelju” na sebe obzirom na šare koje sam imala na haljini, a onda dodao, “ma ne sekiraj se, i ja sam takav sako nosio u mladosti”. To je bio Kićo, jedan i jedinstven – rekla je Đenka.

Mnogima je danas bilo teško i javiti se na poziv, jer teško je uistinu pronaći riječi, ali Kićo je s nama i uvijek će biti, njegove pjesme, lik i djelo nikada neće umrijeti. I kako je znao, uvijek reći i otpjevati – “I kad umrem pjevat će Slavonija”.

(www.icv.hr, vg)