Karabatić želi mijenjati rukometna pravila, izbornik rukometašica: Nikola je u pravu

Foto: HRS, index.hr

Jedan od najboljih svjetskih rukometaša Nikola Karabatić Svjetsko prvenstvo u Egiptu gleda iz udobnosti svog naslonjača.

Razlog je ruptura prednjeg križnog ligamenta desnog koljena na susretu francuskog prvenstva protiv Ivryja u listopadu. Od takve ozljede oporavak traje šest do devet mjeseci, ali Francuzima i bez Karabatića u Egiptu ide dobro. Trenutno su prvi u svojoj skupini u drugoj fazi natjecanja, a pobijedili su u sve četiri utakmice na prvenstvu, piše Index.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

Karabatić se zalaže za promjenu pravila igre 7 na 6

Iako ne igra, Karabatić i dalje ima ogroman utjecaj na rukometni svijet. Gledajući pobjedu Francuske protiv Švicarske u ponedjeljak navečer (25:24) Karabatić je na Twitteru imao zanimljivu objavu:

“Kao navijač: onima koji su odgovorni za rukometna pravila, molim vas, promijenite pravilo o igri 7 na 6”, napisao je Karabatić i dobio podršku bivšeg reprezentativnog suigrača Jeromea Fernandeza.

“Potpuno se slažem s tobom.”

Francuska legenda želi i peticiju za uvođenjem ograničenja napada

Karabatićev tvit je podijelio i komentator EHF-a Tom O’Brannigan pozvavši na peticiju za promjenom pravila. Karabatić se složio te naveo još jedno pravilo koje treba uvesti.

“Za peticiju sam da se promijeni pravilo 7 na 6 i da se uvede ograničenje vremena u napadu. Tko je za?”, napisao je Karabatić.

Mnoge igra 7 na 6 iritira, a Karabatić je među prvima javno izašao sa željom da se to pravilo ukloni iz rukometa. U tom je dvoranskom sportu preveliki utjecaj sudaca na igru što mnoge gledatelje odvlači od sporta i što koči put ka njegovoj većoj popularnosti.

U igri 7 na 6 se gubi bit rukometne igre

Za komentar smo nazvali izbornika hrvatske ženske reprezentacije i trenera Lokomotive Nenada Šoštarića koji je na spomen Karabatićeve inicijative kao iz topa ispalio:

“Ja sam za sve ovo za što se zalaže Nikola Karabatić.”

Nije to bila šala. Odmah nakon te rečenice brončani izbornik Šoštarić je objasnio svoj stav.

“Igra 7 na 6 je prepisana iz rukometa na pijesku. Tamo stalno imate izmjene vratara i igrača. Rukomet na pijesku se u teoriji uvijek igra s igračem više. Ono što mene smeta u igri 7 na 6 je to što se gubi bit rukometa kao igre, a to su za mene brzina, pokretljivost, lijepe akcije i kretanje. Kada igrate 7 na 6, onda tri vanjska igrača stoje prestatično i samo bacaju lopte. Uglavnom se čeka pogreška protivničke obrane. U toj situaciji vi morate imati barem dva pucača koja mogu ugroziti protivnički gol ili vam je potreban vrhunski srednji vanjski”, mišljenja je Šoštarić koji ističe nekoliko igrača vještih u igri s više napadača.

“U igri 7 na 6 je odličan švicarski reprezentativac Andy Schmidt. Kod nas smo to rješavali šutom Domagoja Duvnjaka, ali to je statična igra u kojoj se gubi ljepota rukometne igre. To nema smisla.”

Svi treneri su za uvođenje promjena, a suci su protiv

Naravno da pravila mijenja Svjetska rukometna federacija (IHF), ali zar se u cijeloj priči baš ništa ne pita glavne aktere, trenere i igrače?

“Mi treneri već odavno pričamo da treba korigirati pasivnu igru u kojoj suci danas imaju preveliku vlast u igri. Još uvijek nisu razlučene neke temeljne stvari poput šest dodavanja. Ne govorimo ako se udaranje lopte od pod tretira kao dodavanje ili ne. Još 2006. godine sam bio na simpoziju u Bangkoku koji je IHF organizirao za trenere i suce i tamo smo na radnim grupama raspravljali o promjeni pravila. Nakon radnih grupa su svi treneri bili za uvođenje vremenskog ograničenja napada, a suci protiv”, prepričao je Šoštarić pa dodatno pojasnio gdje leži problem.

“Ne znam zašto se ne slušaju oni koje proizvode, a to su treneri i igrači. Prije godinu dana se predsjednik IHF-a Hassan Moustafa branio time da je napravio sastanak na koji je pozvao neke trenere poput Talanta Dujšebajeva, Valera Rivere i Heinera Brandta. Navodno su oni bili protiv promjene pravila. Ja imam jednostavan razlog za to. Valero Rivera nije blesav čovjek da sada želi mijenjati sustav kojim je radio čitav život. Kada idete ograničavati vrijeme napada, onda morate mijenjati tehnologiju treninga i obrane i napada. Potpuno drugačije se postavljaš i po meni bi bilo jako interesantno jer bi to tjeralo igrače i trenere da se razvijaju.”

Pravila u ovom trenutku nemaju smisla. Vlast je u rukama sudaca

Iako u Egiptu zbog koronavirusa, pitanje je kakva bi situacija bila da oni mogu biti na tribinama. Realno, rukomet je donekle važan sport jedino u Europi. Azija, Afrika i obje Amerike tek ga upoznaju, a pitanje je i hoće li u potpunosti upoznati ako se pravila ne počnu rapidno mijenjati.

“Rukomet nije veliki sport. Košarka je sušta suprotnost, odbojka isto jer su rapidno promijenili pravila i povećali gledanost. Mi još uvijek u rukometu imamo dosadne periode igre i s ograničenjem vremena za napad bismo napravili puno. Mi treneri smatramo da bi se napad trebao ograničiti na 30 sekundi i da bi to bila odlična varijanta. Bilo bi daleko interesantnije za gledatelje i pravila bi bila razumljivija onome tko dođe s klincem gledati utakmicu. Sada kad se broji šest dodavanja, to nema smisla i vlast je u rukama sudaca”, pomalo rezignirano priznaje Šoštarić i zaključuje:

“Rukomet će postati veliki sport kada se izbjegne siva zona u svima pravilima. Točno se mora znati što je pravilo jer vi u tenisu kod servisa znate je li loptica unutra ili vani, kad pucate na koš znate ako on jest ili nije. Nažalost, Svjetska rukometna federacija je po tom pitanju dosta hermetički zatvorena i ima puno ljudi koji su već zagazili u svoje osmo desetljeće. Mislim da oni krivo razmišljaju.”

(index.hr)