Kada bi vam spomenuli Suhopolje, što bi vam prvo palo na pamet? Crkva Svete Terezije Avilske? Dvorac grofa Jankovića? Park?… Naravno da bi, ali što je s onime što nije toliko upečatljivo? Što nam možda na prvu ne zapinje za oko. Ono što je skriveno od pogleda duboko iza krošnji drveća, kao da ne želi da ga itko promatra? Ali upravo to “sramežljivo” zdanje mjesto je najvećih uspjeha Suhopolja što se sporta tiče.
Ulaskom na sam stadionski kompleks, za koji sa sigurnošću možemo tvrditi da je jedan od najljepših malih stadiona u našoj domovini, osjeti se nešto posebno. Prolaskom kroz njega, najviše zbog brige čelnih ljudi kluba, ali i ostalih mještana koji su kroz povijest sudjelovali u radu na bilo koji način, čak i ako vas ništa ne veže niti za mjesto, niti za klub, ne možete si pomoći da ne osjetite nešto posebno. Toplina je to ljudi koji su ovom klubu posvetili sebe, dobrodošlica koju pokazuju prema svakom tko kroči na “njihov teren”, ali i ponos koji se može osjetiti na svakom koraku. Upravo iz tog razloga pokušat ćemo i mi sami, barem u jednom malom dijelu, prenijeti dio povijesti, pokazati koji su trnovit put morali prijeći od samih početaka, preko 1. HNL, pa sve do onoga što Nogometni klub Suhopolje jest danas, od onog prvog trena kada se lopta zakotrljala nogometnim terenom, a od kojeg je prošlo više od jednog stoljeća.
1912. godina označila je službeni početak nogometa. Osnovana je Olimpija!
Iako službenih podataka iz tog perioda nema, prema riječima starosjedioca (iz knjige Zlatka Čurika: 100 godina sporta u Suhopolju) prvi nogometni klub u Suhopolju osnovan je 1912. godine pod nazivom Olimpija. Brojna događanja koja su se tada dešavala, poput Prvog svjetskog rata, ili odlazak grofovske obitelji Janković u Mađarsku, dovele su do nedostatka novca koje je rezultiralo privremenim gašenjem kluba. Smirivanjem strasti, želja za ponovnim pokretanjem nogometnog kluba bila je sve jača.
Inicijativa je potpisana od strane trinaest osoba: Lea Drašković, Stjepan Sabo, Ivana Kapetana – Tindora, Rudolfa Škalla, Teodora Fuksa, Dragutina Felkera, Vilija Fišera, Pube Kolačnija, Vlade Strolenija, Franje Puhača, Josipa Lukačevića, Slavka Bikeša, te Deutza Mirka. Zahvaljujući upravo njima, klub je ponovo zaživio, ovoga puta pod nazivom Športski klub Tomislav (1923.), a već četiri godine kasnije ostvaren je najveći uspjeh kluba u tom desetljeću kvalificiranjem u Osječki podsavez. Prema dostupnim podacima, klub je nakratko prestao s radom iz nama ne znanih razloga, budući da je 1932. zatražena ponovna registracija sportskog kluba.
Novo zlo zadesilo je cijeli svijet 1. rujna 1939. godine kada je započeo Drugi svjetski rat. Kako se može i pretpostaviti, to je uzrokovalo brojne probleme u svim segmentima, pa tako i u onom sportskom. Kraj rata označio je i još jedan početak za tadašnji nogometni klub Tomislav. Preživjeli igrači i članovi kluba započeli su s novim obnavljanjem, prvi poslijeratni susret odigran je protiv crnogorske brigade, a promjenom vlasti došlo je i do promjene imena. Od 1945. godine, klub počinje s radom pod novim imenom, Nogometni klub Mladost.
Nakon Drugog svjetskog rata nazirali se bolji dani
Osnivači Mladosti bili su Josip Fišli, koji je ujedno bio i predsjednik, Franjo Fišli, Vlado Vukota, Rikard Bogoš, Miško Fet, Mirko Žužić, Josip Čurik i ostali. Već godinu nakon osnivanja klub je zabilježio prvi veliki uspjeh osvajanjem prvenstva okruga uz samo jedan poraz, od koprivničkog Slavena. Jedan od najboljih igrača Suhopolja iz tog vremena bio je Miško Fet, istureni napadač koji bi, po riječima svjedoka, da se vodila evidencija, bio najbolji strijelac kluba još i danas. Klub se izuzetno uspješno natjecao u Bjelovarskom podsavezu do 1960. godine, a smjenom generacije oko kluba stvoreni su još bolji uvjeti za rad, posebno od 1964. godine kada je izgrađeno novo igralište uz park…
Priču o nogometnom velikanu iz Suhopolja donosimo u nastavcima…
(www.icv.hr, mra)