Svi mi u svojoj kuhinji i danas pripremamo zafriganu juhu ili žgance i malo o tome popričamo s bližnjima i prijateljima, a oni stariji se prisjete kako se “nekad dobro jelo”.
No, kada netko to srcem voli i želi pokazati koliko je domaći slavonski proizvod vrijedan i zdrav, a u tome je više nego uspješan, potpuno pronađe sebe i na najbolji mogući način promovira svoj kraj i zavičaj, to je onda životni uspjeh. Ona je Maja Božičanin (49), ekonomistica, ali iznimno svestrana Orahovčanka koja dugi niz godina živi i radi u Osijeku u tvrtci Europapier Adria, ali njena prepoznatljivost je vlastiti obrt “maXYama” koji je specijaliziran za organizaciju unikatnih ideja vezanih uz slavonsku gastronomiju:
– Dugo godina radim u Europapieru Adria gdje sam se kroz niz godina potvrdila kao uspješna i specijalizirala u svom poslu koji je i dalje moja ljubav i strast. Godine 2008. dolazi ona fatalna kriza na svjetskoj poslovnoj razini, a kako smo mi isključivo tvrtka s profitom i ako ne ostvaruješ budžete koji su zadani, dolazi do problema i raznih pritisaka. Tu se ja počinjem osjećati loše, doslovno izgaram, a kako sam singl, odnosno nisam se ostvarila kao majka i supruga, dolazim u jedan vakuum gdje sam prepoznala trenutak prisutnosti pozitivne energije u sebi koju moram negdje usmjeriti. Znala sam da je to nešto kreativno i estetski gdje se želim izražavati. Tako su me nećakinje Tena i Tila potaknule da pokrenem blog. Tila je sama to pokrenula na moje ime, a ja sam samo smislila ime, dakle Max je moj mačak, ja sam Maja i tako je nastala maXYama, u kojoj sam složila svoju prvu priču o netom nabranim gljivama u mojoj šumi u Papuku, i to trubačama. Ta priča je pokupila odlične kritike i s vremenom odlučujem na našem imanju, u šumi, u mjestu Kokočak, napraviti skriveni ručak u pet sljedova s potpisom maXYama. Sve to radila sam u četiri ciklusa, odnosno četiri godišnja doba inspirirana svojim omiljenim skladateljem Vivaldijem i tako sam na tom imanju pripremila četiri ručka u četiri godišnja doba i ljudi su bili oduševljeni, a treba reći da su tada došli ljudi koji su se po prvi puta susreli sa slavonskim delicijama i ovakvim načinom prikaza, posebno kuhanjem uživo na vatri – priča Maja o svojim počecima koji su prerasli u nešto doista veliko.
Danas ona, i dalje uz posao u Europapieru Adria, ima svoj obrt putem kojeg radi vrhunske i jedinstvene stvari:
-U ovoj priči započela sam suradnju s vrhunskim fotografom, mojim velikim prijateljem i srodnom kreativnom dušom Tomislavom Šilovincem i tako sam krenula s pričom o posebnim stolovima na specifičnim lokacijama kao što su polja, šume, imanja… Moja nit vodilja je uvijek ista, a to je da mora biti za stolom domaći slavonski proizvod i da se za njim u poslovnim razgovorima također prodaje slavonski proizvod koji je neprocjenjivo kvalitetan. Ja i dalje radim ručkove na svom imanju, koji se podudaraju s današnjom situacijom i mjerama, gdje mogu primiti najviše 14 ljudi i to je ono važno jer danas su moderne takve grupe, nema više autobusa, kruzera, ljudi se kreću u takvim grupama i meni je moje imanje s tim kapacitetom postalo idealno – nastavlja Maja koja je dala ogroman pečat Poljoprivrednom poduzeću Orahovica kojem radi vrhunske recepte i prikaz jela od šarana:
-S mojim ocem Đukom odrasla sam na Grudnjaku – ribnjacima PP Orahovice, i meni su šarani dio djetinjstva i danas kažem da je bogohuljenje ignorirati tu ribu i vrhunska jela od nje. Tako je počela suradnja s PP-om gdje sam osmislila niz recepata, što od dimljenog šarana preko “pijanog bećara s Grudnjaka”, do fensi filea, a moj je čak i onaj čuveni tatar od dimljenog šarana kojeg je i Davor Butković na Plavoj kamenici ocijenio kao izvrstan restoranski tanjur. I trenutno imam u glavi pet novih recepata za jela od šarana, mene to jako motivira i pokreće jer želim razbiti tu famu ruganja s nama Slavoncima posebno od strane Dalmatinaca kada je u pitanju riba. Moja misija je promocija šarana i njegove enormne kvalitete, ali dakako s tradicionalnom slavonskom pripremom i modernim štihom završnog tanjura. Mi Slavonci smo iznimno vrijedni ljudi koji imaju ogroman potencijal prehrambene industrije kojeg se mi ne smijemo sramiti, moramo izaći naprijed. Činim sve, prisutna sam u cijenjenim gastro magazinima, TV emisijama i borim se svim silama, želim naša domaća jela pokazati na jedan suvremen, drugačiji način jer želim razbiti predrasudu o tome da smo kao mi Slavonci seljaci, to je ružno jer seljak je velik čovjek. Slavonija nije samo slanina, čobanac i čvarak, Slavonija je puno, puno više – zaključila je ova iznimno kreativna Orahovčanka.
(www.icv.hr, vg, foto: T. Šilovinac)
[g-gallery gid=”611553″]